Pozdrav curama ovdje...
inace sam aktivna na drugom forumu,ali ovo o cemu pisete mi je dosta poznato. Iza mene su 4 pobacaja izmedu 6. i 10.tjedna. Od toga jedan s jednojajcanim blizancima. Nisu mi radene pretrage jer su neki doktori smatrali posto je izmedu pobacaja bio i jedan porod...eto ne treba,dogada se. Nakon zadnjeg su napravili samo analizu tkiva i plod je bio OK,pitali me da li hocu i pretrage kromosoma. Nisam to mogla jer bi onda i spol  bila saznala znala pa bi me jos vise opterecivalo. Nakon kiretaze su prporucili da cekam par ciklusa da se tkivo oporavi...nisam to napravila. Nekih 3 tjedna kasnije sam bila ponovo trudna i dobila sam jos jednog decka. Meni su osim toga i godine bila prepreka. Oba djeteta sam dobila sa 40+
Ne ocajavajte,stignete,ako ne odmah malo kasnije...
Becky meni je krvarenje bilo kao neka produzena menstruacija,fizicki sam se brzo oporavila. Psihicki mi je trebalo dulje.

Bas mi je drago sto si uspjela nakon toliko muke. Citajuci iskustva po forumima odlucila sam da ne zelim da potonem i da cu pokusavati sve dok ne uspijem. Imam 34 godine, ovo mi je bila prva trudnoca i srecna sam sto mogu ostati trudna jer sam mislila da ne mogu. 

Backy tesko je i da fizicki oporavak prodje relativno bzo, al psihicki moze i potrajat. Daj si vremena, upusti se, i kreni dalje kad se budes osjecala spremnom. Kosto si rekla prva ti je i najcesce se ipak ne ponavljaju takve stvari. Al mi zene smo jake i možemo sve to i vidis da ima prekrasnih prica i pozitivnih. Larimara divno da si ostvarila ipak 2 uspjesne trudnoce. Sretno cure

Sretno vam bilo cure...mogu samo reci da sam se i ja tako osjecala. Nakon pobacaja se pitas hocu li moci opet,sta ako bude i drugi put tako...prolazilo mi je svasta kroz glavu. Svi su mi govorili opusti se,naravno da nisam;)))
Uspjet cete prije ili kasnije vjerujte...Ja sam dobila dvoje djece vec kad su svi otpisali tu mogucnost radi mojih godina,bila sam skoro 40,a djeteta niotkuda. Nemojte dopustiti da okolina utjece na vas "pa kad ces?" "bioloski sat" ne slusajte to.
Mozete mislit kako sam se ja osjecala kad su mi neke zene rekle kako one u mojim godinama ne bi vise radale,kad mi djete krene u skolu svi ce mislit da sam mu baka...itd. Nije istina! Mozda sam tu imala i malo srece s genima, sa svojih 40 i kusur nemam nijednu sjedu vlas niti bore;)))

Ovako, ja imam samo jedno pitanje. Mjesec dana imala sam mucnine, vrtilo mi se nisam imala energije. Dva tjedna nakon toga bila sam pod jacim stresom i jako me zaboljelo kao da cu dobiti menstruaciju. Bilo mi je slabo. Kasnije sam otisla na wc i vidjela sam onako kao grudu krvi kao da ima komadice. Nakon toga je prestalo boljet. Da li je to spontani pobacaj? 

U kojem si tjednu trudnoce? Krvaris li jos? Meni je spontani trajao 3 dana, imala sam obilno krvarenje uz jake bolove i bilo je dosta ugrusaka. I dalje pomalo krvarim, ali to je bas oskudno. Otidji doktoru da provjeris sta se desava

5 tjedan. Ne, krvarila sam taj ugrušak malo veći je bio ko loptica teniska i kasnije krvarenja nije bilo prestalo je. 

Rana je trudnoca..ne bih da te plasim ali savjetujem ti da odes kod doktora. Ako je vec bio toliki ugrusak, onda nisam sigurna sta je ostalo

Drage zene,lakse mi je pisati o tome nego pricati sa nekim.. Ja sam nazalost prije par dana isto izgubila svoju bebu u 11 tj . To je bila moja prva trudnoca i bili smo presretni sto cemo dobiti bebu. Mastali smo o tome kakva ce biti,da ce sigurno biti maza na mene ali nazalost nasu bebu nikad necemo upoznati. Mlada sam imam 24 godine i non stop slusam kako ima vremena,bit ce beba, mlada si itd. Mene to jako boli kad mi to govore. Jako sam se pazila nisam nista konzunirala sto bi nasoj bebi stetilo ali eto jednostavno joj je srce prestalo kucati. Od trena kad sam to saznala plakala sam. Plakala sam prije a i poslje operacije i hvala dragom Bogu sto imam predivnog muza koji je uz mene i tjesi me iako je i njemu tesko jer je i on imao istu nadu kao i ja. Ljuta sam jer nam je Bog podario tu srecu da se veselimo i mastamo o zivotu a onda nam samo tako uzeo tu svu srecu i zavio nas u tugu i mrak. Srusio si me sve snove. Ubija me to sto cu odbrojavati za ljeto ili bilo kada sada bi bila toliko i toliko trudna. A kad dode datum na koji sam trebala roditi? Sta onda drage moje? Kako da onda nepustim suzu.. moram ici dalje ali nemogu.. 

Dani prije svega zao mi je sto si to dozivjela. Da tuzno je i tesko i treba se nauciti s time dalje nositi. Treba ti sad vremena prvenstveno za tebe da se oporavis fizicki i posebno psihicki. Posvetite se ti i dragi jdan drugome, malo se opustite. Necu rec da ne mislite o tome jer znam da je nemoguce. Imam 4 spontana iza sebe, i da jako jako tesko padnu datumi kad se ta beba trebala roditi necu te lagati, ali prihvati razum s vremenom to. Moramo vjerovati da je tako bolje za nase mrvice, da su bile zdrave i sve kako treba opstale bi i smijale se. Zato trebas sad malo odmoriti, a kad osjetis da si spremna krenuti dalje. Nije stao svijet, al za tebe je. Pricekaj malo i krenut ce on opet. Sretno