ZA VAS KOJI SMATRATE DA JE OK LUPNUTI DIJETE PO GUZI
Da odrasli trebaju snositi posljedice svog ponasanja i svojih postupaka nije diskutabilno.. ALI TO SU ODRASLE OSOBE od kojih se ima pravo ocekivati da znaju koje ponasanj i koji postupci nisu ok sa strane kako drustva tako i zakona. Djecu takvim ponasanjem VI treba da NAUCITE..
LUPKANJEM PO GUZI, kako vi to zbog savjesti ili krivnje zovete, narusavate integritet svog djeteta, stvarate strah i polako ubijate djetetovo samopostovanje, dakle SAMOPOSTOVANJE, A NE SAMOPOUZDANJE.
Zamislite se malo da se vas muz uplasi kada viknete iz kuhinje da ste se oprzili na vrelu platu, a on vas lupi po guzi s komentarom da je vrela plata opasna. Da li bi vas to povrijedilo mada znate koliko vas vas muz voli i kako mu je zao sto se to desilo.. I DJECA IMAJU OSJECAJE..
Zastitite djecu od otvorenih prozora, uticnica, auta i ostalog umjesto da ih tucete, oprostite LUPKATE kada urade nesto sto u VASEM SVIJETU nije ok ili kada se nadju u opasnoj situaciji..
Udjite u njihov svijet, dajte sve od sebe da bar na tren vidite stvari i situacije njihovim ocima i onda cete shvatiti da je toliko nepotrebno, toliko ponizavajuce i toliko ne obrazovano tuci, oprostite jos jednom lupkati ta predivna, neprocjenljiva bica.
VI STE NJIHOVI ZASTITNICI, A NE SUDIJE.. SUDIJA I TAKO IMA PREVISE U OVOM SVIJETU..
Svaka cast na objasnjenju !
Tako jednostavno, samo treba imati “sposobnost” ( da ne kazem neke druge rijeci ) da se stavite na njihovo mjesto i da posmatrate svijet njihovim ocima.
Predivna, iskrena, neiskvarena mala bica sto nas gledaju onim velikim okicama i tako toplo grle malim rukicama, nogicama povremeno 
E pa ovako…mislim da na ovom forumu u kontekstu fizičkog kažnjavanja djece nitko ne misli na premlaćivanje djeteta.I ovi primjeri i uspoređivanja s odraslim ljudima također po mom mišljenju nisu baš na mjestu. Naravno da neću istući dijete ako se opeklo, kakvog to uopće smisla ima?! Upozorit ću ga i deset puta ako treba na određenu opasnost ili nešto što smatram da ne smije učiniti,ali ako ga jedanaesti put lupim po prstima ne smatram to apsolutno nikakvim fizičkim zlostavljanjem i mislim da mnogi pretjeruju što se toga tiče. I da još jednom napomenem samo; govorim o lupanju po prstima i po guzici, NE O PREMLAĆIVANJU. Isto tako, voljela bih napomenuti da sam znala dobiti po guzici s kuhačom i moram priznati da tokom svog odrastanja nikada,ni u jednom trenutku nisam osjetila manjak samopouzdanja ni samopoštovanja. Isto tako, nikada se nisam bojala svojih roditelja, a i unatoč tih možda 5 puta kad sam dobila po guzici uspjeli su u meni usaditi način razmišljanja da je nasilje zadnji odgovor i da se ne treba spuštati na nivo onih koji tako rješavaju probleme. Trajno i stvarno fizičko zlostavljanje djece može i utjecat će na njihov razvoj i ponašanje, ali nemojte pretjerivati kad pričamo o lupanju po peleni jer neki stvarno i misle na lupanje po peleni. Za mene je moja mama ona koja sve može i sve zna,moj oslonac, moja snaga i jedina osoba na ovom svijetu u čiju bezuvjetnu ljubav vjerujem.Ona je moja najbolja prijateljica koja me tješila,grlila, špotala, ljubila i u par navrata me izlupala po guzici. i ništa ju manje ne volim zbog toga. Naučila me da je uvijek tu uz mene i da ne postoji problem ni tabu tema o kojoj ne mogu s njom razgovarati, i nikada se nisam bojala prići joj s bilo kakvom problematikom. eto, takav utisak na mene je ostavio moj odgog i ponašanje mojih roditelja prema meni i sestrama kad smo bile male.
