
Dobro dosle nove trudilice
da vam se malo izjadam: upravo sam telefonirala sa mojim roditeljima (zivimo daleko jedni od drugih) i opet se povela prica o prosirenju familije.... sta cekamo, kako sam blesava sto jos nismo, pa necu nikada ni imati djece, ako bude kao kod mame, svi vlakovi su odavno otisli itd...mislim, mi smo tek sad odlucili pokusati i nikome osim najboljoj prijateljici nismo ni rekli da krecemo (do sada je bilo komplikovano, mm i ja zivimo tek zadnjih 6 mjeseci ponovo zajedno, iako smo u braku 5 god, posao nas razdvoji), ali me takve price i raztuze i ljute, nekako se osjecam pod pritiskom i prije nego sto su se pojavili problemi. a ja kakva sam, vec sam i sama totalno u panici, da nece uspjeti, da ce nesto biti sa plodom, itd...znam da sam luda, ali eto
nekako mi lakse kad se izjadam iako mm ne razumije bas, on kaze "samo se ti opusti..."
zao mi je cure (da vas ne nebrajam pojedinacno ) da vas je vjestica "iznenadila". ali proci ce i to, i uzivajte u akciji
, pa slijedeci mjesec slavimo kisu ++++
Sortiraj odgovore
Najstariji