..cure, isla sam sad trazit po netu kako funkcionira prijava djeteta kod izvanbracne zajednice, tata mora  napisati izjavu i potpisati da je on otac i da priznaje dijete...eto, ako nekog zanima..

evo i mene..zajedno smo 4 i nešto sitno god, 30.08. slavimo prvu godišnjicu a zajedno živimo više od 3 godine. Moji su bili malo protiv toga al nisu dugo prigovarali kad su vidli da nema koristi.  Mi smo imali fore da smo zaspali kod njega,pa da smo dugo bili vani,pa da je on popio pa kak će onda vozit i svašta još...(zločesto)
Brak sam po sebi nije ništa promjenio osim mog prezimena. Ja mislim i to govorim svakom mladom "friškom"paru da nek' čim prije,ako imaju mogućnosti žive zajedno jer tek onda upoznaš partnera,sve njegove vrline i mane,sve njegove navike,način razmišljanja,onda znaš kako jede,spava,diše,spušta li dasku na wc-u,ostavlja li stvari po cijelom stanu...itd....Kad to sve poloviš i posložiš u glavi onda definitivno znaš kako dalje!!! 

Mi smo u nedjelju, 15.06. proslavili našu prvu godišnjicu braka.  Skupa smo nekih 3,5 godine, ali se znamo puno duže, čak smo imali neku epizodu na početku tog poznanstva, koju sam mu jako bila zamjerila, nekih 2-3 godine ga nisam htjela pogledati a kamoli pozdraviti, ali evo - sudbina je učinila svoje. Nismo živjeli zajedno prije vjenčanja, jer jednostavno nismo imali uvijete, ali mislim da nitko ne bi imao problem s tim i da smo tako učinili. Vjenčali smo se u crkvi, jer vjerujemo u Boga i jedno i drugo, ali zato crkvu kao instituciju i ne poštujem baš. Dijete ćemo krstiti. Također sam mišljenja da svatko od nas ima pravo na svoj odabir i za sebe i za svoje dijete...  I divim se nekima od vas, jer ste unatoč govorkanjima, prigovaranjima okoline i svemu ostalom ostale čvrsto pri odlukama oko vjenčanja, krštenja i sve to... Možda zato što sam iz male sredine, pa idem linijom manjeg otpora.

Eto i mene. Ja sam sa svojim dragim od moje 21 (njegove 23). Znali smo se i otprije, ali to je tada bilo više površno poznanstvo. Do sudbonosnog susreta na Zlarinu, na koji me nagovorila prijateljica. Otada smo gotovo nerazdvojni. Čak smo i u Istri živjeli 3 godine skupa. Dakle, sveukupno smo 11 godina zajedno, od toga živimo zajedno jedno 7 godina, a u braku smo 4,5 godine. Godišnjica nam je u 10 mj (10.10. - 5 dana prije termina 2-og djeteta, bilo bi fora da bebač malo urani pa da imamo poklon za godišnjicu braka :) ).
Inače, iako oboje imamo "osnovne" sakramente (ja sam prvo bila samo krštena, pa sam se svojevoljno pričestila i krizmala sa 18 god u nekoj svojoj fazi; dok je on sve "redovno" napravio), vjenčani smo samo kod matičara, jer smo to željeli. Imali smo tulum umjesto svadbe (uz svečani ručak za blisku rodbinu) i nismo niti namjeravamo krstiti djecu. Ako će htjeti sami neka si to odaberu kad budu dovoljno zreli za to. Jednako tako ih nećemo pustiti ni na vjeronauk. Ja vjerujem u Boga/Više stvorenje ili kako-god-to-zvali, a moj muž je zakleti ateista. Ali u instituciju KC ne vjerujemo ni jedan ni drugi. Slavimo blagdane više iz tradicije, iako ja osobno te iste blagdane više štujem iz "originalnih" razloga (npr. Božić je kod "pogana" početak kraja zime jer počinje dugi dan, Uskrs je proslava božice Ester/Ištvar - božica novog rađanja/proljeće in general i tako). Uuuuuu - sad sam skužila, pa ja sam fakat "sotonist". Ustvari kombinacija agnostika i poganke, ako ćemo realno. Who am I kidding - ja sam vještica. hhahahhahahahaahahahahahahahahah

