Halila - hvala :)
Celaena - znam da se moze dici, ali meni su sanse jako male (a toliko se malo mora pomaknuti da je to grozno...). Nadala sam se da ce se dici od 20 do 24 tjedna, ali nije ni mrdnula, tako da me i to slomilo (a cak sam ju vizualizirala kad se dize... Sve samo da mogu izbjec carski).
Mislim da nemam i necu imati podrsku koju trebam da zavrsim faks, jer ju nisam imala ni do sad dok sam "samo" radila... A kamoli s malim djetetom... Al to mi se vraca jer sam godinama druge ljude stavljala ispred sebe i poticala ih i nisam bila sebicna, a trebala sam  :(
Svaka cast na volji i hrabrosti za diplomskim!
Kuzim ovo za jaslice i bolesti...
Da, ne znam, sve vise razmisljam da mi je mozda dosta ulaganja i zrtvovanja, jer to radim cijeli zivot, i ovo sad me bas slama, jer sam bila spremna na svu zrtvu koja je potrebna bebi (i na to da cu bit sama neko vrijeme), al ne mogu se pomiriti s tim da mi je oduzeto i ovo vrijeme do dolaska bebe i da je situacija jos toliko kriticna da doslovno ne znam sto ce biti i da smo i beba i ja ful ugrozene ustvari...
A znam i za to da me mozda jos ceka i krvarenje s previom, ali su i moja dr i privatni dr poprilicno sigurni da kod mene nece doc do krvarenja (iako i to uzimam s rezervom, jer ocito je da mi se ljepe sva sr.nja).
Puno mi pomaze tipkanje s vama jer se ne osjecam toliko samo... Hvala

ana1305

Sretnapetra,dobro nak dosla! Hvala Bogu nemam iskustva kao ti, ali mozda netko od cura ima pa ti se javi. Sretno u mirovanju :)
Cure na pregledima, svima sretno danas :)
Ja sam nocas spavala valjda od 11 do 8 ujtro, bila 2 puta piskiti, ali kao klada vise manje cijelu noc. Onu noc prije od okretanja me bolio stomak vec od naprezanja misica koliko sam se okretala.
I danas sam pocela piti heferol za zeljezo, jer zeljeza imam ali su mi leukociti i ona druga vrijednost dosta niski, ali to je sve normalno u drugom djelu trudnoce. Trudnicki dijabetes nemam :)

Hvala puno! Ovdje je vidim zabavno,jos se ucim snalaziti. Koliko si trudna?

Banana mislim da je tvoj najveci problem sto si sve unaprijed organizirala u svojoj glavi, a sad je to sve palo u vodu i ti si pala u depresiju jer nije sve kako si zamislila. ali moras znati da od kad ostanes trudna i pogotovo kada dodje dijete ne mozes vise toliko toga unaprijed organizirati. Koliko puta mi se znalo dogoditi da si nesto organiziram pa sve propadne. Organiziramo put samo za mene i muza u sarajevo na par dana, sin dobije temperaturu 40 i normalno da ne odemo, smislim si kupiti novi stol i stolice, upadne ekskurzija, krenemo u svatove, sin polomi ruku na kraju cijelu noc provedemo na hitnoj..i tako milion situacija, ali s vremenom se naucis zivjeti s time i organizirati zivot po njima jer oni bi nam trebali biti centar svijeta. Ne kazem da moras zapostaviti sebe ali moras nauciti uzivati u malim stvarima! I nema ti nista ljepse kada ti dodje dijete od 3 godine i kaze mama lijepa si, a ti sva rascupana, neobrijana, sa strijama i pokojom kilom viska! Njemu to nije bitno, a nije ni muzu, jer on zna sta sam prosla da donesem na svijet nasa 3 predivna srca.njemu sam lijepa i sad sa 10kila vise, i strijama po stomaku..uvijek ih ljubi i kaze da je to napravila nasa prva sincina! A za ostale mi nije bitno jel sam kome debela, ruzna ili ne znam sta! I ponosno prosetam po plazi sa strijama po stomaku jer ja imam 3 ljubavi uz sebe!!