E pa ovako…mislim da na ovom forumu u kontekstu fizičkog kažnjavanja djece nitko ne misli na premlaćivanje djeteta.I ovi primjeri i uspoređivanja s odraslim ljudima također po mom mišljenju nisu baš na mjestu. Naravno da neću istući dijete ako se opeklo, kakvog to uopće smisla ima?! Upozorit ću ga i deset puta ako treba na određenu opasnost ili nešto što smatram da ne smije učiniti,ali ako ga jedanaesti put lupim po prstima ne smatram to apsolutno nikakvim fizičkim zlostavljanjem i mislim da mnogi pretjeruju što se toga tiče. I da još jednom napomenem samo; govorim o lupanju po prstima i po guzici, NE O PREMLAĆIVANJU. Isto tako, voljela bih napomenuti da sam znala dobiti po guzici s kuhačom i moram priznati da tokom svog odrastanja nikada,ni u jednom trenutku nisam osjetila manjak samopouzdanja ni samopoštovanja. Isto tako, nikada se nisam bojala svojih roditelja, a i unatoč tih možda 5 puta kad sam dobila po guzici uspjeli su u meni usaditi način razmišljanja da je nasilje zadnji odgovor i da se ne treba spuštati na nivo onih koji tako rješavaju probleme. Trajno i stvarno fizičko zlostavljanje djece može i utjecat će na njihov razvoj i ponašanje, ali nemojte pretjerivati kad pričamo o lupanju po peleni jer neki stvarno i misle na lupanje po peleni. Za mene je moja mama ona koja sve može i sve zna,moj oslonac, moja snaga i jedina osoba na ovom svijetu u čiju bezuvjetnu ljubav vjerujem.Ona je moja najbolja prijateljica koja me tješila,grlila, špotala, ljubila i u par navrata me izlupala po guzici. i ništa ju manje ne volim zbog toga. Naučila me da je uvijek tu uz mene i da ne postoji problem ni tabu tema o kojoj ne mogu s njom razgovarati, i nikada se nisam bojala prići joj s bilo kakvom problematikom. eto, takav utisak na mene je ostavio moj odgog i ponašanje mojih roditelja prema meni i sestrama kad smo bile male.
Svaka cast ljepo receno i ja sam na isti nacin odgojena i meni su moji roditelji veliki oslonac dobila sam kao djete po guzi ali zato ne mrzim svoje roditelje a niti sam frustrirana ni nista.Ali za ovdje pojedinke mi smo cudovista i ne majke ako smo svoje djete lupnule po guzi ma ja ga lupkam i od milja a on se meni smije.,pa tako ako sam cudoviste i ne majka neka sam.
luckylady slažemo se sa svim navedenim kao da sebe gledam i opis svog djetinjstva, s tim da sam ja znala kada ću dobit batina i onda sam znala namjerno provocirat da vidim do kud to ide.. sad ne znam zašto sam to radila ali da tada nisam dobila po guzi ja bi svoju mamu smatrala kretenom, govorim za tada jer sam bila zločesta iako to nije period koji je dugo trajao ali sad sam joj zahvalna na tome jer ono što smo danas upravo su naši roditelji izgradili od nas, tako da smatram da je nasilje stvarno nužno zlo i treba učit djecu da se nikada tako ne spuštaju.. tata me za razliku od mame nikada u životu nije niti jednom ni najmanje lupio, ali njega sam se bojala, odnosno toliko sam poštovanja imala prema njemu da se nikad nisam usudila dovest ga ni približno do te mjere da to napravi, za mene je bilo pre strašno i kad malo ton povisi, a opet ih volim i obožavam jednako i nikad zbog tih par udaraca po guzi nisam imala problema..
Strasno da majke mogu naci objasnjenje za svoje ne znanje (npr. objasnila sam deset puta, a jedanaesti cu ga lupiti po prstima) i opravdanje za lupkanje djece po guzi (peleni) ili prstima.
Zar vi stvarno ne poznajete djecu, da li je moguce da stvarno ne znate da postoje razlozi za odredjeno djecije ponasanje (ono kada vi kazete da vas ne slusa) i zar vi stvarno ne znate da su djeca divna mala bica zeljna znanja, zeljna suradnje i zeljna pronalazenja samih sebe i svog mjesta kako u porodici, tako i u sirem drustvu ???
