Princess Mimi

Banana-Sve dok sama ne odlucis nesto promijeniti, nitko drugi ti ne moze pomoci.
Vidim da svaki savjet unaprijed odbacujes, jer nalazis sto opravdanja i razloga zašto i kako si ne pokusati pomoci.
Sto se tice psihologa, postoje opcije online komunikacije. Za pocetak obratis se nekom stručnom putem maila, to ti nitko ne moze spocitavati niti saznati.
Također, postoji hrpa foruma gdje mame dijele slicne probleme, vjerujem da bi ti bilo lakse da s njima porazgovaras i poslusas osobna iskustva.
Iskreno se nadam da ces se izvuci iz trenutnog stanja radi sebe i radi tog malog zivota u tebi ❤️

✔️✔️ Za ovo sto je Mimi napisala. 
Niko na svitu nas ne moze usrecit niti zadovoljit ako smo nesretni i nezadovoljni sami sa sobom. To vridi za svaku situaciju u zivotu, ali bas svaku.
U trudnoci i nakon poroda nije sve cvijece i nije sve uvik cista ljubav i momentalna dozivotna povezanost mame i bebe itd.itd. Kad ubrojis u to i hormone i sve zivotne promjene koje se dogode, nije tesko upast u rupu crnih misli. Zivot ti se promini iz korijena i o tome se ne prica bas puno ali to je tako.
Ako ne znas sama sebi pomoc u vidu nekog usmjeravanja svojih emocija i razmisljanja onda je moj iskreni savjet takoder nac nekog strucnog za razgovor. Sretno! 🍀

Skakavac - hvala, tu je i problem, jer si ne mogu pomoc pa ni drugima, a svi su navikli da ja imam rijesenje za sve probleme od onih zenskih do onih krajnje muskih... I uvijek sam bila zena zmaj koja moze sve... Od kad sam zatrudnila niti postojim ja vise (jer beba je najbitnija) niti se osjecam cak ni ko sjena sebe... 
ThinciSk - prvo zao mi je i ne mogu zamisliti kako ti je (mogu probat ali ni to to). Drago mi je da ste uspjeli i da ste sad ok.
Da mi bar zele napravit serklazu (mama ju je imala u obe trudnoce i normalno funkcionirala do poroda), al ne zele zbog spustene posteljice...
To za curkanje kuzim, jer ja to provjeravam od kad su mi prije 4 tjedna rekli za spustenu posteljicu (iako se to moglo vidjet i prije i izbjec vjerojatno, al to je duga i druga prica o nasem zdravstvu)... I to me izluduje...
Ja ne zelim da me itko sluzi jer mora, a to je ova situacija i osjecam se bespomocno, kao parazit i teret svima oko sebe... Ako mi netko zeli pomoc zbog mene i jer to zeli, pomogo bi vec prije, ovo prisilno je veca muka meni nego ikome... 
Svaka cast, ja sam na +4 kg kod doktorice, +6 kg doma (osjecam se ko tenk iako mi svi govore da nosim samo u trbuhu i cicama)... I ja inace volim citati i gledati filnove i planirati i svasta, al sta god krenem koncentracija mi je koma, a i sve me tjera na plac, tj sad se i od toga moram suzdrzavat jer me partner ne razumije...

ThinciSk (predugi kom pa je u 2 djela) ne znam koji bi to razlog mogao biti... I cijelo vrijeme psujem jer sam sve napravila unaprijed, cijeli zivot volontiram, pomazrm drugima i sta ovako mi se vraca... Pa onda ispada bolje da sam bila sebicna... Znam da mi nista ne vraca, ali nema racionalnog razloga za ovo!
Vjerujem da sin osjeca i razumije i da se veseli bebi... A i cijeni trenutke koje provodis s njim.
Ja ne znam kolko jos, necu dugo biti ona stara (ako ikad) jer me najvjerojatnije ceka carski i onda oporavak, zima (jos ce me pocastit sigurno nesto jos gore pa necu moc nikamo  jos mjesecima nakon poroda).
Mi smo dobili krevetic i prematalicu, partner je inzistirao da to slozimo, krevetic ne mogu pogledati uopce, a pored kreveta nam je, a ja bi samo pobjegla  na pusti otok daleko od svih i svega.
Meni nisu rekli nista za 28tt, niti lijek za pluca, dobila sam ugesteron (il tak nes se zove, progesteron, a te tablete/vaginalete mi mogu unistit jetru - iako niti jedan ljecnik nije imao potrebu to spomenuti) i kontrola u 26tt pa cemo vidjet sta dalje... I moja dr. i dr. iz bolnice se ponasaju kao lako cemo (a cervix duplo kraci nego sto bi trebao biti za 10 tjedana a kamoli sad), misle da bi trebala bit odusevljena, i gledaju me ko izrod jer sam bjesna na situaciju.
Svaka cast na optimizmu, meni je ovo prevelika cijena, jer gubim zadnje trenutke stvarne slobode, mogucnosti da napravim stvari za sebe, da uzivam... u krevetu, a kako je krenulo jos ce me nesto strefit pa necu moc mrdnut godinu dvije mozda i vise od djeteta.
Stvarno svaka cast na volji, optimizmu i hrabrosti. Zelim da dogurate do termina, i da sve bude ok 😊

Banana slažem se s curama jer baš sve gledaš negativo. Meni je sve počelo divno da bi došlo do krvarenja i hematoma zbog kojeg sam ležala 2 mjeseca. Uz to sam završila na operaciji slijepog crijeva i još uvijek više mirujem nego se krećem. Ja sam isto već bila luda od svega tog ležanja ali jednostavno nađeš zanimaciju. Ako ću morati preležati ostatak naučit ću heklati ili nešto drugo što mogu raditi iz kreveta. Igrala sam igrice na laptopu, opskrbila se knjigama pa čitala, istraživala što mi sve treba za bebu i nikad nisam sebi dala da imam crne misli. Jednostavno moraš gledati da će biti bolje. Držim ti fige da malo pogledaš druge opcije i nađeš nešto za sebe. Sigurno postoji nešto što te zanima i možeš raditi u mirovanju. Kao što su cure rekle, naspram cijelog života, 9 mjeseci se zapravo kratko čini.

