Moja ce biti 4g pa ce joj biti lakse objasniti a i ukljuciti je za pomoc oko seke. Jedino me brine ljubommora. Gledam sad, dok sam bila kod sveki, trebalo je malecku, npr. malo u kolicima vozati dok sveki tipa ode po nesto u kucu a ova moja odmah udri u plac. Dobro, zna da to nije “nase” dijete, ali svejedno me strah. Znam da ce to doci sve na svoje ali do onda treba izgurati a mozda bezrazlozno brinem
Moja ce biti 4g pa ce joj biti lakse objasniti a i ukljuciti je za pomoc oko seke. Jedino me brine ljubommora. Gledam sad, dok sam bila kod sveki, trebalo je malecku, npr. malo u kolicima vozati dok sveki tipa ode po nesto u kucu a ova moja odmah udri u plac. Dobro, zna da to nije “nase” dijete, ali svejedno me strah. Znam da ce to doci sve na svoje ali do onda treba izgurati a mozda bezrazlozno brinem
Ja se nadam da je to ko s vrticem, na pocetku placu, onda se naviknu 😆
Bumo vidili….
A od iskustava sam stvarno stvasta cula, od toga da se djeca vesele, neka nisu sretna pa se navinku, a neka se nikak ne naviknu na novu situaciju 🙄
Nisam mjerodavna u pogledu savjeta sta i kako, ali nemojte starije dijete kupovati poklonima…nadovezujem se na komentar da ce beba donijeti poklon bratu/seki iz bolnice 😯 Maleni jako puno toga razumiju i nikako im ne treba izmisljati mokru vodu. Isto tako, uvijek samo istinu reci i prikazati stvarnost. Ako vas boli nesto ili ste tuzni/ljuti/povrijedjeni, recite to djetetu, nemojte glumiti. Vjerujem da ce vam biti teze nego nama kojima je ovo jedina beba, ali kao sto rekoh, nisu oni slijepi i bedasti, jako dobro vide i kuze sto se dogadja oko njih, samo treba naci nacin kako im prezentirati tu stvarnost, a to najbolje znaju roditelji cija su djeca.
I mene je bas brinulo kako ce seka prihvatiti bracu. Imala je 2,4g. Malac je stvarno u pocetku samo jeo i spavao i koristili smo svaki slobodni trenutak da joj posvetimo paznju, cak i mnogo vise nego kad je bila sama. Do tada nikad od nje nismo dobili pusu ili zagrljaj jer je jednostavno takva, a od kako se braco rodio i ona se htjela mazit, ljubit, grlit :) Na taj neki svoj nacin je pokazivala ljubomoru, ali zajedno smo to sve bezbolno prihvatili i prebrodili. Puno nam je znacilo i vrijeme nasamo s njom, bez bebe. 🤗
Malac ce biti 2,1g kad dodje mala seka. On je totalna suprotnost od starije. Velika maza, ljubilica i grlilica i trazi puno vise nase paznje i angazmana oko igre npr, nego starija seka.
Ne znam kako cemo, ali uvijek nekako je, cak i bolje nego sto si mi to zamisljamo! :D
Mislim da su svi ti ‘strahovi’ normalni pa cak i pozeljni da bi extra paznje i njeznosti posvecivali starijima u tim prvim danima :) Bebi ce ionako, tih prvih dana i tjedana, biti potrebna ‘samo’ blizina i ljubav bez puno prica i objasnjavanja 💕
Drago mi je cuti da nisam sama u ovome
Moje dijete je inace jako emotivnoj i jako puno stvari prima srcu, koje druga djeca jednostavno zaobidju, on to uzima srcu i u stanju je cijeli dan razglabat o tome sto ga muci. Vokabularu mu je jako napredan i s njim se vodi komunikacija kao sa starijim djetetom nego sto on je i to me cak ponekad zna uzasno iscrpit. Ne bojim se nicega po pitanju prinove jer znam sto me ceka, Al kako posvetit jednako paznje starijem djetetu uistinu ne znam. Fizicki cemo izdrzat sve su pa cemo i mi, Al psihicki i emotivnoj uistinu ne znam. I sama sam uzasno emotivna. Ponekad imam osjecaj da je s te strane lqkse kad je razlika manja, Fizicki je doduse puno teze, ali s manjom djecom nema neke price i puno objasnjavanja. Nek nam je Bog na pomoci 😂😂
Mudro zboris 🤗
Citam kako se cesto predlaze to s poklonom. Mi isto ne prakticiramo taj nacin i opcenito smo vrlo realni i iskreni sa svojim klincima iako su mali. Lako se prilagode rijeci tako da mogu razumjeti.