Vi svi koji ste dobili po guzi ili prstima od svojih roditelja i kazete da vam danas nista ne fali, razmislite malo.. Samim tim sto imate opravdanje za lupiti dijete po guzi ili prstima otkrivate koliko znanja vam fali, otkrivate koliko ne razumijete svoju djecu.. Kao sto sam vec rekla, postoji razlog djecije “neposlusnosti”..
I na kraju tko ste vi da bi vas se nesto poslusalo ili da bi vas se postivalo???
Da, vi sami znate da ste vi roditelji i da vi zelite samo najbolje vasem djetetu, ali sta vase dijete o tome zna? Ne puno..
Postivanje od strane djece treba da zasluzite, a to se ne radi prosipanjem sile !!!
Poslusnost se trazi od psa, a ne od djeteta. Djeca i ne trebaju da vas “slusaju” i da rade sve ono sto im vi kazete da bi trebali raditi. Djeca treba da suradjuju i da od odredjene dobi svog uzrasta sa razumijevanjem rade ono sto ih vi zamolite.
Neki ce se sigurno pitati sto to meni fali i kako ja to mislim objasniti dvogodisnjaku da je opasno sjediti na prozoru i da me shvati.? Od dvogodisnjaka se nema pravo ocekivati da shvati ozbiljnost takve situacije, a pored toga, dvogodisnjaka se ne bi trebalo dovesti u takvu situaciju.
Medjutim s djecom se uvijek mora pricati i stalno im se mora objasnjavati, bez obzira koliko razumiju ili ne, a vi ste tu kao roditelji koji poznaju svoje dijete da znate na kojem je nivou vase dijete, koliko moze razumijeti i kojim situacijama se ne bi trebalo naci..
Moram samo napomenuti da ima djece koja vec kao bebe pokazuju zelju za suradnjom i suradjuju mada ne razumiju puno toga o cemu mi pricamo i zasto zelimo od njih odredjeno ponasanje u odredjenom trenutku, a to se postize komunikacijom od prvoga dana dolaska nase djece na Svijet.
Pricom i objasnjavanjem razlicitih situacija, osjecaja i ponasanja bez obzira da li ce dijete to u tom trenutku razumijeti ili ne pokazujete djetetu da ga dozivljavate kao sebi ravnim (kao sto to i jeste) i pokazivate mu da ga postujete.. To je samo jedan od primjera kojim se zasluzuje postivanje od strane djece.
Postujte svoju djecu i slusajte sta vam govore, ne samo rijecima, jer njihov fond rijeci je premalen da bi vam objasnili sva svoja razmisljanja i sve svoje osjecaje, nego i tijelom i ponasanjem..
citajuci ove postove imam potrebu iznijeti vlastito iskustvo kao djeteta. da napomenem, moje prvo dijete tek stize kroz mjesec dana, ali i ja i partner smo suglasni u jednome: dijete treba znati cemu sluze roditelji i tko je kome sto.
prvo, ja sam kao dijete dobila 2 puta batine. prvi put sam ih dobila od mame, i to par puta kuhacom po guzi. imala sam 6 godina, a razlog zasto sam ih dobila bilo je laganje. nije to bilo nikakvo strasno laganje, nego jednostavno “izbjegavanje izricanja istine o jednom događaju”. batine nisu uslijedile ekspresno nakon sto je moja mama saznala da sam joj lagala. 3 dana me ispitivala o istom dogadaju, a ja sam 3 dana ponavljala svoju laz. objasnjavala mi je da, ukoliko se izjasnim drukcije od prethodnih milijun puta, nece biti nista strasno, bitno je da kazem istinu. medutim, ja sam i dalje iz nekog svog djetinjeg razloga, ostajala pri svojoj verziji istine. nakon 3 dana neumornog razgovora i ispitivanja, a ujedno i laganja, dobila sam batine. ono sto su me te batine naucile je da su lazi nesto ruzno, nepotrebno i neprihvatljivo. pogotovo kad je u pitanju laganje roditeljima. naucilo me da sto god mi se kasnije dogodi, svojim roditeljima uvijek mogu reci sve, bas onako kako je bilo i da ce se ISKRENIM RAZGOVOROM uvijek naci rjesenje za neki problem.
