cure drage, dojenje je naporno ali isto kao i sve drugo u životu, pogotovo kaj se bebica i djece tiče, dođe na svoje.. sjetite se trudnoće, sjetite se onih prvih dana i tjedana kada ste saznale da ste trudne, pa onaj osjećaj straha, sreće pa kako, pa oću li moći.. kako raste trbuščić rastete i vi kao majka, pa sa 3, 4, 5 mj staža trudničkog osjećate se kao da ste 100 godina trudni, sve znate, sigurni ste u sebe.. uživate.. ma ja vam velim tako je i sa dojenjem.. kasnije sa dohranom i svime ostalim..  sa 22 sam rodila prvog sina, imala sam patronažnu za nula bodova, nikakav forum, nikakav sos telefon.. prošli smo let downove za ozljedit nekog, navale mlijeka, mastitise i antibiotike.. sve sama ko pas, uz naravno podršku obitelji ali ni oni nisu stručnjaci da se razumijemo..nisam u kući imala, ni sada nemam ad.. i dojili smo 21 mjesec.. znači može se ako se hoće, podrška je važna ali ipak je sve u maminoj glavi..

Jojo, Bori..znate i same a i vidite to je posao od 24h, predah dolazi malo kasnije, cure stisnite zube i izdržite, tako to mora biti! Dajete najbolje od sebe, i to je nešto najbolje, kad je najteže toga se sjetite!

Meni je jasna reakcija, posto su se cure trudile I moglo se iskljucivo dojiti u njenom slucaju, I imala je podrsku makar ste s strane...Ali opet ne osudujem jer je ispalo drugacije, posto smatram da svatko ima pravo na svoj odabir kako ce hraniti dijete.

Jedino sto mi ne ide u glavu je izjava da ne postoji to da nema mlijeka ili da se ne stvara....Meni je to ravno izjavi da zena koja je rodila na carski je rodila tako zato sto se nije dovoljno potrudila ili se nije poslozila u glavi??? Po meni su to nebuloze...Ima slucajeva kada se zena izvlaci da nema mlijeka jer joj je problem priznati da joj se ne da dojiti...To mi ne ide u glavu, ali ono njen problem......Sto se tice financijske situacije, nisam bas u prilici da si gledam sto mi je komotnije I da na osnovu toga idem hraniti dijete sa smecem....Meni je samo krivo sto sam dijete toliko patila prije nego sto sam mu dala AD, jer sam zivila u uvjerenju da su ne imanje mlijeka svima samo izlike, I da mi je dijete doslo do malo vise od 2600 g, a rodeno sa 3350 g....Ne, nisam uletavala u dojenje bez da sam se prije educirala, okruzena sam bila lzenama koje su dojile, I da, dala sam sve od sebe....Na porodajnu smo tezinu dosli tek malo prije nego je navrsio mjesec dana.....I to dojeci I nadohranjivajuci....To je bio 0-24 rad, u kojem sam proklinjala sve zivo, I bojala se vage ko samog vraga....

Luki, s obzirom da si se javila i na ovoj temi onda ću ti se i ja tu javiti, jer ona tema o ad me više ne zanima...

Kod tebe je bila jedna sasvim drugačija situacija, nitko te ne osuđuje i svi smo upućeni u ono što se tebi dešavalo i kroz što si prolazila, meni osobno nije jasno kako je tvoje dijete tako drastično padalo na težini, znači definitivno nešto oko dojenja nije štimalo ili položaj ili dijete nije dovoljno vuklo pa se i mlijeka nije dovoljno stvaralo, ili u skoku nije dovoljno nacicalo, znači nešto nije štimalo kad je mlijeko odlazilo i dijete gubilo na težini. E sad, s obzirom da je toliko palo morali si uvesti ad i to je svim potpuno jasno ali ti se u tim trenucima tvog nedostatka mlijeka nisi javila i tražila pomoć već si se javila kad si već počela uvoditi ad gdje bilo kakav savjet više ništa ne znači, i naravno da dijete koje je toliko izgubilo pod hitno treba vratiti tu težinu.
Osobno smatram da kod tebe postoje zdratstveni  problemi što se tiče cjelokupne situacije, počevši od hormona, štitnjače te zadnje operacije a o stresu da ne pričam, pa moje mišljenje je da je to sve utjecalo od samog početka.

Moram se nadovezat na sve ovo..ja sam rodila jako mlada svoju prvu bebu,nisam imala pojma o dojenju niti sam bas nesto citala o tome...Naravno da je na pocetku bilo jako tesko od upaljenih dojki pa sve do rana na bradavicama,svaki put kad bi bilo vrijeme podoja ja sam plakala od bolova al naravno nisam odustajala....svoje dvije curke sam dojila do 2 godine.Sad je dosla i treca curka koja je na ciki pa gotovo vecinu vremena,po noci najmanje svakih sat,meni nije tesko pogotovo kad sam vidjela kako nam cura lijepo napreduje nitko ponosniji od mene

E cure,a sta je sa onom teorijom da je beba lijena,da nece da vuce..meni je patronazna rekla u pocetku da je i ona malo silna i da se neda!jesu to isto samo price ili sto?jer svekrva mi je govorila da joj mm kao nije htjeo sisati!to mi malo ne drzi vodu,smatram isto tako sada kada vise znam o tome da gotovo svaka majka moze dojiti svoje dijete ali da ima neki postotak zena koje zbog zdravstvenih okolnosti nisu u mogucnosti ili je doslo do nekakvog poremecaja u hormonima i nisu to uspjele ostvariti!mislim da se bas zbog takvih majki stvorila ta alternativa AD prehrane koja je zatim uzela maha kod nekih mozda i nepotrebno!neznam..to je moje misljenje!

