Svakim danom mi se čini da mi je datum kad vještica (ne ) treba doći sve dalji i dalji.... 

bome i meni ,ja svoju ne očekujem 7.6. i to mi  je 4 mj kak pokušavamo i ako dođe poludit ćuuu...al s obzirom da imam sto i jednu muku bilo bi čudno da ne dođe...pozdrav svim curam,tj.trudilicama i nadam se da nam se bude svima uskoro posrečilo...

Drage moje trudilice, dugo sam samo pratila vaše priče a sada je došlo vrijeme da i ja ispričam svoju. Dugo smo u vezi sad će za koji mj biti deset godina, ali kako to obično biva, na početku i ne misliš o tim stvarima, mladi smo prohodali, oboje na fakultetu, pa čekaš da završiš fasks, posao itd. prije tri godine smo se zaručili i tada se onako pravo javila želja za bebom, odlučili smo se ipak pričekati koji mjesec zbog svadbe. 6 mj prije svadbe sam ostala trudna, bez ikakvih problema, kako bi se reklo od prve :) našoj sreći nije bilo kraja, toliko smo bili sretni i ushićeni da smo već prvi dan rekli najbližima....to što ću na vjenčanju bit s trbuhom do zuba više nije bilo tako važno, bili smo presretni i takooo naivni :( trudnoća je prolazilaa uredno , sve do negdje 15-og tjedna kada sam prokrvarila, naravno da sam u panici otišla kod svog ginekologa, koji me je umirio ultrazvučnim pregledom , otkucaji srca su bili uredni, dobila sam duphastone i vaginalete, u slijedeća dva tjedna sam još par puta imala lagano krvarenje, i svaki put bi mi ginekolog rekao da je sve ok, da se ne brinem, nisam imala mira i otišla sam u drugi grad pio drugo mišljenje, dakle to je bio 17 tj trudnoće, na pregledu mi je ginekologica odmah rekla da beba već dva tjedna nije živa, da joj nije jasno kako je kolega mogao čuti otkucaje srca, i da moram hitno u rodilište na patologiju, šok i golema tuga....bila sam tri dana u bolnici, dobila gel za izazivanje trudova, pobacila svoje dite sama i u bolovima na wc-u, o osoblju neću ni pričat, sutradan mi rađena kiretaža na živo pa me ostavili na hodniku samu i golu dok me nije sestra vratila u sobu.....grozno i traumatično.....nakon toga trebalo je proći vremena da se malo oporavim , a još nas je tri mj nakon toga zadesila smrt njegovog oca, vjenčanje smo otkazali...i tako, tuga za tugom....sad dvi godine nakon toga stvari su se posložile nekako mi smo se oporavili i iz mjeseca u mjesec pokušavamo, ali ne ide...Moram napomenuti da su nam nalazi uredni, osim što su meni malo povišeni hormoni, a ciklusi su mi uvijek varirali od 28-34 dana. Znam da je puno puta stvar i psihe, ali tako se iznerviram kad mi ljudi kažu samo se opusti, da je to tako svi bi bili ..ebeni yogiji i niko se ne bi oko ničega uzrujava. Kako se vi nosite s tim?Okolinom?sami sa sobom? p.s.oprostite na ovako dugom postu ali skratila sam koliko sam mogla, ima tu još puno toga ružnoga, ali i lijepoga :)

Draga Tonka, jako mi je zao zbog tvog gubitka. Nisam takvo sto prosla, ali jako se divim zenama koje jesu... Vjerujem da je uzasno tesko, da ne mogu uopce pojmiti bol, a pogotovo tvoju tugu koju osjecas sto jos nisi zatrudnijela. Budi jaka (vidim da jesi) i budi uporna (znam da je to lako reci) i sigurna sam da je tvoj veliki plus blizu! Puno srece ti zelim!

Mare27 ni ja ne ocekujem vjesticu 8.6. Skupa cemo molit Boga da ugledamo veeeliiikeee ++   Tonka dobrodosla i zao mi je zbog svega sto si prozivjela ali nakon kise slijedi sunce i vidjet ces da ces i ti ugledat + . Miss Miu kako si mi ti? Ima li kod tebe kakvih novosti? Pusa svim trudilicama 

Mama2 kad ti ne ocekujes vjesticu?

draga tonka ovo je prestrašno,predpostavljam najgore što se jednoj ženi može dogodit žao mi je ,al mislim da si jako snažna,svaka čast !! a šta se tiče okoline borimo se sami sa sobom jako malo pa skoro i nitko i nezna da se borimo ,trudimo...još uvijek to držimo za sebe i pokušavamo ne puno pričat o tome s ciljem da ja što manje razmišljam o tome i čak ponekad mislim da sam opuštena šta se tog tiće al eto opet se ništa ne događa i vještica uredno dolazi svaki mj jedino šta me zaboli kad vidim druge mame sa svojim anđelima ...  al valjda će Bog dati i meni jednog uskoro ..

alexxnalls čvrsto se nadam da ju nebudemo dobile ni jedna , i da ćemo se s vesljem imati ćime pohvaliti 

Hvala vam drage moje na riječima podrške, meni je nekako najgore to što mi ciklusi variraju pa ni ne znam točno kad trebam dobit, onda se svaki put ponadam, napravim test i sutradan dobijem :( taj dan budem koma, plačljiva nikakva....i bude mi žao muža jer znam da je i njemu teško ali oni muški to malo drugačije proživljavaju....poslje se saberem i nastavimo dalje, do slijedećeg mjeseca, opet razočarenje, i tako već duže vrijeme....i meni je teško gledati druge mame i bebe, sad već i moje prijateljice imaju djecu ili su trudne, a ja sam nekako isključena iz svega toga, i htjela bih se veseliti s njima ali u meni još uvijeg gorčina...i tako se stalno borim s osjećajima....svima želim puno puno sreće cure moje, lakše mi je sad kad sam se priključila jer znam da nisam sama 

tonka iza tebe su koliko vidim sami padovi i brige u zivotu... evo i ja ti drzim fige da ostanes cim prije trudna jer stvarno to nakon svega zasluzujes... samo hrabro i kad ces se najmanje nadati doci ce bebica... pusu saljem...