Sasvim je normalno prestati se osjećati trudno. Ja se do 12 tjedna nisam uopće tako osjećala. Onda sam kojih mjesec dana osjećala mučnine i onda sam se opet prestala osjećati tako. Grudi su mi bile napete i bolne sveha nekoliko tjedana (iako se sada već jesu povećale).

Sve je to normalno. A kako je tebi tek 9tt (trudna si zapravo 6 tjedana) još nisu ni počeli pravi simptomi. Meni je jedino umor bio konstanta sve do 18 tt. I sad se polako vraća.

Mogu reći da se u 21. tjedno ne osjećam previše trudno. Jedine su mi promjene prilično nabujale grudi i često mokrenje.

Mučnine nisam imala, udebljala se tek 4 kile koje ne osjetim previše. Bebine udarce ne osjetim, nego samo nešto slično mjehurićima.. 

Zapravo, mislim da je ovo puno bolje jer sve poslove obavljam normalno. Nisam ni prije radila nešto fizički teško.

ja se tek unazad cca 6 tjedana osjećam trudno a naročito sad kad se malac javlja, znam mu spol, ima ime...prije toga sam se samo osjećala depresivno...morala sam mirovati, imala sam mučnine, bolilome stalno nešto, morala sam biti u kući...

draga KristinKa, sasvim je normalno da se osjećaš trudno i da se ne osjećaš trudno. pogotovo na početku trudnoće kada tijelo prolazi kroz sve te nove homone i navikava se na njih. nisam se ni ja osjećala trudno tih prvih tjedana. mučnine sam imala konstantne, ali je stalno bio prisutan strah da će nešto poći po zlu. dopusti sebi vrijeme da se privikneš, pogotovo ako ti je ovo prva trudnoća. vidjet ćeš kako će ti se osjećaji mijenjati kako trudnoća bude odmicala. samo hrabro. 

KristinKa

Drage Klokanice, zanima me jeli normalno prestati se osjecati trudno?

Ja sam se osjećala trudno cijela dva tjedna dok sam imala mučnine i povraćala. Kad se to smirilo, nestao je i osjećaj.
Imam mini trbuh, nemam nikakvih tegoba, ima dana kada mi ne padne na pamet da imam bebu u sebi. Uhvati me grižnja savjesti zbog ovoga, jer znam radit stvari koje nisu baš primjerene za trudnice, samo zato jer se ne osjećam trudno... npr. sređivamo stan, jučer sam brusila zidove, prije 10 dana sam pituravala wc...

Ja se većinu trudnoće osjećam jako trudno... Imala sam velike mučnine, sad su mi se ponovo vratile u manjem intenzitetu, umor mi je konstantan, leđa me bole, sad imam neke urinarne tegobe i to me sve onemogućava u dosadašnjem uobičajenom načinu života... Ali u ponekim trenucima kad ne bi bilo toga, prema tempu kojim sam obavljala stvari i trbuhu koji stvarno nije velik i kretanje mi nije otežano, ne bih se osjećala uopće trudno... Tako da, sve je to normalno! 

Joj drage puno vam svima hvala na odgovorima i iskustvima, mene najvise muci to sto sam u pocetku imala sve te lude simptome i to prilicno intenzivno. Prvih tjedana sam trpila uzasne zelucane bolove, valjd od tih hormona i osjetljivosti na hranu, pa mi je doktorica rekla da jedem manje i lagano, spasio me tek caj od dumbira. Grudi su me svrbile, peckale, nabubrile totalno i sad vise nista, mogu ponovo na njima spavat . To me muci, jednostavno put u HR je bio prenaporan i od tad je sve drugacije. Strah me da smo preforsirali, treba 13h sjedit i putovat. Nadam se da pretjerujem i da je to samo neznanje i neiskustvo, jer mi je prva trudnoca. Malo mi je i lakse, kad citam da ima i drugih slicnih iskustava. Ne znam, bojim se najgoreg scenarija, muz vec sad nezeli na prvi ultrazvuk u slucaju losih vijesti, neznam... Malo sam pogubljena u svemu. Procitala sam sve zivo o spoontanim i zasto se desavaju. Ondak si mislim pa sve je to prirodno, strina mi je imala 2spontana, danas ima 6ero djece, pa pokusat cemo ponovo. Ali ondak kad se zaista trebam s tim pomirit, dode mi zlo i strah na petak u 12h. Strah me i muza sto je tak sensibilan kad bi trebao biti od pomoci, stvarno su muski neki put od slabe pomoci. Eto, mal sam se izjadala i rastipkala, natjerat cu se da to gledam optimisticno kao totalno neiskustvo i znanje, sta bude bude, valjd tak mora biti.
Puno vam hvala, sto ste tak brze na odgovorima i savjetima, forum je zlata vrijedan. Hvala puno

Da si imala spontani, vrlo vjerojatno bi krvarila ( a čak ni to nije znak da beba nije živa i zdrava) tako da ne brini. 
A ovo za grudi je i mene jako brinulo. Ali jednostavno su prestale biti osjetljive i to je to. Mnogima se događa. 
To "drugo stanje" ćemo najviše osjetiti tek trećem tromjesječju.

Mislim da bi znala da se bilo što dogodilo s bebicom. U trudnoći se mijenjaju svakakve faze, i mene u ranoj fazi grudi ponekad nisu uopće boljele, a ponekad strašno... A sad kad o tome misliš, vjerojatno ti je to što osjećaš još intezivnije jer si opterećena. Samo se opusti, bit će sve u redu! 

Heh, ja nisam mogla taknut cice koliko su me boljele..a kamoli spavat na njima! Onda je sve to proslo, sad ce mi valjda opet pocet bujati...vise ih ni ne prepoznajem, a imala sam super cike. Sad su...dojke  poanta je da nisam mogla spavat na njima, ali to je proslo u neznamkojem tjednu.
Isto sam imala fazu kad sam se osjecala netrudno. Bio je jedan period cak kad sam se probala provlacit npr izmedu sjedalica po principu "uvuci cu trbuh". Samo sto nebi mogla uvuc trbuh i onda bi zapela  ili sam probala uc u stare trapke - usla bih do dijela kad se trebam zakopcati  

Normalan je strah od uzv-a. Mene je jos uvijek strah kad idem i mislim da ce me biti strah dokle god budem isla na njih, normalno je da se bojis. 

Drugo tromjesecje je "medeni mjesec" trudnoce. U prvom povracas, spavas, boli kad kihnes...drugi se oporavljas i sve je mirnije..a trece tromjesecje krase svakakvi novi simptomi