Ja kad sam prvi put dosla smo razgovarali.prvo sami pa onda i sa suprugom..dr.pogleda nalaze,objasni sto nas ceka,napravi uzv,napise sto trazi od  nalaza i to je to.dr.skvorc je strucan,ali i prisan pa nam je  to zaista olaksalo pocetak.lijepo objasni i da ti neki osjecaj sigurnosti i povjerenja i krenuli smo u postupak puni optimizma...samo si treba posloziti kockice u glavi i krenuti..

Da,posloziti kockice..a meni su zadnja dva tjedna stresna uzasno...osjetljiva sam,sve me razljuti ili rastuzi ili rasplace..neznam sto se zbiva sa mnom.dal nervoza zbog neizvjesnosti..dal strah od neuspjeha..neznam..jel sam jedina takva??

Nisi jedina.i ja sam plakala za svasta,mjenjala raspolozenha...ali ne smijes si to dopustiti dok krenes u postupak.samo pozitivne misli i ljudi oko tebe.nemoj se sazaljevati,tj.joj sto ja moram prolaziti,zadto mi to ne mozemo prirodno...shvati da je tako moralo biti,uhvati se u kostac s tim i gotovo...kod nas je bilo ovako...u 06.mjesecu operacija,u 09.prvi pregled,nalazi,u 10.mj. ivf i u 07.mjesecu nam je doslo nase zlato..inseminacije nismo radili jer meni jajovodi ne valjaju

Ali to vam je tako individualno...netko uspije od prve,netko od petog pokusaja...samo hrabro...i vjerujte u uspijeh

nisi ti dosadna,samo ti piši, znači nisu te poslali na laparoskopiju? ako smijem pitati koliko ti je godina? :) pozdrav