svoje druge batine sam dobila od tate (nisu to bile batine, nego samar). imala sam 14 godina, i kao svaka pubertetlija, temperamentna i inace jezicava, presla sam granicu u raspravljanju sa svojim ocem o nekom pitanju. prekrsila sam granicu pocastivsi ga neprimjerenim epitetima (koje danas ne bi nikome izgovorila, kamoli ne vlastitom roditelju koji mi je u zivotu pruzio sve sto je mogao i jos uvijek to cini). za to sam dobila samar, nakon cega su uslijedile moje suze, ali i iskrena isprika i obecanje da se takav rjecnik iz mojih usta vise nece ponoviti.
ono sto sam vam htjela docarati ovim svojim primjerima je sljedece: da, kao dijete sam dobila “batine” ako ih hocete tako nazvati, ali ono sto je najvaznije, ja i danas, sa svojih 25 godina jako dobro znam ZAŠTO sam dobila te batine i čemu su me te batine naučile. nije mi ni na kraj pameti osuđivati roditelje sto su me na taj nacin kaznili jer ja sam ta koja je na kraju dobila nesto dobro iz toga i naucila lekciju za cijeli zivot, dok su mi oni kasnije priznali da im se srce slamalo nakon mojih “batina”.
mislim da previse danasnjih roditelja dopusta vlastitoj djeci da ih vrte oko malog prsta samo zato jer su oni njihovi princevi i princeze. da se razumijemo, ja svoju curicu nestrpljivo ocekujem i kanim joj pruziti svu ljubav i podrsku ovoga svijeta, kad god me ona u zivotu bude trebala. ali ja kao njezin roditelj, isto tako imam odgovornost nauciti ju prihvatljivom ponasanju u drustvu u kojem ce odrastati i kasnije stvarati vlastitu obitelj. imam odgovornost pokazati joj sto se smije, a sto ne smije - bilo to laganje, vrijedanje, skakanje kroz prozor ili nepromisljeno prelazenje ceste. djeca nam svakodnevno postavljaju izazove na koje mi kao roditelji odgovaramo onako kako smatramo da je najbolje za njih, nase princeve i princeze - ali treba razmisljati kako ce nasi postupci utjecati na njih dugorocno. svrha batina nije trenutacno iskaliti vlastiti bijes, nesigurnost, neznanje nad djetetom. svrha batine je dokazati djetetu ozbiljnost pojedine situacije, s naznakom da dijete mora znati zasto je dobilo batine i objasniti mu to. roditelji su me naucili da se sve moze rijesiti razgovorom i iskreno vjerujem u to, jer zakopavanje problema, laganje, izvlačenje iz problema ili njegovo ignoriranje ne dovodi ničemu dobrome.
mozete mi reci da necu biti dobra majka jer sam takvog stajalista, ili da nemam pojma o cemu govorim jer teoretski jos uvijek nisam roditelj, a ja cu vam na to unaprijed odgovoriti sljedece:
1. kad odraste, moje dijete ce procjeniti jesam li bila dobar roditelj ili ne, a ne stranci oko mene koji su mozda vidjeli ili culi isjecak mojih odgojnih “metoda”
2. mozda jos nisam imala priliku naci se u situaciji gdje moram disciplinirati svoje dijete, ali su mi zato vlastiti roditelji dali jako dobar primjer, jer su me uz puno ljubavi i razumijevanja odgojili u odraslu, zrelu i odgovornu osobu.
Lijepo napisano,ali ja se ne slazem sa batinom.Sve se to moglo rijesit drukcije.Umjesto batine mogli su vas drzat u kazni dok ne shvatite sta je bit.
Isto tako kad ste prekrdasili sa rijecnikom mogao vas je otac stavit u kaznu,zabranit nesto sto ste tada najvise voljeli.
Zasto samo ako se djeca tuku onda se zna koje tu kome roditelj?
I dalje stojim da ako osoba udari dijete nema razlike da netko udari vas.Jer ako nakon milijardu puta muzu nemres obajsnit da na polici ne stoji sat,onda cu mu odvalit samarcinu pa mozda napokon shvati.Ili obrnuto
Dijete nije krivo ako nešto ne zna tu se roditelji krivi, jer dijete će se uvijek snaći i to riješiti na svoj način ma da se roditelji sa time neće složiti i onda učiniti drastičnu mjeru nažalost udarcom to riješiti, ali da se razgovara sa djetetom to je već malo teže jer nekima je to ispod časti. I zato nisam za tjelesno kažnjavanje djece jer oni razumiju kad se kaže da nešto ne smije uraditi.
Sortiraj odgovore
Najstariji