Pozdrav suborcima ;) evo i moj muz je pomorac…otisao je kad je malom bilo nepunih mjesec dana a vratit ce se kad bude imao 7 mjeseci :( onda je 2-3 mj s nama i pa opet 6 na moru :( nakon toga ce ugovori bit kraci, ali…nitko nece moc vratit propusteno. Meni nije problem sto moram sve sama, nas dvoje smo pravi team a mali je dobra beba, veseo, puno se smije i spava po cijelu noć (10-12 sati u komadu), tako da stignem sve-i radit od doma :) Problem je sto mi se cini da je to stvarno predugo, on ce vec bit pravi decko kad se tata vrati, a tata ga je zadnji put vidio dok je bio mali smotuljak :(
Dižem malo ovu temu da bi pitala mamice sa više djece, a muževa nema doma, kako ste se i kada odlučili na drugo dijete??? To je ono što mene sada opterećuje jako….s jedne strane postoji jaka želja za drugim djetetom (mali će za mjesec i pol tri godine), a s druge strane postoji veliki strah od toga kako ću ja to sama….nitko od obitelji nam nije blizu da mi uskoči jer smo u drugom gradu i nisam pametna šta da radim. Razlika među djecom ne bi bila tako mala pa bi s te strane bilo lakše, ali opet po par mjeseci sama, užasava me ta pomisao…..a opet, ako ću tako mislit ćemo i ostat na jednom djetetu jer teško da će nam se situacija s poslom promijeniti….kakva su vaša iskustva?
Mene zanima kako ste se odlucile za drugo dijete i nakon koliko vremena vam je uspjelo? Naime, moj suprug i ja imamo djevojcicu od 2,5 godine i zeljeli bi jos jedno dijete. Problem je u tome sto on radi na platformi i doma je svaki drugi mjesec, a ja imam jako neredovite cikluse. Ne bih htjela jako veliku razliku izmedju djece, ali zelja je prevelika, a ostvarenje tesko. Znam da ce mi biti tesko samoj, jer sam i do sad bila sama s mojom djevojcicom, ali pomoc mojih i suprugovih roditelja mi je puno znacila. Jako sam im zahvalna na tome. Zanimaju me i vasa iskustva.
mm radi na terenima već 8 godina a 12 smo zajedno. navikneš se na sve, i funkcioniramo normalno. čujemo se s njim svaki dan-živio skype, a na odlaske i dolaske više ne reagira nitko.znali su klinci cvilkat ali sad toga više nema. ima situacija kad dođe s terena (u pravilu ostaje po 7 dana) da već 4-5 dan čekamo ajde više, remetiš nam ritam. dva školarca traže svoje i zna bit naporno i zna bit komplicirano sve to izbalansirati ali funkcionira…
sutra je novi dan….
Ubacit cu se i ja makar moj muz nije na terenu, ali nema ga po citave dane jer na poslu radi 3 posla, pa i ako ga vidimo to bude tek navecer u krevetu ili ako radi nocnu kad dode doma i istusira se i jede. Nekad kad ga se uzelimo prosetamo se do njega na posao da ga izljubimo. Lijepo je kad covjek ima dobru placu pa si svasta moze priustit, al ponekad bi radje da mi je muz doma malo vise a da malo manje imamo…
Moj zaručnik radi na terenu. Dođe svakih mjesec, mjesec i pol.
Ubija me to, strašno teško mi pada ta razdvojenost, sad pogotovo kad sam trudna. Pristala sam biti u takvoj vezi, ali ne i u braku. Trebao bi se skroz vratit oko Božića, iako već ima izjave da bi išao raditi… Ne znam hoću li to moći podnijeti. Koji je smisao onda ako sam sama u tome. Općenito sam ljuta na takvu komunikaciju - fejs i ostalo. Kao da moram pauzirat život dok on ne dođe.
Znam da se bez novaca ne može živjet, a on je kao u nekom strahu, samo priča kak se radit mora… Mislim da baš nije toliko za silu ići raditi tako daleko i biti odvojen od obitelji.
Uporno mu ponavljam da mi je najbitnije njegovo, moje i bebino zdravlje, a samo čujem “novci, kuća, moramo”…
Ne znam šta će bit, ali mi to stvarno teško pada! mislim da ništa na svijetu nije vrijedno da se propusti odrastanje djeteta. šta bi bilo da se nedajbože nešto zakomplicira s djetetom.
Rekla sam mu da se ne želim živcirat, jer će se onda i dijete tako osjećat…
Osjećam se tak usamljeno u svemu tome!
<a href="http://lilypie.com/ [lilypie.com]“><img src=”https://lbdm.lilypie.com/VR3Hp2.png [lbdm.lilypie.com]“ width=”200“ height=”80“ border=”0“ alt=”Lilypie Pregnancy tickers" /></a>
Sortiraj odgovore
Najstariji