i mi smo prije agnostici nego ateisti... ja sam do 15  god išla u crkvu redovno (dok me stara mogla natjerati) al od tada, jednom godišnje ak su svatovi ili tak nešto, inače ne... znam ponekad komunicirat s Bogom kad mi treba podrška, rijetko (recimo ovih dana ga zamolim da je sve ok s bebicom i trudnoćom jer sam jako nervozna) ali sad jel to Bog, vanzemaljac il velika hobotnica kak bi rekla moja frendica svejedno mi je :) a što se vjenčanja tiče... meni je bezveze ić se ženit u crkvu ako u tu crkvu ne idem ... kod matičara možda, vidjet ćemo, možda to zbog prezimena... iako su moja mama i bake veeeelike katolkinje i svaku nedjelju/svetak/petak u crkvi... pa će njima biti malo šok kad skuže da ništa od gospodina svečenika i njegovog blagoslova... a i dio njegovih je isto pobožan (njegovi starci na sreću ne) pa će isto biti komentara... al tko hoće komentirat nek komentria... baš to što si ti mmama rekla... što fali djeci koja nisu krštena ...ništa... samo možda neće slušati ispiranje mozga od malih nogu... kad dijete bude dovoljno veliko neka samo bira u što će vjerovat...

Ja nisam krštena muž je. Djecu nisam krstila je smatram da će sami odlučiti dali žele ili ne i što žele a što ne. Nikada nisam bila neki vjernik. Poštujem i vjerujem u nešto iznad nas kako god TO nazivali. Jedino što ne vjerujem je crkvi kao instituciji. Sama sebe ispovijedam i sama se pokajem kad pogriješim, ( pa nisam glupa ). Tko želi po tome suditi slobodno može... imam argument na sve 

Btw, u petak sam na vjenčanju u crkvi... eto mi jedan razlog da odem tamo... Za ovu godinu skoro pa dosta

mama2 ... :) dijelimo mišljenje i razmišljanje... i ja se isto sama ispovjedam... mislim, ne molim zdravo marije i slično nego odradim nešto dobro, ak sam nešto loše napravila ... ja sam bila u 5 mj na vjenčanju u crkvi i idem krajem 8 mj... i to je to za ovu godinu... :) baš sam neki dan s frendicom iz švedske pričala o tome, njena sestra ima kćer koja će u 12 mj imati 3 god...i nisu vjenčani... kaže ona meni, zna samo 1 curu koja se ženila, a ta se gore doselila 90tih iz Hrvatske,,,

Mi slavimo ove godine 10 godina veze :) Od srednje smo skupa, pregrmili smo razdvojenost za vrijeme fakulteta i sve žive promjene koje te mogu zadesit u životu. Kad smo počeli sređivat kuću i razgovarat kad bi bila svadba, ukrali mi torbu sa svim živim, ova u banci nije odradila posao kak spada a pošto sam digla novce skoro do crvenog radi matrijala, morala sam sve odjednom vratit i to nas je bacilo strašno unatrag i bila sam sva očajna jer smo mislili da ništ od kuće bar godinu dana, a od svadbe i duže. I onda se dogodilo ono kaj je na kraju ispalo da je savršeno za sve, ostala sam trudna od onog našeg kao da idemo vježbat, pošto govore da treba neko vrijeme za trudnoću :D Uspjeli smo sve završit 3 mjeseca prije rođenja, čak i više nego je bilo u prvotnom planu. Ja se nisam htjela vjenčat trudna jer sam bila uvjek protiv tog da se vjenčaju ljudi samo jer je žena trudna :D Al na kraju me uvjeriše svi, pošto je svadba i tako bila u planu, samo smo ondak malo uranili :D Napravili smo feštu za nas 30-ak usred korizme :D Mislim da se naši susjedi još križaju na to :D :D :D Imala sam trbuh i kratku haljinicu i baš sam si bila fora :) Fešta je bila i više nego odlična, mogu slobodno reć da mi je to bio savršen dan :) Mi smo se odlučili krstit djecu više zbog tradicije, meni je to lijep običaj. A ja sam izabrala kuma još dok sam bila trudna s prvim djetetom. I to na opće čuđenje svih živih :D Još sad pitaju da kak je kum sam, nema ni curu ni ženu :D Al je odlična osoba, a sve drugo je manje bitno. Obožava obje cure i cure njega jako jako vole. Vjenčali smo se u crkvi kad smo veću krstili, s godinom dana i to ne u našoj župi nego u drugoj zbog svečenika. Ja našeg ne volim nikako. Išli smo u njegovu i moju staru župu, tamo je svečenik pravi čovjek, a ne ovo što danas crkva propagira. U glavnom, ja vjerujem u nešto, neznam što je to, al vjera postoji u meni, a sad dal to bio Bog il kaj drugo, manje je važno. U Crkvu ne vjerujem, al vjerujem u dobre ljude. A neke običaje volim, a neke poštujem radi tradicije