Onaj tko ne zna odgojiti dijete da bude pristojno i dobro bez batina-nek brzo trkne u knjižnicu po neku knjigu o odgoju djece.ili nek se pokrije preko glave.
Djeca su danas bezobrazna jer ima manjka odgoja, to da-ali rije “odgoj” ne podrazumijeva batine.
Roditelji bi trebali prvo od sebe krenuti i pogledati što uče djecu SVOJIM ponašanjem. Zatim korigirati svoje ponašanje i pružiti djetetu dobar primjer. Za početak.
Smatram totalnim promašajem stav da se dijete ne može dobro odgojiti bez batina. I mislim da takvim roditeljima ozbiljno manjka dobre informiranosti i educiranja.
kao mlada mama, a i profesija me istesala…vjerujem da imam više strpljenja nego osobe koje su starije postale roditelji ili ne vezano uz dob imaju možda socijalnih ili zdravstvenih problema i slično.. no pitam ja sad ovako generalno prisutne, kako da ja mlatim svoje dijete jer ne pospremi svoju sobu ili ne želi u nečemu sudjelovati? mene nitko ne ošamari ako ne operem posuđe odmah nakon ručka ili odgodim čiščenje auta… i tako pokušavam educirati i druge roditelje moje dobi i mlađe da se stave i u tu perspektivu i onda…? znate što se onda desi? na roditeljskom u vrtiću tete govore o tome da je potpuno u redu povremeno “KLEPNUTI” KLINCA AKO NE SLUŠA! nisam imala komentra…. samo sam ih pitala kada su zadnji put dobile batina. nisu mi odgovorile. što vi mislite zašto?
mama trogodišnjaka i uskoro malene štruce… ima puuuno pitanja, a možda i koji odgovor za nekoga :)
…ako je je peckanje po ruci kad dijete milijun i prvi put ne želi čuti, prihvatiti da je struja pec pec, da se to ne dira, ne smije, pa ajd idemo se igrati nešto drugo…ili tapšanje po peleni mjerilo da sam loš roditelj onda ću to radit i dalje, pa nek me svi osude da sam nemajka, radije to nego da mi dijete strese struja, padne s balkona il ne znam što…uvijek pokušam razgovorom, skretenjem pozornosti i ne znam čim sve ne…al kad 100 ne ne vrijedi…razumijete?…protiv sam mlaćenja djece šibom, kuhačom i nez nam što sve roditelji rade starijoj djeci,ne podržavam nasilje, pogotovo jer se starijoj djeci sve može objasnit, razgovarat, zabranit…
mama10
[lilypie.com]
Ne vjerujem u batine, još manje u ono da je batina izašla iz raja. Mislim da suočavanje s posljedicama svog ponašanja, postupka ili riječi ima više efekta negoli ga ima fizičko kažnjavanje. Osobno, roditelji me nijednom, nikad nisu udarili ni po guzi, ni po ruci, ali njihov pogled ili njihov povrijeđen glas tukao me više nego udarac. Doduše, sin je preeeeeeemalen za bilo kakvo kažnjavanje, još smo u periodu usmjeravanja, ali svakako ću nastojati da ga uvijek suočim s posljedicama laganja, nepristojnog ponašanja …..
na ono:“batina je iz raja izašla” ja uvijek odgovaram:“ da, izašla je zato što nije dobra.” Imam četvero klinaca, najstarija će petnaest i stvarno se ne sjećam da li sam je tri puta u tih petnaest godina lupila po guzi. Leona, najmlađeg još i nisam. Ne znam, nekako mislim da nisam rodila svoju djecu da ih tučem. Istina je da nekoj djeci kažeš dva puta i oni to shvate, prihvate, dok drugom djetetu moraš objašnjavati sto puta na sto primjera, ali kod mene razgovor uvijek pali. Kod nekog prije, kod nekog kasnije.
ACCIPE VITAM OFFERS
Majka sam vrlo nestašne, vrlo tvrdoglave i vrlo pametne djevojčice. I nekad kad sam umorna i frustrirana moram priznati da imam poriv lupiti. ALI!!! Ali, duboko udahnem, brojim do 10 i ne napravim to jer bi to bio izraz MOJE nemoći, a ne njenog ponašanja. Ona ima 3,5 godine. I koliko god je pametna pa se čini kao da je “odrasla” - NIJE! Ona je dijete. Njen posao je da iskušava moje granice, moj posao je da ih ili malo savinem ili čvrsto ostavim. Priznajem, zahtijeva jako puno strpljenja i živaca odgajati takvo dijete, osobito zato što smo i muž i ja jako temperamentni. Ali kao što ja ne lupim svog muža zato što nije usisao pod kad sam ga zamolila, ili on mene ne ošamari zato što taj dan nisam skuhala ručak, tako ne vidim razloga zašto bih ja lupila svoje dijete.
Uostalom - vlastitu djecu stalno učimo “Lupiti nekoga nije lijepo, to se ne radi, to je ružno i to se ne smije”. A s druge strane “klofnemo” dijete po guzici. Kakvu poruku šaljemo djeci? Nije lijepo tući, osim ako taj netko koga tučemo je slabiji od nas, pa mu na taj način moramo pokazati što je “ispravno”. Uskoro ću roditi drugo dijete. Hoće li biti u redu da moja prva kćer “klofne” bebu, jer joj je beba uzela igračku?!?!?! Naravno da ne, zar ne? E pa zato se ja zaista, zaista trudim vlastiti temperament obuzdati, i dijete usmjeravati/odgajati riječima, ali još više primjerom.
Mišica je sa nama od 11.8.2010.
Ribica stigla 26.10.2014.
Ja nisam luda, ja sam ekscentrična
Definitivno sam protiv fizičkog kažnjavanja djece (u to ne ubrajam lagano tuckanje po pelenama) jer sam sama bila odgajana na starinski način koji uključuje šibu, koprivu, remen i tako to. I mogu reći da me te stvari nisu odgajale nego boljele i ostale u sjećanju za cijeli život.
Isto tako nisam niti za metodu - radi što te volja, kad se klinci ponašaju kao da su pušteni s lanca, nepristojni su i penju se roditeljima po glavi.
Kod malih beba pali i malo grublji glas i pogled, da se smire, a kad to ne funkcionira - kazna tipa crtići, igranje i sl. Sa starijima isključivo razgovorom sve riješiti i to je to.
Kao primjer bi navela dvije obitelji, svaka ima 4 djece. Jedni svoju djecu nikad nisu tukli. Ali baš nikakav oblik kažnjavanja nisu primjenili. Klinci su super, pristojni, poštuju roditelje, međusobno se ne svađaju, dobri u školi, slušaju, nikakvih problema s njima.
Ovi drugi svoje tuku i za najmanju sitnicu, viču kao ludi i to je stvarno grozno za vidjeti. A klinci su katastrofa. Ne reagiraju na lupanje po guzi, ako se viče na njih, oni viču još glasnije, belje se, pokazuju prst, uglavnom ne slušaju ništa, psuju…ma koma.
Znači ništa nisu postigli s tim, samo sebi uništavaju zdravlje i živciraju se.
P.S. Znate onu izreku da je batina iz raja izašla, e moja je: da je tamo i ostala to više ne bi bio raj 
Život se mijenja od tame do sunca, kad kraj tvog srca još jedno zakuca!
Sortiraj odgovore
Najstariji