Ljetne bebe 2023. 🌅🌊🏖️🤰

cordis00

Bila sam na pregledu gdje mi je taj hematom naden jer nisam krvarila tj nemam simptome.
Jedino grcenje kakvo sam imala i prije na pocetku trudnoce. Kupim onda taj roidakal.
Haha bas sam se nasmijala na kuh. Moja govori kala (karla za seku), mini (minnie) i tako. Sve neke gluposti😅

Ja hematom nisam dozivila strasno jer mi se ginekolog nije tako postavia. Samo je reka moze se desiti da prokrvaris ali nemoj panicariti odma, govorim mi to da ako prokrvaris da nije najgore. Prije toga sam imala biokemijsku trudnocu pa zbog toga. 

Think obavila pregled, sve je ok, srčeko radi 😊 držimo fige da dalje bude sve ok.
Mi umjesto kuh imamo too (tost) 🫣 ujutro čim se ustane otvara ladicu di je kruh i traži, užas hahha.
A riječi ima puno, a ima ih i puno kaj samo mi znamo značenje. Tipa voda je duda, lampa je papa, tata je tata i traktor, onj je avion i kamion. Uglavnom, ima toga 😅 a kak je ovih dana bilo oblačno i magla je stalno govorio da je mrak i noć

Aaaj kako su mi slatke te trudnicke trakice ispod, zivoteee kad se samo sjetim, pa ono odbrojavanje do pregleda pa fol smisljam nesto sto cu ga pitati a sve sto zelim cuti je otkucaj srca, ma evo sve bih ponovo koliko god bilo tesko 😍  Prizeljkujemo ponovo ljetnu bebu, tako da do godine u ovo doba, za nastupajuce ljeto smo zakasnili 😂 

Tonkica superr 🥰🥰 samo nek bude skolska do kraja 😊
Joj slatki su s tim svojim rijecima. I N isto ima hrpu svojih al ju mi razumijemo. Nama je najsmjesnije sad dadidod=sladoled 😅 mi i dalje jedemo sladoled jednom tjedno pa svako malo zica iz skrinje i preslatko mi to izgovara, sva se potrga da izgovori. 

Tonkica - super da je sve dobro, samo nek tako i dalje bude! Probaj malo usporiti možda dok se to ne resorbira pa ćeš dalje punom brzinom kasnije.
E, žene moje, dosla sam se malo pojadati (iznenađenja li 😅). Znaci ne znam kakvi su vaši klinci, ali moj ima karakter ubi bože. Ne znam na koga, vjerojatno na oca jer sam ja zbilja vesela osoba inače, a i sad se trudim unatoč nespavanju biti nasmijana i dobre volje. Ali ovaj mali. Pusu ne bi dao da ga tjeras, ali mu i dalje traje faza da se doslovno ne mogu pomaknuti ni 2m od njega kad smo doma. Znaci, ja se tuširam, tata ga pokušava zabaviti, a on urla i lupa mi svako malo po vratima. Ako radim u kuhinji drzi me za noge dolje i tjera da ga uzmem u ruke, inace udri u plač i ne prestaje štogod ja radila. (ako ignoriram uporno place sve jače i jače). Igrati se sam ne zna/neće, ja moram obavezno biti tu i pružati zabavu svake sekunde u danu. Ako pričam s nekim drugim, uzme me za prst i vodi u drugu prostoriju (inače, naravno, urlanje). I povrh svega toga, i dalje me noću budi 3-xy puta. Ja fakat više ne znam jel to normalno ponašanje. Kad vidim djecu nekih svojih frendica to je milina, a one ništa drugačije od mene ne rade. Fakat više ne znam u čemu griješim. Jedina svijetla točka nam je vrtić, u koji ide sada od 9-14 i sve mu bolje i bolje ide, a dobro i spava u vrtiću. Baš sam u burnoutu. 

Ally ti i ja imamo karakterom istu djecu i neznam sta da ti kazem... utjehe nema... samo ona - izdrzi 💪 i nisi sama. S tim da je i moja starija takva, a ova mala je cak naprednija verzija seke iako sam mislila da to nije moguce. Kad smo odlucili ic na drugo dijete muz i ja smo rekli pa valjda nemoze gore od ovoga po pitanju nespavanja i karaktera al evo, seka nam je pokazala da itekako moze. 
Ona je sad u fazi da ju tata nesmije ni pogledat krene urlat, znaci samo mama i nitko drugi za nista. Isto grebe po vratima i jeca ispred dok piskim ili tusiram se. A spavanje isto, s tim da sad od cca 3 do jutra lezi (necu pisat spava) na meni ili uz mene ko krpelj ili se dere. Budi se svakih doslovno 45 min, nekad zaspe brzo nazad, popije vode, dignem ju, spustim i nastavi, a nekad ostane budna i 3 sata. Meni je napor dizat se svakih 45 min. Nekad nemogu vise ni zaspat nakon sto me 3x za redom probudi. Ja stvarno neznam kako funkcionoram preko dana uopce. Non stop sam zivcana i samo se izderavam al evo nemam predaha. Ne stignem skuhat, sjest, nista. I dnevno spavanje se budi stalno i moram ju produzivat. 
S tim da ja zadnja 2 tjedna sam bolesna s preko 39 temp, imala sam gnojnu anginu pa sad koronu i neda mi 5 minuta da dodem k sebi. 
Eto ti kukanja i od mene 😭

