Fizičko kažnjavanje djece

Boze mi oprosti ali ovdje se svega naslusa,neznam da postoji majka kojoj je ispod casti pricat sa svojim djetetom,a jos manje da te svako djete hoce poslusat ja ih imam troje i svaki je razlicit karakterno.,.ni ja nisam za mlacenje djece nismo ih nosili ispod srca 9 mj bez veze i danima radali mislim da ni jedna normalna ,majka nece ic mlatit svoje djete .,.,.,ali ovdje ne govorimo o udarcima nego o jednom pljesu po peleni odmah za pojedincemi nismo normalne majke.,.,a tek o onim glupim frazama ako ne peres sude da te muz opali po guzici ma molim vas.,.,.,

antonio slažem se, neki ljudi kao da žive u oblacima, ili baš za svaku stvar svoju djecu posjednu u krilo objasne problem i ona poslušaju i tog se čvrsto drže.. blago vama onda jer ovdje očito nitko nema dijete koje namjerno radi nered, namjerno provocira, i na svako vaše ne baš to još jedaput napravi..
Sad da opet ne ispane da bi ja nakon toga premlatila svoje dijete ne nebi, pokušala bi s razgovorom, kaznama, zabranama.. a zadnje bi mi bilo da ga udarim, čak bi i zaprijetila batinama prije nego bi to stvarno napravila.
I da te fore da me netko lupi kad ja nešto propustim napraviti ili napravim krivo, pa nitko neće dijete tući ako se opeklo, ako je palo ili ne znam što.. a druga stvar mene ne mora nitko tući jer ja kad nešto napravim snosim i te kako posljedice toga.. i da, smatram da me mama ima tj imala pravo lupit po guzi, a ne neka treća osoba baš iz tog razloga što mi je mama.

ja sam protiv fizičkog kažnjavanja i sad kad je pred drugi roćkas počela bit ponekad nemoguća,uzela sam vani jednu šibu koju sam stavila pored slike i kad je zločesta ili neće poslušat samo je pitam dal hoće da mama uzme šibu,odma se smiri i prestane radit gluposti možda zvuči glupo ali kod nas pali hihih

Moje mišljenje je takvo kakvo je i sa njime sam se susrela da majka ne razgovara sa djetetom nego to rješava na drastičan način. Nije to življenje u oblacima nego stvarnost, ne žive sva djeca jednako i nemaju svi sličnu roditeljsku ljubav nego se još i pitaju zašto ih roditelji manje vole.

Za mene ne postoji takva majka koja nece prvo sve probat prije nego ga pljesne po guzi.,.,samo bolesnoj majci u glavu prvo pada na pamet premlatit djete ili da joj je ispod casti pricat sa svojim djeteom.,.,.ja ih imam troje i sve troje su razliciti karakteri.,.tako da i ja sve manje vise rjesavam pricom cak i kaznom da nema crtica.,.,., ali desi se vrlo rjetko ali se desi da dobije malo po guzi.,.,ne da ja svoje frustracije iskaljujem na njima nego nakon par dana pricanja kaznica i svega desi se i da dobije po guzi.,.,.,

