baby boom
Probudila se Mia…sunce li joj poljubim…tata ju je probudio svojim poljupcima i pričanjem...rekla sam joj nek me udara redovno taman ne spavala i viš ti malu, praši već sat vremena bez prestanka....uh što ju već volim...
Betty ...bravo...proći će to sve super, bravo na odvažnosti...moja maćeha (tj.tatina 2 žena) je rodila sa 42 kod kuće ( prije 11 g), istina u Amsterdamu gdje je to normalnije kao...u 5 mj trudnoće bezicirala babicu, sa 7 mj trudnoće dobila paket sterilne opreme, babica joj došla sve objasniti i bila na porodu ...stari ju u terminu porodio, odnio posteljicu u bolnicu, sve 5 i sad moja polusestra ima 11 g :) tako da , go girl :)
Starim..odlično za pregled, sad si mirna...
Sarlina bravo za Miu. Nek se redovno javlja da mama ima smirene zivce 😊
Starim bas sam htjela napisati da sam izbezumljena i da taj dan kad betty bude radjala ima da poludim dok se ne javi.
Sve mi odlucujemo za sebe, jedne se puno educiraju, druge su flegma, treca oce rodit doma, i sve imamo pravo izbora.
Ja se nimalo nisam bojala prvog poroda, ali bojim se za zdravlje svog djeteta. I uvijek unaprijed razmisljam. Pokusavam sprijeciti, a ne lijeciti. Nek kaze ko sta hoce, ali ja sam bila opustenija kad sam otisla u bolnicu, nego kad sam bila doma. Termin prosao, lagana panika ucinila svoje. Bez obzira sto me nisu pregledavali svaki tren ja sam se osjecala sigurno. Doktori su bili par koraka dalje. A doma sam sama. Da mi je sto ljudi bilo, nije bilo nikog skolovanog. Iako sam imala babicu koja mi je dolazila doma da me malo vidi i poprica sa mnom, koja je nazvala u Vinogradsku kad sam ulazila u box, svejedno. Ona nije doktor. Ona nije pedijatar. Ja doma nemam inkubator. Nemam zavrsenu skolu i fax. Ja nisam doktor. Ja sam zavrseni frizer i priuceni konobar. Jedino sto znam je osisati i napraviti vrhunsku kavu. Ne znam procijeniti da li je beba dobro. Nemam aparate kojima cu bebi pregledati sluh, i sto vec sve rade kad se bebice rode. Nemam salu ako se ne daj Boze nesto zakomplicira. Tako da u bolnicu idem roditi.
Create a life that feels good on the inside, not one that just looks good on the outside.
Baby prvi put sam se bojala a sad se bojim jos vise jer znam sta me ceka 😕
Samo nek mi ne pukne vodenjak i sve pet😊u bolnicu idem tek kad mi se trudovi sastave
Baby znaci i tebe su prali takvi snovi...Da bar krenu i neki ljepsi :)
Sarlina super sta ti se mala javila :) Mene sad udara vec redovno svaki dan, ali ne stalno...Medjutim, zabrinem se cim mi se ucini da je previse ne osjetim...ali oko 18-19 obavezno, to joj je omiljeno vrijeme
Eh sad se sjetih da je Zabica rekla da je pocela osjecati bebicu...sta nije super osjecaj? 
Starim znaci ipak sve proslo ok, pa sta je 2kg u mjesec dana... Meni nije jasno kako neke cure mogu dobiti manje ili cak ici u minus... Na trudnickoj lijepo pise otraga da nije pozeljno manje od 9kg...Mislim, ja ne zelim dobiti 20kg, ali dali ce biti 1 ili 2 kg izmedju pregleda...Kao sta je Sanjarka napisala, nekada po tjedan dana ista kilaza i onda u 2 dana skoro kila gore...Cini mi se da ne mogu bas kontrolirati te kile, jedem sto zdravije mogu i ako ce mi netko prigovarati neka, ja znam kako se hranim
Joj Betty sada kad je Baby napisala, zbilja kako kada rodis kuci ti rade te prve testove? One apgar i to?
