Kada vam je vaša beba najslađa?

Na ovo pitanje koliko god jednostavno zvucalo, jako mi je tesko odgovoriti. Tesko mi je izabrati par trenutaka u kojima mi je dijete bilo najslade jer mi je jednostavno presladak uvijek. Svakim danom nesto novo napravi, svaka ta promjena mene iz dana u dan odusevljava I jednostavno mi je presladak samo kad ga pogledam. Bez obzira spavao, gugutao, smijao se,“vikao na svoje neposlusne igracke”, izvodio neke grimase dok mu dajemo vitamin D, “tvrdoglavo” izvodio nesto po svome…Preslatka mi je cinjenica da to malo bice osijeca I pokazuje svoje emocije na svoj djecji nacin.

Ajme kako ovo pitanje sročiti u jednostavan odgovor.Meni je moj L.uvijek sladak,kad se onako snen probudi ujutro i da mi pusu (onako jednu mokru),pa krenu sva moguća pitanja:di je tata,di je cuca,di su kiki bone pa kad se zaigra sam i počne mu mašta raditi,pa kad vidim kako uopće nije sramežljiv i svima dijeli puse,ma ima brdo tih trenutaka u kojima sam ponosna što sam mama jednog malog ljepotana kojeg volim najviše na svijetu.Predivan osjećaj

Htjela sam napisati da mi je curica predivna i slatka kad se probudi nakon spavanja, ali eto, baš danas je prvi puta izgovorila jasno i glasno svoje prvo “MAMA” i moram priznati da mi nikad do sada nije bila slađa, ljepša i umiljatija…pa ona zove mene, svoju mamu (a mami pune oči suza radosnica!).

Dijeca su slatka uvijek. Kad spavaju, kad se bude….., ali najslađa su kad se smiju, onako bez zubića, širom o tvorenih okica, onako iskreno dječje.   Moji klinci su bili najslađi upravo kroz smijeh, a njega je bilo uvijek napretek i neka tako i ostane.

Najslađe mi je kada spava, a u sanak joj dolaze lijepi snovi, pa se u snu glasno smije.  Tada njezin tata i ja gledamo našeg malog anđela i zahvaljujemo se svemiru na tako prekrasnom daru.

Kad papa prstiće na svojim bucmastim nogicama 

Vjerujem da je svakoj mami jako teško odgovoriti na ovo pitanje, ali kao i svakoj mami i meni je moja djevojčica slatka u svim trenucima. Sama trudnoća me iznenadila i sada smo nas dvije same i otkako je u mom životu moram priznati da se po prvi puta osjećam ispunjeno i istinski sretno, a za to je zaslužno to malo slatko stvorenje.Od cmoktanja kojim me probudi usred noći, do osmjeha kad joj pričam u 5 ujutro dok se mazimo u krevetu, kada slatko sisa i usput vrti nogicom i guzom jer je mali vrtiguz, do glasnog smijanja kad se glupiram da ju nasmijem. Kada počne prskati ustima ili cičati jer je skužila da jednostavno može nešto novo.

6 ujutro. Ema se budi. Suprug i ja glumimo da spavamo u nadi da ćemo odspavati barem još sat vremena. Ema se okreće, prevrće, koprca. Kad shvati da nas to ne budi, počinje solo dionica ispuštanja svakojakih zvukova. Nas dvoje jedva zadržavamo smijeh. Na kraju ipak popuštam, Palim svijetlo i tada se dogodi ono nešto, ono najslađe - ono kad te beba pogleda puna ljubavi, sreće, veselja. 

Najslada je ujutro kada otvori one svoje male al tako zavodljive oke te pogleda i svojim tankim usnicama toliko se nasmije da joj vidis zubic koji nikako da nikne,slatka je kad joj se netko nepoznat obrati pa onda odvrati svojim stidljivim osmjehom koji je dovoljan da zavede svakoga,a najslada kad se igramo jer uzivamo u svom tek otkrivenom glasnom smjehu da se ne topimo samo mi nego i cijelo susjedstvo koje je cuje ma nek nam nase malo preslatko  stvorenje sto duze ostane nasmijano i slatko 

joooj…meni je moj najslađi al dok spava,a kad je budan ajme….taj me vražićak izmori u trenu a nasmije jos brže!!! i da meni je moj najljepši na svijetu,a šta ću tako je to svakoj majci..te okice i pufasti obrazići, i ti razgovori koje vodi sam sa sobom a nitko to ne razumije,ajme…