Žene pomoraca i muževa koji su na terenu

Cure drage, nije lako, necu vam lagati. I da, samo sam covjek i ima dana kad bi skocila kroz prozor :-D. Ali to je sve normalno i mi to mozemo izdrzati. Kad postanemo majke tek tada shvatimo koliko smo zapravo jake!

ProudMomy

Cure drage, nije lako, necu vam lagati. I da, samo sam covjek i ima dana kad bi skocila kroz prozor :-D. Ali to je sve normalno i mi to mozemo izdrzati. Kad postanemo majke tek tada shvatimo koliko smo zapravo jake!

Svaka ti cast!
Vec sam jednom i komentirala da me jedan tvoj blog (upravo na tu temu) nadahnuo i dao mi malo vjetra u ledja 

Draga Hope! 
Ma nema tu puno mudrovanja, znas kako kazu: Kad ti zivot da limune, napravi limunadu!
Iza (ja bi prije rekla pokraj) svakog uspjesnog muskarca stoji uspjesna zena. Ali ne stoji iza svake takve zene i mater koja joj cuva dite :-). 
Ali snadjes se nekako! Moj mis vec 16 mjeseci ide sa mnom svuda (cak i pisat) i jednostavno se naviknes i guras dalje. Cak i kad je najteze i kad se skok kroz prozir cini kao izvrsno rjesenje problema! :-D

Ma, uz ljubav- bitna je vjera i povjerenje!!
Mene znaju pitati ponekad- kako ja mogu biti tu,a on na drugom kraju…a da se stalno ne pitam gdje je i s kim i sta radi…pa da se ne volimo ne bi na taj nacin izdrzali ni sekunde,a s obzirom na to naravno da imam maximalnog povjerenja u njega…i kao pecat svega- uskoro ce nam se pridruziti nasa “kruna ljubavi”  !!!!
Ah….ni 1.,a ni zadnji…nekako cemo sve to izvesti…
Nije lako ni jednom,ni drugome- ali zato kad se vidimo- posvecujemo se jedno drugome maximalno!!

Hope

Ma, uz ljubav- bitna je vjera i povjerenje!!
Mene znaju pitati ponekad- kako ja mogu biti tu,a on na drugom kraju…a da se stalno ne pitam gdje je i s kim i sta radi…pa da se ne volimo ne bi na taj nacin izdrzali ni sekunde,a s obzirom na to naravno da imam maximalnog povjerenja u njega…i kao pecat svega- uskoro ce nam se pridruziti nasa "kruna ljubavi"  !!!!
Ah….ni 1.,a ni zadnji…nekako cemo sve to izvesti…
Nije lako ni jednom,ni drugome- ali zato kad se vidimo- posvecujemo se jedno drugome maximalno!!

Upravo tako, draga, temelj takvog odnosa su ljubav i povjerenje. Ako toga nema, onda je sve u startu osudjeno na propast. Moram priznati da mi nikada nije palo na pamet da razbijam glavu glupostima tipa, sto on sad radi i gdje i s kim. Vjerujem mu, i imam precih briga :-)

Moj muz je pomorac, srecom nema nekakve preduge ugovore pa obično bude 2,5mj na brodu pa isto toliko i kući… Prvu trudnocu sam izgurala sama, bez njega i otisla kod svojih jer sam moralal mirovati a on je odlucio ostat 4 mj na brodu kako bi bio kuci kad se maleni rodi… tako je i bilo… koliko god je znalo biti tesko bez njega toliko mi je drago bilo da je bio na porodu i ono vrijeme nakon kad mi je bio najpotrebniji… Evo sad sam opet trudna, trenutno sam u 32 tjednu, suprug je naravno na brodu ali lagano odbrojavamo dane do povratka jer je opet nekako isplanirano da bude kuci kad trebam roditi i barem mjesec dana nakon toga… ovaj puta je malo teze jer ipak je uz mene i bipsic od 3 godine koji je neumoran… baka i deda su nam 400km od nas, a suprugovi roditelji 2 ulice dalje ali ljudi rade u turizmu pa se dosta tesko moze nesto iskombinirat u ispomoci… uglavnom malecki i ja prepusteni jedan drugome… ali uz dobru organizaciju sve se moze… Ima dana kad mi sve smeta, kad ne znam di bi sa sobom ali Boze moje ko ih nema…Sad se samo pitam kako ce izgledat kad ostanem sa oba klinca sam kuci, ufff nece biti lako….