Meni osobno je bilo puno teze s prvim djetetom kad jos sve ucis, ali s dvoje je ipak fizicki zahtjevnije i bilo je bas iscrpljujuce na pocetku.
A evo prijateljica ima dvoje i razlika je manja od 2 godine….starije nikad nije bilo nesto posebno ljubomorno…znalo je imati poneki ispad da nece dati igracku pa je ona to rjesavala razgovorom…i ono sto se meni jako svidjelo, ona starijem prica kao neke price koje on obozava slusati, a i on aktivno sudjeluje u tim pricama davajuci tioa imena likovima…to su izmisljene price tipa o psu i medvjedicu i ona tu ubacuje razne sitiuacije koje se događaju među njenom djecom, ali se u prici rijese na najbolji moguci nacin…pa kad se i nesto dogodi, ona starije podsjeti na tu pricu i zavrsetak i malo o tome razgovaraju. Starije ce uskoro 3 godine, mlađe ce 1. A događalo im se i da starije hoce malo gurnuti to mlađe, al od prvog dana je ona dipustila starijem fizicki kontakt s mlađim, a reagira po potrebi…znaci kao kobac je i mora paziti sto se događa svaku minutu…i to starije voli sidjelovati u svemu oko bebe, cak sad pazi kako puze i pocinje hodati da ne dira sitne igracke s kojima se starije igra, pa i da ne dira uticnice. I sav se ozari kad mu kazem da cu ga ukrasti da dođe meni tako pomagati oko moje bebe jer je mama presretna sto ima takvog pomocnika kao sto je on🙂.
Znaci koliko god je tesko, treba se skockati nekako i imati more strpljenja…a da vam ne pricam da ta prijateljica nema nikoga u blizini od svojih da joj pomogne i pricuva starijeg, muz joj dolazi kuci oko 18h. Prvih mjesec dana nakon poroda su joj bili mama nekih tjedan do 10 dana, i onda tako nekako muz….i sve uspjeva hendlati…znaci, moze se. 🙂
Ovo je bas lijepa prica koja ulijeva nadu da se sve moze samo se treba malo posloziti u glavi. Mi bi voljeli jos jedno dijete i ne bi bas dugo cekala jer 33 mi je na vratu 🙈 a bit ce mi lakse sad nego za 5 godina. Nas smo tri i mogu reci da se razlike osjete u odnosima sa mamom i ja imam sindrom srednjeg djeteta pa bi voljela izbjeći to sa svojom djecom.
Isto tako, kad dođe do svađe, roditelji gotovo uvijek optužuju starije dijete, dok je u većini slučajeva krivac mlađi. Jedna mama čiju sam djecu čuvala prije koju godinu, je ostala zapanjena kad sam joj ukazala na to, jer je ona uvijek krivila starijeg koji je imao oko 3 god, a mlađi nešto više od 1 god. Kao na foru “ti si stariji/pusti malom bratu…” Zašto bi se starije dijete trebalo odreći neke svoje igračke radi malca? Pustite ih da svoje igračke drže za sebe ukoliko ne žele dijeliti. Jedno je u vrtiću di su igračke zajedničke, a drugo je doma kad su igračke njegove/njene. Ispada da zagovaram male egoiste i da sam u napasti odgojiti sebičnjaka hahha no prije koji tjedan sam pročitala zanimljiv tekst jedne mame koja priča zašto ne sili dijete da dijeli igračke. Između ostalog uspoređuje - zamislite da si pripremite namirnice za kuhanje i netko dođe te vam želi uzeti, a vi ih morate dati ili kupite novi komad odjeće, ali dođe netko sa strane i želi baš to, a vi opet morate dati! Isto je djeci sa igračkama…Naravno, uvijek pitate dijete želi li dijeliti te objasnite ako on ne daje svoje, da ne može pitati drugu djecu za njihove. Ovo je super funkcioniralo s klincem kojeg sam čuvala ovo ljeto, ali zato jer je i njegova mama poštivala njegovu odluku.
Nas žene koje još nemamo svoju djecu, a pune smo savjeta, često ne vole čuti mame sa djecom i mogu iz osobnog iskustva reći, da sam uvijek bila prozivana i nikad mi ni jedna nije rekla da imam pravo ili da će uzet u obzir to, nego uvijek “da, da lako je tebi pričati, vidjet ćeš kad ćeš imati svoje”. Tak da se i ovdje nekad zaletim, ali tu barem žene šute ako misle tako
Sortiraj odgovore
Najstariji