Ledolina - hvala, da korona nije pomogla... I ja sam se pitala cijelo vrijeme koje sam srece da budem trudna u vrijeme svjetske pandemije (prve nakon cca 100 godina)...
Tejic - hvala. Da taj koncept nije ti dano nesto s cim se ne mozes nositi nikad nisam kuzila (jer sam uvijek stava da si vecinom sam kriv i odgovoran za ono sto te snade)... Al puno stvari trenutno ne mogu slozit pa tak ni to... :/

ela32

Banana mislim da je tvoj najveci problem sto si sve unaprijed organizirala u svojoj glavi, a sad je to sve palo u vodu i ti si pala u depresiju jer nije sve kako si zamislila. ali moras znati da od kad ostanes trudna i pogotovo kada dodje dijete ne mozes vise toliko toga unaprijed organizirati. Koliko puta mi se znalo dogoditi da si nesto organiziram pa sve propadne. Organiziramo put samo za mene i muza u sarajevo na par dana, sin dobije temperaturu 40 i normalno da ne odemo, smislim si kupiti novi stol i stolice, upadne ekskurzija, krenemo u svatove, sin polomi ruku na kraju cijelu noc provedemo na hitnoj..i tako milion situacija, ali s vremenom se naucis zivjeti s time i organizirati zivot po njima jer oni bi nam trebali biti centar svijeta. Ne kazem da moras zapostaviti sebe ali moras nauciti uzivati u malim stvarima! I nema ti nista ljepse kada ti dodje dijete od 3 godine i kaze mama lijepa si, a ti sva rascupana, neobrijana, sa strijama i pokojom kilom viska! Njemu to nije bitno, a nije ni muzu, jer on zna sta sam prosla da donesem na svijet nasa 3 predivna srca.njemu sam lijepa i sad sa 10kila vise, i strijama po stomaku..uvijek ih ljubi i kaze da je to napravila nasa prva sincina! A za ostale mi nije bitno jel sam kome debela, ruzna ili ne znam sta! I ponosno prosetam po plazi sa strijama po stomaku jer ja imam 3 ljubavi uz sebe!!

Najezila sam se na ovo jer je opisana prava bit majcinstva, pravog smisla obitelji i bezuvjetne ljubavi! Svaka cast! 
Nista drugo na ovom svijetu nije bitno, nista, osim prave obitelji (a za to se ljudi trebaju medusobno prvenstveno postivat, radit na sebi i na medusobnom odnosu, imat bezuvjetnu potporu i razumjevanje jedno za drugo, i bit u punom smislu rijeci tim koji radi zajedno i za zajednicke ciljeve....)

Ela32 - najgora stvar je da sam ja godinama radila s djecom i obozavali su oni mene i ja njih... Tak da se bojim da sam sposobna za druge, al za svoje mi fali nes...
Halila - hvala... Ma iskreno ili nisam svjesna da me hormoni peru ili moj grinc/House cinizmom prekrivaju te hormone...
Vita26 - hvala 
2020 - ok, prihvacam. Samo je razlika da sam blize 30-toj, beba je zeljena i planirana s osobom s kojom sam 6 godina (da nismo se namucili, taj dio vjerojatno ne mogu percipirat), zbog zivotnih okolnosti i promjena jos studiram i radim (tj sad sam na bolovanju)... 
Napokon2804 - vjerujem da ces bit super mama :)
Halila - da... Meni se ocito od pocetka zaredalo da mi sve nes hrani crne misli, i jos ogranicenja zbog korone i zbog ovog mirovanja... Tak da kad razgovaram sama sa sobom bude jos gore... 