Vidim, raspisali ste se o dječjem vokabularu. Mi nismo ni blizu 30 riječi, pogotovo ne potpuno cijelih. Zna reći mama, tata, deda, auto, "opta" (lopta), kvaka (!), njam njam, duda, "ka" - slika, "pa" - lampa, "kov" - krov, "maj" - zmaj. Kotač i kruh su isto "tata" (za kotač mi je jasno, za kruh ne baš), klima je isto "mama". "Baka" i dalje odbija reci. Bake, naravno, pokušavaju, ali dzaba im. Oponaša životinje (vau vau, kre kre ("keke"), mee (ali to mee kaze "MEEEE", kao da je lav, a ne ovca:)). Ugl, ide nekako s govorenjem. Zeznut je i mase, šalje puse i govori papa kada on hoće. Počeo je glumiti javljanje na telefon pa onako u slušalicu više "AO!" umjesto halo, uzasno je smiješan kad to radi.
Ne znam kako ste sa screen time-om, znam da je po WHO i dalje nula, ali ja ne uspijevam, naročito kad je muž dežuran ili, kao sada, kuri 39 i leži u drugoj sobi izoliran od nas. Pustim mu na YouTubeu 2x u danu po cca 10 min Ms Rachel, neke američke ženske koja navodno nije toliko loša za njihov razvoj. Tek toliko da mu uspijem napraviti npr večeru bez urlanja. Trudim se cijelo vrijeme pričati kad ona na engleskom govori da mu objasnim stvari, tako da nije da samo hipnotozirano bulji u slike (gledamo stalno isti video koji inače traje cca 1h ali ga još nismo cijelog uspjeli pogledati, pa već zna otprilike radnju). Eto, mozda sam #nemajka, ali nadam se da ga to neće upropastiti. 

Thinkpurple - ma joj, lakše mi je uvijek kad vidim da nisam jedina. Ma lakše mi je i samo kad malo izbacim na "papir" iz sebe vama ovdje, ali ovako mi je još lakše. Ja si i dalje mislim da nisu oni možda bar dijelom na autisticnom spektru. Jer sva ta ponašanja su tipična za neurodivergentnu djecu, cak i ako imaju praćenje pogledom/smijeh/interakciju itd. Ako se ovo nastavi kad napuni 20 mj ću ga sigurno odvesti na evaluaciju, da bar znam ako je pa da možda neke drugačije tehnike odgoja primjenimo, mozda s većim uspjehom nego dosad. Ne pomaže ignoriranje, vikanje, cak ni kad ga lupnem po dupetu (da, ne ponosim se time, ali jesam i to napravila kad me u potpunosti izbacio iz takta. Naravno, ne jako, on se smijao, mislio da se igram, pa mi je bilo užasno žao). Jedino što pali je ili popustiti i uzeti ga u ruke ili mu brzo skrenuti pažnju na nesto drugo (neku stvar, igru itd). Ali to isto nije uvijek izvedivo, jer opet traži da budem s njim, a ja npr moram otvarati vruću pećnicu i on ne smije biti u blizini. Ne znam, prvo mi je dijete i poraženo priznam da ne znam kako ga odgojiti. Ima li itko kakvu preporuku za neku dobru knjigu o tome - po mogućnosti ne neku koja mi samo preporuča da mu kažem "razumijem te, nastavi urlati i bacati i dalje", nego nešto s konkretnijim primjerima rješavanja takvih situacija s toddlerima?
Sad vas pozdravljam i idem probat spavati, tek je 22,a on je već 2x plakao. 🤯

Nasa je divljakusa. Ja je zovem kamikaza jer leti ne gleda i onda bum. Za vikend je sredila unutrasnjost gornje usne. Pala i zagrizla. Onda je odlucila napraviti most preko mojih nogu i otresla glavom. Nije nista. Ali to joj je hit. Nasloniti se ledima iz struka na bilo sta. Sad usavrsava penjanje na kauceve.
Zub nam je izasa pa bolje spava.
Ally nemoj se zamarati i razmisljati o autizmu jer ces samo sebe psihicki unistiti. 

Screen time obavezno joj pustim entetinice kad joj sisam nokte da odgleda 2min. Ostalo vrijeme je upaljen samo zvuk. Ja joj pjevam otkad se rodila. Tako da manje vise sve pjesmice zna vec.
Ne znam kako vi ali moj mozak je i dalje kao zvaka