Zao mi je… 😢 onda stvarno bolje pricekat neko vrijeme. ☹
A malo ljudi to moze razumijet osim nas koji se s tim borimo. Mene frendice poslusaju al realno ne znaju kak nam je. Moja jedna zatrudni kad hoce a drugoj se u potpunosti neplanirano desilo. Ne krivim ih da ne razumiju. Drago mi je da se ne moraju borit s tim. Sva sreca da postoje ovakvi forumi da se mozes pojadat nekom ko je u istom sosu ko i ti. Stvarno mislim da nema osobe koja se ne izluduje s citanjem i raznim pravim i umisljenim simptomima 😁
U svakom slucaju drzim fige za ponedjeljak. Znam da je tesko bit pozitivan al bit ce to sve ok. Kad tad ce sve doc na svoje. Samo trebamo bit strpljive i uporne. 😘😘
Meni je najgore prije svake m kad se nadam da ce kasnit da se mozda posrecilo a onda dode. Razocaram se i treba mi opet par dana da se oporavim. I tako iz mjeseca u mjesec. Psihicki nas to ubija. Sve koji smo u tome. Al vjerujem da se isplati kad primis to malo cudo prvi put u ruke 😍
Tako je i meni..prosli mjesec me je ubilo…najgore mi je bilo to kaj sam 12.7.trebala radit test i onda mi 11.ujutro vrag dodje,pa sam se isplakala ko luda onda sam nazvala muza da nek ne kupuje test da sam dobila..poklopila i ponovo se isplakala ko luda😏😏
A to je bio prvi pokusaj..nekako sam pocela misliti da mozda nisam bas dovoljno jaka za sve to,al moram negdje naci snage..😞😞
Sve znam… ja sam 14.dan nakon inseminacije trebala radit test al nisam izdrzala i napravila sam 12. Naravno bio je negativan pa sam se taj dan isplakala. 14.sam jos svejedno isla napravit test al nisam nis ocekivala tak da sam bila ok. I odma mi je taj dan kasnije i dosla. Ja isto neki put pomislim da nisam dovoljno jaka za to al onda kad citam kaj su sve drugi ljudi prosli… nekak mi ta njihova upornost da snage. Ipak je ovo bio samo prvi pokusaj i to inseminacije koja niti nema veliku uspjesnost. Tako da treba stvarno skupit hrabrosti, bit pozitivan i doci ce i nas dan 😊
Sortiraj odgovore
Najstariji