svima sretno na pregledima, moj je za dva tjedna i vec sam nestrpljiva i jedva cekam vasa izvjesca. sad sam tocno 14+1 i napokon mogu reci da mi je doslo do glave samo moje stanje 😂 kako imam curicu od 6 god vise je ona ta koja me podsjeca na bebu i bas se veselim ljetu i periodu koji slijedi ❤️

nek nam svima sve bude super, samo pozitiva ❤️ 

Slažem se s ovim što je ela32 napisala, da je možda problem što si (Banana) sve isplanirala, a ništa od toga trenutno nije tako. Zato počni ispočetka, polako, sa ovom situacijom u kojoj si sad. Svi mi želimo da sve bude kako treba, kako smo zamislili, planirali ali nažalost ne može uvijek tako. Nemoj previše misliti o tome kako će biti za pola godine. Možda se stvari poslože baš onako kako treba. Meni je prva trudnoća psihički teško pala, a bila je uredna. Pa financ. poteškoće. Kad sam rodila, svi su samo gledali bebu, nitko me nije ni pitao kako sam i jel šta trebam. Jedino mi je mama bila tu, a muž je morao raditi po cijele dane. Nije bio samnom na porodu, bila sam sama, osjećala sam se grozno. Za oboje je rođenje djeteta bila velika promjena. Bilo nam je svakako, odnos nekad super, a nekad katastrofa. Stalno sam bila doma s djetetom, svaki dan gledaš isti prostor, zidove, postane ti monotono, ne ideš nigdje. Kasnije sam dobila otkaz, uhvatila me neka depresija i anksioznost, borila sam se sama sa sobom, pa i druge krivila, onako u sebi ali sam shvatila da to ne vodi nigdje i da moram krenuti od sebe..tada je muž bio uz mene, inaće je pozitivan, ja sam na sve gledala crno. Nisam željela drugu trudnoću jer sam stalno govorila bit će mi kao i prvi put, dok si nisam posložila neke stvari u glavi i napokon se odlučila. E onda su došle mučnine, mislila sam nema im kraja,  ležala u krevetu, plakala, nije mi bilo do ničega, kukala i ovdje curama na forumu. Onda kasnije ili se navikneš ili postane mrvicu bolje, ali na kraju sve prođe. Vidim da u svemu vidiš crno, ali probaj početi od najbanalnijih stvari. Znam i sama da je teško, nismo ni svi isti i ne podnosimo jednako probleme i promjene. Radi nešto što voliš, a što trenutno možeš, gledaj tv po cijele dane, pa i to će ti odvratiti misli bar na kratko od svega. Isto tako želim ti da razgovaraš s partnerom, kaži mu sve šta te muči, šta osjećaš i misliš. Njima se nekad mora i nacrtati. 

2020 - ovo me nasmijalo... Glupo je bit trudan stalno ti je nesto :)
Ana1305 - ajme i ja sam tako ko maloljetnica do trena dok nismo napravili plan i odlucili krenut, samo ne znam di su se zice krivo prespojile poslije...
Happymom - hvala puno, napravit cu mail danas i stavit ga tu, jer ne znam dal se moze poslat privatna poruka, pa kad stignes se javi... Zelim samo bit opet sretna, to zvuci tako tuzno, ali eto... Vec danas mislim da sam malo bolje... Nisam jos ni jednom plakala... Al ne znam...
Ninche9 - hvala. Da sumnjam da mi ta slika u nasem drustvu pomaze... A puno zena je njeguje, pa mi je i zato mrskije...
Kad imam trenutke mira u glavi onda znam da mu je tesko i zbunjen je i osjeca se izostavljeno, ali ja ne mogu jos o njemu brinut... Zato me ljuti sto se nije informiro da razumije neke stvari... 
Znam da ne mogu zamislit kolko je tesko, dijela se sjecam jer je sestra puunooo mlada od mene, ali sam svjesna da me ceka kalvarija... 
I znam da smo zauvijek povezani i ful me boli sto ne uzivamo u trudnoci, i sto smo sad odlucili da necemo nista kupovati jos bar 6 tjedana, jer ne znamo sto ce biti...
Bosco - hvala i imas pravo, mnogima je puno gore znam, ali me to ne tijesi... Do sad sam puno groznih stvari uspjela rijesit sama...al ovo me sve bas unistava. 

Sretnapetra - ja ga imam prepisano, ali vaginalno i to tek par dana i sama se ne nosim najbolje s dijagnozom tak da ne znam sto ti reci, osim da nisi jedina. Ja sam 24 tt, dosta skracen cervix i pl. previa... Cekam nalaz brisa i pregled za 2 tjedna pa cu vise znati... Drz se