Rooming in

Rooming in je odlična stvar jer je totalno prirodno da beba bude uz mamu odmah nakon poroda. Ali postoje situacije kada to nije tako jednostavno...Moj maleni je bio jako plačljiv tu prvu noć, a ja sam prilikom poroda na neku foru tako jako istegnula nogu i užasno me boljela. Zbog straha da ću pasti dok ga nosim po sobi da ga smirim pozvala sam sestru i zamolila da ga uzme na kratko, sto je ona i učinila. Nakon par sati su mi ga vratili,a ja sam bila ko nova

Ja sam s rooming in-om imala vrlo stresno iskustvo, pri prvom porodu koji je na kraju nakon 20 sati završio carskim rezom. Prvih 24 sata se nisam mogla pomaknuti, no beba je bila pored mene svakih malo sam zvonila da mi ju stave na prsa, no sestre ne stižu sve. Da mi nije bilo cura u sobi ne znam što bi. Nakon drugog dana počela sam se sama dizati i nosila sam bebu cijelo vrijeme je mi je bilo teško stajati. Na kraju sam ju stavila sa sobom u krevet, na što je doktor dobio sto slomova živaca i slažem se s njime jer kad poslije vrtim film u glavi, moglo je biti drame, no bila sam toliko iscrpljena da više nisam mogla ništa. Kad su mi rekli da idem doma već sam u 9 bila spremna, pedijatrica je rekla da nikada prije nije vidjela nekog toliko sretnog da ide doma.  Jedva sam čekala da idem doma jer tamo sam dobila svu podršku ovog svijeta. U bolnici sam stalno plakala, zapravo sve smo u sobi plakale jer se potrefilo da smo sve prvorodtke, nismo znale što i kako. Sestre su bile jako dobre, no imale su još hrpu drugih žena na odjelu i nisu mogle samo oko nas skakati. Mislim da su djeca najsretnija kada su i njihovi roditelji sretni, a naše bebe su prvih dana svog života upoznale svoje majke kao uplašene, histerične i depresivne žene. Na kraju je jedna sestra rekla: da ovo je rodilište prijatelj djece, a neprijatelj majki. Mislim da u svemu treba imati mjeru pa tako i u ovome, ne reagiramo svi isto na porod. Drugi porod sam odhendlala bez problema, rodila prirodnim putem, svi se čudili s jednim šavom, već sam drugi dan hopsala oko bebice i pomagala curama u sobi u koje su kao i ja prvi puta bile izvan sebe, čak sam jednoj podojila djete jer joj mlijeko nije dolazilo, a beba je urlala od jada i ona skupa s njom.

Vjerujte mi naučili bi sve oko bebe i bez rooming in-a to je instinkt, mislim da se žena treba odmoriti nakon poreoda barem prvih 24 sata, mora doći k sebi sredit se u tijelu i u glavi, posebno ako je prvi puta rodila.

Rooming od 24 sata nema smisla. Slažem se da je poželjno da dijete bude većinu dana i noći s majkom, ali par sati odmora je nužno, sve ostalo je forsiranje-to sam sigurna iako sam iskusila "čari" roominga. Kao prvo, priroda nije namjenila da dijete bude samo i isključivo s majkom 24/7, obzirom da je čovjek društveno biće i sigurna sam da je majka i u spilji imala pomoć i potporu zajednice. Nadalje, postoje porodi i postoje porodi. Moj drugi porod je bio kratak i podnošljiv i bila sam puno više fit nakon njega. Moj prvi porod je bio težak (24 sata prirodnog poroda), no zanemaarimo kako sam se ja prirodno patila, moja beba se nagutala svojih fekalija te je danima iste bljuvala van. Plakala je većinu vremena, obzirom su je te fekalije iziritirale, a kad je jadna konačno zaspala plakale su druge dvije bebe u sobi. Kada neke "važne" mame govore o bebama koje samo spavaju i ne traže puno, misle na svoje bebe. I moja druga beba je bila takva, ali ne mislim da sam ja centar svemira pa da sam mjerna jeddicnica za ispravnost majčinstva. Moja druga beba je puno spavala i bila dobrica, no moja prva beba se jako napatila, zahvaljujući prirodnom porodu i počela je normalno jesti tek kada je došla doma. No, ona je uvijek bila i ostala dijete koje treba manje sna od moje druge bebe te s njom nikad nisam iskusila kako beba samo spava i jedva čekaš da se probudi.

slažem se 100%. Nije svaki porod isti, meni drugi bio super, no prvi sam bila na rubu namoći pa čak mislim da sam u bolnici bila u depresiji jer sam bila potpuno bespomoćna