Banana, teško će tebi naši savjeti pomoći jer mi nismo stručne osobe, možemo samo izraziti svoje mišljenje. Vjerujem da su i cure kojima je sve savršeno u trudnoći ponekad trudne i depresivne, ipak su tu hormoni i svakakvi nam strahovi prolaze kroz glavu. Ja sam svašta već lošeg i ružnog doživjela u životu, rastala se, ostala bez roditelja, ali i dalje sam optimistična, moj me karakter sad spašava. Isto me nitko ne obilazi, tu i tamo jedni prijatelji, ali zbog korone se nije ni smjelo. Mučnine su me ubijale do 15.-og tjedna, mislila sam da im nema kraja.
Sad mazim trbuh, pričam sa svojom curicom i zamišljam kako ćemo biti svi sretni za 3 mjeseca. 
Muž mi je divan pa mi je lakše. 
Ne znam, pokušala sam ti samo reći da nisi sama, ima nas još koje ležimo i preležati ćemo do kraja. Meni dan proleti. Pokušavam biti sama sebi dovoljna i ponavljati si da je kraj sve bliži, a da je nagrada zaista velika.

Banana nadam se da ce netko(kad vec ti neces) shvatiti na vrijeme i pruziti ti pomoc jer ovo nije bezazleno..
Partner se mozda ne moze nositi sa time, pises da se trudi, slaze krevet.. Ne djeluje nezainteresirano. Pisem jer sam i sama prigovarala svome svasta i na dane smo pred rastavom, ali zasto bi oni trebali biti informirani o svemu? Trudnoci i bebama?! To je samo nas mozak..
Kod tebe je mirivanje samo pridonjelo svemu tome ali ti vec sad unaprijed negativno razmisljas.. Citala si prije i pripremala se ali ocito si krivo napravila jer nista nas ne moze na ovo pripremiti ovo je skroz novi zivot i skroz nove mi.. Povratka na staro nema, nikad! Sa time se treba pomiriti

Demetria

Gonal

Curke krevetic je stigao pa se buduci tata uhvatio posla i sastavio ga. Morali smo staviti baldahin da uziva u pogledu.
Zalijepili smo i naljepnice na zid da nam ambijent bude puniji.
Komodicu smo isto sastavili i slozila sam stvarcice unutra.
Krepana sam i ledja me bole a bome ni crijeva nisu kako treba. Sad magnezij i u lezeci polozaj.
Evo par slicica:
https://ibb.co/3zxM4Xb
https://ibb.co/Dk7YSYy
https://ibb.co/nrDjThD

Bi li mi mogla reći koja je visina od poda do spuštene stranice? To me baš zanima jer planiram isti krevetic i staviti do našeg. S kotacicima hvala

Draga, 64 cm je visina spustene stranice.

Bananaupidami

Skakavac - hvala, tu je i problem, jer si ne mogu pomoc pa ni drugima, a svi su navikli da ja imam rijesenje za sve probleme od onih zenskih do onih krajnje muskih… I uvijek sam bila zena zmaj koja moze sve… Od kad sam zatrudnila niti postojim ja vise (jer beba je najbitnija) niti se osjecam cak ni ko sjena sebe…

Ne tiraj se zadovoljit nikakva ocekivanja. Bitno je spoznat kad je coviku samome nemoguce nosit teret na ledima. Za pocetka pokusaj samo disat i na to se fokusiraj. Zvuci glupo, ali jedino je to u nasoj moci. Reka mi je jednom jedan covik koji mi je pomoga, svakog dana kad izdahnes, umrla si, udahnes ziva si. Tako sat po sat, dan po dan. Znan po nesto o depresiji i teskocama da se covik iz nje istrgne. Nemoj si otezavat, nadi psihološku pomoc i viruj da ce ti pomoc. Ranije pretpostavke ostavi iza sebe. Virujen da ste srcem i zeljomm odlucili imat bebu, ako se i samo "dogodilo", srica je to najveca na svitu. Ispunit ce ti pluca novim zrakom, za koji ni ne znamo i koji nas gura svaki dan. Pokusaj dan po dan, ne ocekuj previse ali se trudi, napravi to za sebe i sve koji te vole a najvise za malo cudo pod tvojim srcem. Kamo srice da su svi ljudi u potribi, potrazi li pomoc. Spoznaj to, izvuc ce te neko koga nikad ne moras ni susrest. 

Evo samo kad smo kod kao nezainteresiranosti muškog spola, reći ću da moj ne želi ni na preglede ni na porod. Njemu je sve to neugodno. I dok ja gledam kolica i čitam recenzije, on traži koje će si legiće kupiti da ima zanimaciju. Nismo svi isti. Ali vidim na druge načine da je zainteresiran i da mu je stalo. Iako mi ni nismo u braku niti mene to zanima. Već dugo nije otišao ujutro na posao a da nije poljubio trbuh pa i mene. A prije to nikad nije radio. Jednostavno drugačije izražava osjećaje

Zamislite samo da je njihov sklop u glavi ko i nas. Na sta bi to slicilo 😅🤷‍♀️ ljubav i privrženost se iskazuju na mnogo nacin. Zene ko zene, sklone pretjerivanju. Cast iznimkama 🤭