Koliko nam partneri pomazu oko djece? ILI je sve na nama?

U svezi teme koliko tate pomažu mama jest teška tema jer koliko ljudi, toliko čudi. Znate, svi mi koliko bili različiti tako sve potječe iz različitih odgoja. Zato je bitno prije braka osobu veoma dobro upoznati jer ulaskom u brak trebalo bi kao sve štimati, ali nije nažalost tako. Tate trebaaju pomagati i nikada ne bi smijeli prigovarati o njihovim nesavršenostima ili savršenostima. Većinom čega svijesne niti jedna od nas nismo je problem taj kada se usmjerimo majčinstvu i domačinstvu a zaboravljamo na partnera koji je veći problem od dijeteta. Ma koliko nam to grubo zvučalo uistinu partneri su “ljubomorna”bića koji žele nas partnerice da budemo iste kao pri prvom spoju kada smo ih zavele i kada su se u nas upravo zbog tog nećega zaljubili u nas. Mi tako na taj naćin ne razmišljamo jer nam se vrte hormoni po organizmu i prilagođavamo se prilici koja od nas to trži. Naime, partneri trebaju ne osjetiti ni u kom slučaju “odbačenost ili zapostavljenost”. Zato sve što radimo oko dijeteta trebali bismo tražiti zajedništvo u ljubavi, nježnosti i ogromnoj dozi strpljenja sa partnerom, a to nije lako niti malo. Uistinu nas žene i majčinstvo i brak traži više nego što možemo zamisliti. 

Slazem se u potpunosti da vecina zena zapostavi partnera kad dodje dijete ali to je sve sastavni dio zivota i majcinstva i novonastale situacije. Osobnog sam misljenja da otac nikad ne moze dijete gledat na nacin na koji ga gleda majka. Ne kazem da ga ne voli i obozava i zivi za njega al majka dijete dozivljava po meni na jedan poseban nacin. Do jucer smo bile spremne radi partnera ostaviti sve i zivile smo za tu ljubav koju imamo, danas da moramo birat ostavile bi i njega radi djeteta. Tako da se prioriteti u zivotu nekako mijenjaju sto ne znaci da se ljubav izgubila, znaci samo da je trenutno nekome drugome vise potrebna nasa paznja i vrijeme a i to ce s vremenom opet doc na svoje.

Dok sam se oporavila od poroda i trudnoće trebalo mi je stvarno pola godine, nije mene nitko pitao kako mi je i dali me beba budi svakih 1,5 mjesecima. Muškarci bi se trebali više potruditi oko žena i olakšati im koliko mogu pa bi one bile odmornije i voljnije se seksati s njima jer zapostavljanje znači da nema seksa , ništa drugo. Pa neka se malo potrude da se napravi vremena za druženje partnera. Ja se osjećam zapostavljeno kao ljudsko biće jer se očekuje od mene da se ja pobrinem za SVE potrebe domaćinstva, brinem oko sebe i još da se njih jadne ne zapostavlja. Aj nek ti muški prestanu srat malo bio bi red i neka se prihvate odgovornosti od koje stalno bježe.

Muški ništa ne pomažu!!! Pričaju gluposti! Evo sinoć mala do 2 ujutro nikao nije mogla zaspati. On otišao spavati jer je umoran od posla i slobodnih sportskih aktivnosti. Još mi kaže ugasi svijetlo…. Ja sam iskreno razočarana u tu mušku pomoć, nikakva mu je, čista 0. Prigovore sam sinoć  dobila kako nemam raspored, nisam organizirana, ne znam malu potrošiti, moram je voditi po kafićima i davati drugima da je nosaju…. čiste gluparije iza 1 sat ujutro sam morala slušati. E i da mi pričamo gluposti o porodu da je on žena da bi on sve mogao sam. Muški su nepripremljeni bezobraznici bez imalo poštovanja, jaki na jeziku. Usput imam malu bebu od 4 mjeseca i osijećam se kao samohrana majka. Čisti bezobrazluk i nepoštovanje, čast iznimkama, al ovaj moj gleda samo svoje dupe.

Bijesna sam ko ris,.

Oni su ne pripremljeni, ja da uz sve imam razumjevanja za njegovu prilagodbu, e nemam ga. I ne planiram je više imati. Oni jadni, ma šta su oni jadni, kako se to njima život drastično promjenio? Živimo u vremenu gdje žena radi i da ću ja sama odgajat bebu e neću. Postoje raličite internet stranice na kojima se koliko toliko (tko želi) može informirati. A ja da ću nakon 4 mjeseca imati razumjevanje, ne…

A o seksu je svaki komentar suvisan. Nakon drnduskanja malog cili dan i svega popratnog sadrzaja, navecer kad beba zaspe sigurno mi je do toga!
Ma zene moje oni su operirani od nekih stvari..njihov mozak ne funkcionira ko nas. Ja se ugl na svog ne mogu pozalit, al ima i on svojih dana. Kaze neki dan nakon sto je 10min drza malog: aj ga uzmi, tezak mi je! Ono, evo meni nije, opce mi nije cili dan u rukama, i ne, ja neman kome nakon 10min rec da mi je tezak jer sam sama s njim po cile dane. Ma sve su to budale..

E tako je i meni sinoć bilo, teška mu je…. Ma mislim, danas mi je dan od sinoć ultra težak. A seks, ajme meni fali, ajme jedva čekam…. Prvo kada se dobro naspavamo onda možemo normalno razmišljat. Više ne znam šta je to spavati 4 sati u komadu.

Svaka čast onoj ženi koja može sve sama to izdržat..ja imam tri cure doma (praznici trenutno tako da su sve doma (8god,4 god i 7 mj),muz radi svih 7 dana u tjednu do 3 sata a budjenje mu je u 4 ujutro…Moram ga neizmjerno pohvalit jer on doslovno cim dođe doma  meni maksimalno pomaže,dogovaramo se oko kuhanja,spremanja,djece! Ja jednostavo nemogu shvatit takve muškarce kojima još i smeta sta djete plače po noći,ako ne zeli pomoć onda nek bar šuti..ufff

Joj cure moj ima opet 15 godina od kako sam ostala trudna i rodila…ja sam s bebom sama cijeli dan jer on radi 13 h i onda on još nakon toga ode van s dečkima na pivu-e. Možete misliti, ja sam totalno izluđena nakon cijelog dana s malom koja još k tome ima i kolike, jedva čekam da dođe doma da imam pet min odmora i onda on nekud ode…užas živi. Prvo sam mu lijepo rekla da sam na rubu živaca i da ga molim da mi pomogne - ništa, gluh čovjek. Na kraju sam vrišteći i plačući to sve opet ponovila i sad eto zadnjih tjedan dana stvarno pomaže i meni je lakše. A najbolje od svega mi je kad mi kaže pa pitaj moju mamu da ti pomogne ko da sam se za nju udala a ne za njega. Da sam htjela s njom odgajat dijete bila bi lezba