E vidis Hubertica, toga je mene frka, te druge trudnoce s jednim malim zvrkom kraj sebe, a pomoci ni od kuda. Zapravo se i ne bojim toliko toga kasnije, kada cu biti sama s dvoje klinaca. Vec bas te druge trudnoce. Jer ne znam kaj bi bilo da tipa, ne do bog, opet moram mirovat ko s prvim ili jos gore da zavrsim u bolnici. U tom slucaju fakat ne znam kaj bih s malim. 
Ali trudim se nabrijati pozitivom i ne dam si da se brinem. Drzim se vizije da mogu sve i da ce sve biti ok! :-)

Joj, to je i moja najveca paranoja…uvijek smo govorili da si zelimo 2-3 djece,a ja sa 1. trudnocom zaglavila maltene od pocetka u bolnici i na STROGOM mirovanju…i stalno si pokusavam zamisliti sta da nisam blizu svojih i da doma imam jos 1 kikaca…kako to izvesti!??!
Kako to mogu izvesti zene koje se nadju u sl.situaciji, a muzevi daleko?

Moj suprug je isto odsutan gotovo cijelu godinu. Radi u Njemačkoj. Dolazi svaka 2-3 mjeseca. Ja još studiram. Cijelu 4. godinu faksa bila sam trudna, u drugom gradu, bez njegovih ili mojih staraca. Dakle, trudna studentica i još radila do 7. mjeseca trudnoće studentski posao. Mogu vam reći da sam se bila navikla sama jer nam je i cijela veza protekla na udaljenosti. Tako da sam sad samo još imala i trudnoću. Priznajem bilo je teško gotovo cijelu trudnoću provesti sama, ali snašla sam se. Najveća podrška i pomoć bile su mi prijateljice koje su pomogale. Rodila sam u petom mjesecu, dala sve ispite do 7. mjeseca i sad evo trenutno suprug je ovdje. Ostaje samo tjedan dana i opet natrag. S nama je bio prva tri tjedna i otišao tako da mi je to bio najteži odlazak, pitala sam se kako ću sve sama. Međutim nisam imala vremena tugovati, beba je tu i traži pažnju. U tjedan dana već sam postigla ritam s bebom, učila dok je sisala ili spavala, da- i to se može, haha. I tako, sad su praznici pa uživamo. No, ipak je teško biti sam, bez supruga. On mi puno pomaže i onda odjednom nema toga. Jedva čekam još da prođe sljedeća godina faksa, i onda se nadam da ćemo napokon biti zajedno 7/24 do kraja života. :)

Strah me samo kako će beba reagirati kad bude malo veća kad se on bude vraćao.

moj muž i ja tri godine zivimo odvojeno,stalno je po terenima.kad smo se dogovorili imat bebu,on je planirao da će pronači ovdje posao.ali..ja sam ostala trudna,a on još uvijek na terenu.pred porod je morao otići u saudisku arabiju.mislila sam,pričekat ću ga ja,ali lukas je želio van dakle,prestrašan osjećaj!!!u životu nisam toliko plakala,osječala sam se sama na svijetu,a moraš biti hrabar baš iz tog razloga.lukas je bio star 12 dana kad mu je tata stigao doma.taj susret neću zaboraviti nikada nije mi lako,24 sata sam sama,uskaču bake,ujne,tete…ali tata je nezamjenjiv.u svoj toj situaciji smo velika moralna podrška jedan drugome,i cjenimo svaku minutu provedenu zajedno!i nadamo se da ćemo uskoro biti zajedno.