Nemam samo pojma dal bi to macu frustriralo, a ni frustrirana maca nije sretno rješenje...ima ona i zubiće. A moja se ni ne penje nikud kad je u stanu, al voli ih naoštriti na tepihu  Mogu eventualno pitati nekog tko ima iskustva s tim. Znam da neki ljudi trajno miču macama nokte al to mi je stravično, radije bi je nekom dala...

kad smo kod mica maca...ima za kupiti one silikonske zaštite za noktiće ali moja mišljenje je da maca neće skakati na bebu i zamijeniti je grebalicom...
brat i ja smo odrasli s macama i koliko god bi ih nekad znali zagnjaviti nikad me nisu ogrebale ili ugrizle

dakle, normalno je da mi smeta ova silna pažnja i pozornost koju imam jer me nervira biti u centru zbivanja...i razna prenemaganja (pogotovo starijih) jooooj, kakooooo steeee, moraš puno jesti, kako dobro izgledaš s obzirom na sve (koje sve i zašto bi pobogu loše izgledala?!) uf

Normalno je da se nećete odreći kućnog ljubimca zbog prinove jer je on član obitelji, a ne zamjena za bebu. 

Vezano za mica mace, bitno  ih je što ranije i bolje pripremiti na pravila i ritam života kakav će uslijediti kada dođe beba da to ne bi bila prevelika promjena mici. Kad beba dođe bitno je i odvojiti vrijeme za macu da se ne bi osjetila zapostavljenom. 

Maci koja ide van i ima na čemu istupiti svoje kandže nema smisla i nije baš ok skraćivati ih, ali ako imate macu samo u stanu onda to može biti zgodna opcija, pogotovo ako se radi o mladoj maci jer su njihovi noktići oštriji.
Ja svojoj redovito skraćujem kandžice i to je ne frustrira jer ih ona i dalje ima, može se penjati uz svoje drvce, ali ako me slučajno dohvati u igri capom neće me posjeći. 
Ne znam kako ide štrickanje kandži starijim micama, ja mojoj to radim otkako je došla kod nas (a stigla je u isto vrijeme kad sam i zatrudnila pa je sve vrijeme odgajam sa sviješću da mora biti pripremljena za bebu) i imamo naš ritual. Uzmem je u krilo, dragi joj za svaki noktić daje slasticu, a ja ih skratim, nagradimo je i poslije svega i sve prođe sasvim fino. 


U Americi prakticiraju uklanjanje kandži mačkama (odsjeku im čitavu dio prstića na kojoj je noktić) što je potpuno nehumano, nenormalno i na svu sreću mislim da je čak i zabranjeno u Hrvatskoj.

Hvala na savjetima kachi! Moja maca ima tri godine i nisam joj nikad kratila noktiće. Ona u pravilu ne grebe osim ako je netko baš ne isprovocira, a malu djecu čak ni tada nego bježi od njih. Ma sigurna sam da malu bebu neće grebati, jedina opasnost postoji da je pogrebe kad malo naraste i počne je navlačiti. Bili smo nedavno u posjeti jednoj takvoj obitelji koja ima malu curicu od dvije godine i macu i čak mi se to čini dobro za odgoj da djete shvati da ne može navlačiti životinju kak god hoće. Oni joj svaki put kad se približi maci objasne kako se maca osjeća i kako da je tretira da je ne pogrebe i sve je ok. Čini mi se to dobra škola da djeca nauče poštivati tuđe želje, a opet bolje i da je prvi put ogrebe naša unutarnja cjepljena maca nego neka ulična, a klinci će se tak jednom dočepat neke mačke. Budem o tome popričala s vetom kad slijedeći put idemo na cjepljenje.

Mislim da je za djecu najveci benefit imanja kucnog ljubimca jaci imunitet, razvitak empatije i razvoj osjecaja odgovornosti prema drugom bicu. A ako su to male stvari...ja nazalost nemam vise ljubimca, ali se nadam jednog dana da cu ga opet nabavit za sina kad malo poraste 

Slažem se cure. Ja isto mislim da ako se i sa ljubimce postupa zrelo i odgovorno, ali i sa djetetom, da to može samo koristiti za djetetov razvoj.
Iako moram reći da me šira obitelj redovito plaši sa mačjim dlakama da sam se neki dan rasplakala zbog toga (do tad sam se hvalila kako sam super trudnica koja ne cmizdri i ne pogađaju je gluposti).

Joj mene isto plaše s dlakama...al kad ja znam da je to glupost, dlake su jedino problem ako su na njima ličinke buha ili glista...znači ak brineš za macu i redovito očistiš od nametnika ne bi trebalo bit problema...osim naravno nama jer čemo se bome nausisavati kad nam klinci počnu puzati! A i ja sam odrasla okružena s puno životinja, spavala s mačkama u krevetu i nikad ništa.

Naravno, povecat oprez, cistit vise i to je to.

Normalno je da vas drugi ljudi pokusavaju "uspaniciti" i rade problem od stvari koje vas ne zabrinjavaju. 
Mene zabrinjava jedino porod i beba, ali izgleda da sveee druge zabrinjava sveeee ono s cime se ja ne brigam. Neznam gdje cu zivjet, bitno je da nisam na ulici, netko nema opciju biranja. I lijepo im kazem "vrijeme ce pokazat, zasad razmisljam samo o bebi". Dok mi planiramo Bog se smije, vidit cemo   

Ali to ćakulonama nije dovoljan odgovor hahaha tako je i mary s tvojom mackom. Sviiii se zabrinjavaju kako ces TI mesti dlake za mackom, jadna, ka da ti je to najveci problem trenutno oko kojeg ces se misliti a ne porod i dite 

Drage Klokanice, zanima me jeli normalno prestati se osjecati trudno? Naime, u 9om tj. sam, imam pregled u petak, ali zadnjih 10ak dana imam taj neki drugaciji osjecaj. Trudnoca je drugacije-drugo stanje i moze biti samo sastavni dio takav jedan osjecaj, ali me svejedno strah i dozivljaj ne popusta, pogotovo jer sam i muzu rekla, a on se nezna trenutno nositi sa novo nastalom situacijom. Ispada da bi bilo bolje da nista nisam rekla, ali jednostavno sam morala nekome reci. Trazila sam i savjet strucnjaka tu na klokanici, ali nisam dobila nikakav odgovor. Inace zivim u Njemackoj, ali sam bila tih 10ak dana u HR, tako da nisam mogla kontaktirat doktoricu, a nekako kao da nisam ni htjela. Grudi mi nisu vise napete i bolne na dodir, nekakve mucnine su tu ali su skroz drugacije od onih prvih, hrana i okusi su ok, pojacan miris mislim da vise nemam, hrana mi nesmeta, iako jedem puno manje i nemam bas interes za jelo, trbuh me povremeno zaboli, krvarenja nemam. Mozda sam nekako depresivnija, odnosno manje sretna,  inace sam jako optimistzicna i nasmijana, tako me vecina pozna, a sad sam nekako kao utihnula. Strah me najvise te kiretaze i depresije, ne volim biti zalosna, ako me razumijete. Neznam, trazim nekakvo razumjevcanje, utjehu stranca i iskustvo mudrijih, jeli ima tko tu negdje kome je strah i osjecaj poznat? Hvala