Uff nema me neko vrijeme i sad vidim da je na temi dojenje vruće  Cure drage koje dojite i mučite se i pitate se da li treba još adaptirano, da vam je bebica gladna ne bi se to pitale nego bi to jednostavno znale - to je valjda taj majčinski instinkt. Meni se dogodiloi nekako sam znala. E da, negdje se pisalo o zelenoj sluzavoj stolici - ona ne mora, ali može biti znak gladi i drugačija je od sluzave zelene stolice do koje može doći zbog još ne sazrelog probavnog sustava - bar je u našem slučaju to bilo tako. No ako vam bebe dobivaju na težini, sigurno nisu gladne 

jojo, bori cure su vam sve rekle, a ja bih samo dodala, naoružajte se strpljenjem - što su bebice veće ne znači da je dulje spavati po noći bez obzira na to dojite ili ne. Moj je 13 mjeseci i još dojimo (ni sama ne vjerujem nakon svega što smo s tim dojenjem prošli da je to tako) i još se budi po noći 3-4 puta i to sigurno ne zato jer je gladan  No sad nakon svega nekako se ne mogu odlučiti na to da prestanemo tako iako i radim.

što se tiče ove teorije da su bebe lijene, znam jedan slučaj gdje se mama 10 mj izdajala i davala na bočicu jer beba nije htjela vući a mlijeka je bilo ko u priči - sad jel to jedan slučaj, nemam pojma....

Uglavnom, svima sretno s dojenjem i stvarno je sreća da ipak ovdje ima mama koje žele podijeliti iskustva kakva god ona bila.

nemojte me popljuvat, al meni je nekako krivo sta mame koje doje osuduju mame koje daju AD.
 i ja dojim i to uspjesno, u prvih mjesec dana je bebunko dobio kilu i pol.ispricat cu vam svoje iskustvo...
znaci, rodila sam u bolnici u pakracu, imala sam super porod, nije bilo jako bolno i rodila sam za 4 sata. prva beba. nisam imala pojma o dojenju. nisam imala pojma o tome da bi, svaki put kad beba zaplace, najprije trebala ponudit cicu. nisam imala pojma o tome da cu prvih tjedan dana imat krvave bradavice i plakat svaki put kad beba cica. malo je falilo da mi se cice ne upale jer sam imala puuuno mlijeka, a nisam znala kak da si pomognem. 
u bolnici su mi mlade sestre puno pomogle oko samog dojenja, a jedna starija sestra nam je govorila o izdajanju, o tome kako ce se kolicina mlijeka izregulirati s vremenom, kako je zadnje mlijeko jako vazno jer je najhranjivije itd. tu sam dobila prve informacije koje su mi fakat puno pomogle. 
kad smo dosle doma iz rodilista krenulo je s ranama na bradavicama i nemogucim bolovima. tu sam prvi puta htjela odustat od dojenja jer sam mislila da necu moc. sva sreca tu je bio moj muz, moja ogromna podrska, i nekako mi je razgovorom pomogo da preduram i nakon tjedan dana i bol i rane su nestale i dojenje je postalo uzivancija. 
drugi put kad sam htjela odustat od dojenja je bilo malo nakon toga kad je beba nekoliko dana za redom imala grcice. kao da sam pala u neku vrstu depresije jer ju nisam mogla smirit cicom. no opet je tu bio moj muz koji je smirivao i mene i bebu i uspjeli smo i dalje dojiti. 
zatim je dosao i treci put kad sam skoro odustala od dojenja, a razlog je isto bila neka tuga, da ne kazem depresija, tj "baby blues". do toga je doslo jer sam non stop bila u kuci, lezala na krevetu s bebom na cici, sva pobljuckana i smrdljiva, kad si nisam do navecer stigla zube oprat jer je muz cijeli dan radio, a da ne pricam da krvarenje od poroda jos nije proslo i da me to totalno zivcira...al opet je moj muzek taj koji me uspio utjesit i cuva bebu dok ja s curama odem na brzinski bambus dva puta tjedno ;)
ne, dojenje nije lagano, pogotovo nekome tko nema podrsku. i ne, nikad necu osudivat mame koje daju AD. svako ima svoj razlog, bio on zbog zdravlja ili zato sta se mami ne da ili oce imat lijepe cice. svaka mama radi ono sta misli da je za bebu i nju najbolje. to mi izgleda isto ko da nekoj mami pametujete kako da odgoji svoje dijete. 
i ja svojoj bebi ponekad dam ad kad nismo doma, a nemam priliku dat joj cicat (ne mogu izdojit vise od 30 ml). ne znam kakvo vi misljenje imate o tome, al ja radje dam bocicu AD-a nego da vadim cicu pred 100 ljudi. imam jednu takvu frendicu i oprostite, al koliko god je dojenje divno i krasno, to je intiman trenutak za mamu i za bebu, a ne za jos 100 ljudi koji su oko njih...eto, ja se raspisala :)

Opet ja s pitanjima :D 
mala mi se već par puta zagrcnula dok je njupala, al ne na početku papanja, nego pred kraj, onak dok je već za spavanje, samo se zagrcne i počne kašljati. Jel to do položaja dojenja? Ili? Ona inače dosta halapljivo jede, tak da počne proizvoditi čudne zvukove na početku papanja, jel radi toga?