Peppe
Curke vi pišete brzinom munje...jedva sam uspjela sve pohvatat....
Vidim da pišete naveliko o porodu i o željama...i da iskreno kažem ja neznam što me čeka , kako bi moglo proći jer ipak mi je prvi put....idem s nekim mišljenjem da neznam što se može dogodit ili ne dogoditi i smatram da jedino što mogu je sama sebe najbolje pripremit kroz neke radionice i tečajeve....da budem spremna na neke situacije ako mi se budu događale...ustvari imam samo jednu želju da izađem iz bolnice sa svojim djetetom...samo to....koliko će trajati porod, rezanje, pucanje...ne razmišljam o tome jer ni neznam o čemu da točno mislim....sve što sam mislila u životu nikad se nije tako ostvarilo pa....želje čemo ostaviti za drugi porod, kad budemo znali što nas čeka
Odležala sam napad slijepog crijeva cijelu noč doma ne rekavši starcima, bubrežne kamence sam izdržala, ove lude fantomske bolove u zubima koji još uvijek traju...pa mislim da čemo se nekak i porodit...mogu reći samo sretno svima i da svi ljubimo svoje smotuljke na kraju ....
Zaboravila sam reći da je mališa narastao da već polako i lupkanje osjetim...
I da me zapravo više strah što dolazi poslije poroda , kad dopeljaš to malo biće doma ....i kad shvatiš da ti se cijeli život preokrenuo i usmjerio prema tom smotuljku.... trudnoća i porod su samo početak jedne velike priče
Iznenadjena sam nekim vjestima, nisam ni znala da Betty razmislja o porodu doma. Sve podrzavam i nista ne osudjujem, samo napred curo. Ja sam sad nakon prvog poroda puno pametnija, ali nista ne bih promijenila. Iskreno, da sam radjala doma, vjerovatno bih se bez ikakvih problema porodila. E sad...jedino sto je bilo pakleno je sto kad se brzo otvaras, boli za neizdrzati.
A ja neku noc sanjala kako su mi oduzeli jedno djete i dali na posvajanje. Ooo ko u nekoj sapunici. I isto tako, promatrala sam (valjda s neba) kako se ne brinu o njemu, ne hrane ga, ne presvlace...
Inaj, bubrezni kamenac sam i ja izmokrila pod temperaturmo i sva u znoju od bolova, ali tredovi su neusporedivi... Pocnu tako nekako kao smijesna bol, kao...jel to trud uopce? Al kad sam legla na onaj stol i kad je pukao vodenjak, e to je najduljih pola sata u mom zivotu. Tiskas zatvorenih ociju, pripremas se za sljedeci trud i tiskanje kad pogledas, a oni drze to malo stvorenje. Uopce izgod ne osjetis. I bolje da mi muz nije bio tamo, nikog nisam zeljela da me drzi za ruku, miluje i sapuce: drzi se, sve ce brzo proci.
Eto, sve smo razlicite, razlicito razmisljamo, a kako onda ne bismo i razlicito radjale.
baby hahhahaaaaaa, javit cu kad budemo 1 na 1 
Inace, ne volim dizat frku, pa, kad se dojmovi slegnu, sve javim
Sarlina bravo za Miu, bas lipo ime, i da, vani je to normalna procedura (rodit doma), kod nas je to tabu.Al kazem, niko nije tu kriv.Svi mi u nesto i nekog virujemo.Ja virujem u sebe, i moc vlastite intuicije.Neko u doktora, Boga.Mozda bi neko percipira moje ponasanje,kao neodgovorno, al meni osuda ne smeta, jer me ni ne dira.
PS Nisam tila dignit halabuku, oko poroda doma, al eto, mislim, da bi ( neke stvari,) i odluke o porodu, trebale bit ispostovane, u bilo kojoj situaciji.Nebi trebale bit povlastice, vec normalna praksa.Prolazak kroz nesto, sta bi trebalo bit blazeno, a ne hororisticno porodjajno doba
Sortiraj odgovore
Najstariji