Zanima me kako bi vi riješile ovu situaciju,znači imam dijete 2 god staro,veselo,zaigrano,ko i sva u toj dobi,ide u jaslice poslije smo nas dvije same doma uglavnom,ja s njom provodim svo vrijeme,kućanske poslove sam svela na minimum i igram se sa njom,pjevamo,plešemo,crtamo,čuda radimo i kad se uspavljuje pola igračaka ide sa njom,ona čita slikovnice,pjeva i tako se uspavljuje...meni nije ništa problem i kad uspavljivanje traje 2 sata,ne tjeram ju na ništa,ali nekada  znam povositi ton "spavanje" tu se ona malo zaplače,uzme dudu i zaspi...eto sinoć je počela skakati po krevetu i bacati se,znači ja 856 puta joj kažem ne to raditi lupiti ćes se,ona se smije,ja počnem vikati,ona se smije,ja ju svaki put kad se baci povučem sebi i kažem spavaj,mir,ona se smije...sve više i jače,ja počnem vikati,onako jako i strogo ona me gleda u oči i umire od smijeha i nastavlja se bacati po krevetu...i sad šta sam ja trebala?....uzeti ju i odnijeti u dnevni boravak ( što bi ona jedva dočekala) posjesti ju i razgovarati kako je to neprimjereno ponašanje jer se može ozlijediti?....maknula sam jojj sve igračke sa kreveta,kao kazna,tu se raspalakala ali opet nastavila skakati i kada sam ju nakon 1523 puta što sam ju povukla sebi i rekla ne to raditi,1524 put lupila po guzici ona se iste sekunde smirila,rasplakala,uzela dudu i zaspala ko bubica!
Eto,živjela ja u neznanju,ali ja ne znam kako sam mogla drugačijim putem riješiti,konkretno ovu situaciju!

ja sam zajedno sa svojim djetetom skakala po krevetu. ta igra je dobra za njihov razvoj. nama je to bio dio rituala pred spavanje. on se malo iskače, pomazimo se i zaspe. samo sam mu govorila "pazi". nakon nekog vremena je sam prestao skakati.