novorođenče u kući
mozda sutra napravim test,ne vjerujem da cu izdrzati duze dana cekati :-D
Jutro drage moje. Kao prvo Ivka i Lidija87 saljem pozitivne vibrice da je plusić :))
Kao drugo sinoć došla ova moja ufurana vještica. Toliko me ovaj put pogodilo da nisam oka sklopila noćas i samo sam plakala. A onda sam se sjetila kad sam lani bila trudna i da je bilo sve u redu sad bi mi bebica imala 5 mj 
Uff... teško mi je cure i moram se nekome izjadat. Doći će valjda i meni plusić al valjda još nije vrijeme.. Trudilice drage držim vam palčeve da ugledate plusiće i mislim na vas
luna28 baš mi je žao,i znam kako si svaki put razočarana kad gadura dođe...i kako ti se glavom motaju tisuča i jedna misao...al eto moramo brzo na to zaboravit i u nove pobjede...zato ti želim da što brže gadura ode od tebi i na nove slatke muke i nadanja..pusa 
Luna28 hvala ti na pozitivnim vibricama 
iako mi je ovo tek treci mjesec pokusavanja nekako mi je postalo pod normalno da me gadura zaskoci kad ju najmanje ocekujem tako da sam odlucila ne kupovat testove da ne dodem u napast radit ih a gledat u minuse, odlucila sam cekati do nedjelje sto mi je krajnji termin za M, a ako bi kasnila dan dva, onda bih kupila test. Voljela bih vise od svega ugledat plusic iliti dvije crtice na testu ali ne zelim se previse nadati. Nekako svaki taj negativan rezultat pogada me u srce ko da me neko strelicom gađa, jer ocekujem, nadam se, i onda mi jedna glupa stvarcica u 2 minute porusi sve snove i gle ironije, jos sam i platila da mi ih porusi 
Tada mi tisucu i jedna misao prolazi glavom, je li sa mnom sve u redu, da li je moje vrijeme proslo, hoce li se iduci mjesec primiti, hocu li cekati godinama, hocu li ici na umjetnu, hocu li ikad imati djece, itd. i onda budem neko vrijeme u bedu, pa se malo skuliram i kazem, ma sljedeci mjesec ce se sigurno primiti, i onda dode iduci, i opet se ista prica ponovi. Jos mi je najgore kad nesvjesno podem trazit simptome, i ko za vraga, nadem milijun simptoma trudnoce u trenutnom stanju, a shvatim kasnije da su samo navlakuse. Tako da, drage moje, realno, bez umisljanja, nemam nijednog simptoma koji nije necim opravdan i ne osjecam se trudno, no opet, mrvica nade u meni uvijek postoji i postojat ce sve dok se ovako trudim. Zelim vam iskreno i od srca da ugledate svoje plusice sto prije, nemojte se bedirati, previse razmisljati, pokusajmo se svi opustiti i reci "kad bude-bit ce", mozda se onda i prije dogodi...
Sortiraj odgovore
Najstariji