Zanima me kako bi vi riješile ovu situaciju,znači imam dijete 2 god staro,veselo,zaigrano,ko i sva u toj dobi,ide u jaslice poslije smo nas dvije same doma uglavnom,ja s njom provodim svo vrijeme,kućanske poslove sam svela na minimum i igram se sa njom,pjevamo,plešemo,crtamo,čuda radimo i kad se uspavljuje pola igračaka ide sa njom,ona čita slikovnice,pjeva i tako se uspavljuje…meni nije ništa problem i kad uspavljivanje traje 2 sata,ne tjeram ju na ništa,ali nekada znam povositi ton “spavanje” tu se ona malo zaplače,uzme dudu i zaspi…eto sinoć je počela skakati po krevetu i bacati se,znači ja 856 puta joj kažem ne to raditi lupiti ćes se,ona se smije,ja počnem vikati,ona se smije,ja ju svaki put kad se baci povučem sebi i kažem spavaj,mir,ona se smije…sve više i jače,ja počnem vikati,onako jako i strogo ona me gleda u oči i umire od smijeha i nastavlja se bacati po krevetu…i sad šta sam ja trebala?….uzeti ju i odnijeti u dnevni boravak ( što bi ona jedva dočekala) posjesti ju i razgovarati kako je to neprimjereno ponašanje jer se može ozlijediti?….maknula sam jojj sve igračke sa kreveta,kao kazna,tu se raspalakala ali opet nastavila skakati i kada sam ju nakon 1523 puta što sam ju povukla sebi i rekla ne to raditi,1524 put lupila po guzici ona se iste sekunde smirila,rasplakala,uzela dudu i zaspala ko bubica!
Eto,živjela ja u neznanju,ali ja ne znam kako sam mogla drugačijim putem riješiti,konkretno ovu situaciju!
Samo ne znam da li bi mi baš bilo pametno da nakon sat vremena što ležim u krevetu i pravim se da spavam,a zapravo ju škicam dok se igra i čita i kada se počne bacati da ja onda skočim i počnem se bacati sa njom po krevetu,mislim da se ne bi smirila do jutra!
Skačem ja s njom po krevetu ,ali kada nije vrijeme spavanja,nego kada se igramo popodne.
Ako djetetu treba jako puno vremena da zaspe i ako razigrano skace po krevetu onda mislim bi roditelj/roditelji trebali da razmisle o tome koliko je to dijete umorno. Mozda nije dovoljno umorno, a mozda je i preumorno. Zatim postoji jos razloga takvog ponasanja. Mozda je dijete prekomijerno stimulisano pred spavanje. I onda sve te rutine. Mnogi roditelji se nastoje slijepo drzati rutina (koje njima samima odgovaraju i smiruju savijest) tako da zaborave da su njihova djeca osobe u stalnom razvoju i da rutina koja savrseno funkcionira danas ne znaci da ce tako nastaviti i narednih mjeseci.
Ne zelim reci da je kod mene sve uvijek islo lako i da sam uvijek uspijevala od prve odgonetnuti potrebe svog djeteta. Ali svoje dijete nikada nisam udarila (potapsala po peleni) i u svakoj novoj fazi sam je nastojala razumijeti, a sebe prilagoditi.
Sortiraj odgovore
Najstariji