Pozdrav svima od nove forumašice :-) Moje iskustvo s rooming-inom je predobro. Probala sam obje varijante u istoj bolnici (Vinogradska). Prvog sina rodila sam na hitan carski, jer prirodno nije išlo, a drugoga ove godine nakon dogovorenog carskog reza (dijagnoza trudnički dijabetes). Puuuno je ljepše i prirodnije da beba bude s mamom, osim ako je u pitanju stvarno jaaako težak porod i oporavak. Sa starijim sam dva mjeseca imala problema s dojenjem, jer tada još nije bilo roominga u VG pa su ga dohranjivali formulom. Svaki put bi ga donijeli uspavanog i sitog i normalno da nije sisao pa dojenje nije proradilo u startu, nego tek poslije uz mnogo muke i bolova. S mlađim je mlijeko poteklo već 4. dan u bolnici, jer je dan i noć prije non-stop cicao. Uspješno dojenje vidim kako najveću prednost rooming-ina, a s obzirom da je to najvažnije u prvim mjesecima života bebe, mislim da se isplati malo stisnuti zube i izdržati naporniji tempo koji dan. Naravno, ako mi je baš bilo previše, sestre bi ga uzele na cca sat vremena da se u miru istuširam i pojedem.Taman toliko i treba da se napune baterije za dalje. Ne treba se sramiti zauzeti za sebe i tražiti pomoć od sestara, to je njihov posao. U tom smislu i ovim putem velika zahvala cijelom osoblju rodilišta u Vinogradskoj, velikoj većini svaka čast na odnosu prema trudnicama i rodiljama.

Nakon poroda sam imala problema sa šavovima radi kojih sam se teško dizala i vraćala u ležeći položaj. Upravo radi toga mi je rooming in bio naporan jer se dijete budilo svaka tri sata. AKo se tome doda iscrpljenost od poroda i potreba za snom,rekla bih da je ovaj sistem nepraktičan. Pogotovo radi toga jer majka prvih par dana nakon poroda i fizički i psihički posve nesposobna za išta i mora vratiti snagu,a novorođenče uglavnom spava,stoga iscrpljena i neispavana majka ne može bogznašto emotivno pružiti djetetu.
Smatram da bi ovaj sistem trebalo ukinuti i majkama omogućiti da se odmore od tog napora i pripreme za drugi koji nastupa povratkom iz rodilišta,te im u prvim danima maksimalno olakšati i pomoći.

Eto, ja sam baš imala puno bolje iskustvo sa dojenenjem kada sam bila u Vinogradskoj i kada je beba bila sa mnom 18 sati, nego kada sam bila na sv.Duhu i kada je beba bila sa mnom 24 sata. štoviše, kada je beba bila sa mnom 18 sati na dan, imala sam hrpu mlijeka, nitko je nije dohranjivao, kada je došla meni bila je spremna za papicu i maženje, a bome i ja. Kada je beba bila sa mnom 24 sata, a uz to je bljuvala svoje fekalije, bile smo slomljene obje te iako sam je htjela dojiti, ona je bila preumorna i previše u bolovima. Ponavljam, kada je beba bila sa mnom 18 sati-što smatram optimalnim, sve j ebilo u savršenom redu i dojenje i ona i ja.

Blago vama!  U Splitskom rodilištu je tretman sestara prema rodiljama takav da sam se osjećala krivom što sam uopće dospjela tamo i bilo me strah išta pitati jer sam se svaki put morala raspravljati s njima zašto nešto trebam ili zašto me nešto zaniima.

Da, to sam čula za Splitsko rodilište. No, mislim da je ipak dio "krivnje" na rodiljama, jer se ne zauzimaju za sebe i svoja prava kao osobe i pacijenta te su često nedovoljno ili nimalo informirane, što je presmiješno u današnje vrijeme kada je internetska veza većini dostupna. Ako ne znate, ne možete se ni suprostaviti medicinskom osoblju i nekim precedurama koje su kod njih kao po traci. Npr. jedna od stvari koju sam tražila na porodu bila je da čekaju dok pupčana vrpca završi s pulsiranjem prije rezanja, jer sam se informirala koje to sve dobrobiti za bebu nosi, a hrpa cura me gledala u čudu, kao čemu to služi... Nakon poroda, protiv bolova sam inzistirala na injekcijama Voltarena, koje su jedine pomagale, i sestre su mi redovno davale kad sam tražila, dok su se druge patile s tableticama ibuprofena koje su dobivale i šutjele. Pa nismo pobogu izvadile zub, radi se o ozbiljnoj operaciji. Uz povremeni Voltaren prva tri dana mogla sam se 24 h brinuti o bebi bez problema...