Postoje puno gore stvari od životu od toga da te roditelj klefne po guzi, iz vlastitog iskustva mogu reći da je bilo puno drugih stvari koje su me boljele u djetinjstvu od toga. Činjenica je da neke metode ne djeluju na neku djecu, svi ljudi imaju razlučit karakter. Ako vi neku stvar djetetu rećete 30 puta i ono ne posluša, logički bi bilo pokušati s drugim metodama. U mojoj osnovnoj školi bio je dečko razvedenih roditelja koji je maltretirao sve oko sebe i djecu i učitelji su ga se bojali. Razgovori s roditeljima, ravnateljicom, pedagogom nisu utjecali na njegovo ponašanje 8 godina pa vi onda savjetujete da pokušava se i devetu godinu? A za to vrijeme on je tukao drugu djecu, napadao profesore, napao mog oca na roditeljskom sastanku, pozvao starije djece da mu pomognu. Pa vi razgovarajte opet s njim, policija došla i rekla ostavite ga na miru, on je maloljetan, za vas sve najbolje da šutite. Zar bi vi i dalje razgovarali s tim djetetom na štetu svih učitelja škole i druge djece? On je učenika jednog pretukao do krvi iz čiste zabave, uopće nije postojao povod. Ja se danas sramim kada se sjetim toga da nisam stala u obranu tog učenika jer i ja sam često išla doma u suzama radi njega, čak sam i razmišljala o samoubojstvu. Moje veliko razočaranje tada je bilo što me roditelji nisu zaštititili. Imala sam ogromno povjerenje u njih do tada i kad sam shvatila da me ne mogu zaštititi, moj svijet se srušio, postala sam depresivna i razmišljala o samoubojstvu sve dok se iz osnone škole nisam makla. Ja ne osuđujem svoje roditelje sada akli osuđujem majku tog nasilnika, sve učitelje i državu što nije učinila ništa osim razgovora s tim nasilnikom a razgovori nisu postigli ništa. Na razgovor su išli svi učenici ćime se žrtve automatski stavilo u isti koš s njim, kao da smo svi krivi, na kraju razgovora su nam rekli nemojte se više svađati a on se smijao i poslje pitao tko je cinkao, da treba -popričati- s njim. Pitate li se vi koji odbacujete svu mogućnost batina hoćete li vi imati takvo djete jedan dan? hoće li radi vašeg djeteta netko razmišljati o samoubojstvu? 
Svaka čast roditeljima koji mogu odgojiti pristojnog i dobrog čovjeka bez batina, ako to mogu, pohvala za njih ali čemu napadati roditelje koji su lupili djete po guzi jer nije htjelo slušati? ako im je djete dobro i ono samo im ne zamjerava stvari, zašto bi im vi zamjeravali? Kada djete odraste i vidi se kakva je osoba, onda se može ocjenjivati. istina je također da nemožeš ni od odraslog čovjeka dobiti što želiš nakon objašnjavanja, zašto bi to onda palilo sa svakim djetetom?

Djeca zaista znaju biti nemoguća, veliko umjeće je odgojiti ih bez i jedne batine. Nije batina za dijete, jer dijete često niti ne razumije razlog kažnjavana, ali kad neće da poslušaju u određenoj kritičnoj situaciji, stvarno čovjek dođe u iskušenje.

Djeca nisu roboti, niti predmeti za iživljavanje. Ako se dijete svakodnevno maltretira, kaznjava bilo verbalno ili fizički, mi mu jasno šaljemo poruku da je to normalno i da je to u redu. Tada i samo dijete postaje agresivno, jer nije naučilo ništa dobro. Roditelji brkaju pojam odgoj i ljubav. Odgoj predstavlja nešto što dijete mora, a ljubav nešto što roditelj mora. Ali uvijek je lakše primati nego davati, zar ne? A odgoj i ljubav ne idu jedno bez drugoga, jer ako je dijete odgajano u ljubavi, izrast će u lijepi cvijet, a odgoj u diktaturi bez ljubavi će postati samo trnje.

Dijete je osoba. Osoba koja zaslužuje poštovanje. Osoba čije je dostojanstvo jednako vrijedno kao i dostojanstvo roditelja. Osoba čiji integritet treba čuvati, a ne narušavati. Osoba koja je osjetljiva, labilna. Osoba koja treba moralno vodstvo i učitelja. Osoba kojem je najveći uzor roditelj. Osoba koja upija naše ponašanje poput morske spužve. Osoba koja želi učiti. Osoba koja je nevina, dobra. Osoba koja zaslužuje biti sretna i slobodna. Osoba koja treba znati da se ne treba bojati biti ono što jest, osjećati ono što osjeća i željeti ono što želi. Osoba čije je povjerenje u rukama roditelja, osoba čije povjerenje često ne zaslužujemo, osoba čije povjerenje nećemo moći vratiti kad ga jednom izgubimo.
Razmislite prije nego udarite svoje dijete!

Aha! Nasla sam temu! Htjela sam zalijepiti ovaj clanak ovdje, ne radi se o fizickom kaznjavanju ali se radi o uvodenju discipline i konfliktu pojmova ljubav i disciplina (kao da oni moraju biti odvojeni?!). Moje misljenje je da ako djetetu ponekad moras uvesti odredena ogranicenja, za njegovo dobro, onda jednostavno moras pa makar to znacilo i da mora dobit po guzici. To ne znaci da ga manje volimo ili da ce to narusiti njegovu “individuu”.
Uglavnom evo clanka: www.index.hr/mobile/clanak.aspx?category=mame&id=809318