grrrrrr to mi se nikako ne sviđa....ja sam više za nekakve kazne tipa: ne smiješ gledati danas crtiće jer si bio zločest.... mislim da to više pali jer onda dijete zna ako drugi put napravi ono šta ne smije da slijedi kazna 

Ako ne udaram bilo koju odraslu osobu koja me naljuti ili povrijedi zašto bi onda svoje dijete udarila pa čak i po guzi.

Hej, da, i ja imam stav kao katarinaV, da se odnosim prema svom djetetu kao prema bilo kojem drugom čovjeku u smislu nasilja, pa mi čak i koncept kazni na sličan način baš ne sjeda. Nije da ću neku svoju prijateljicu ili muža kazniti ako napravi nešto što mi se ne sviđa, a kod djeteta mi to posebno nema smisla kad su to stvari nad kojima još ne može imati kontrolu i potpuno razumijevanje. Doduše nema još ni dvije godine, možda mi se perspektiva promjeni kad poraste. Sad mi je nekako kroz proučavanje tih tema o odgoju došla i ideja o tome kako kažnjavanjem možemo oblikovati ponašanje djeteta ili odrasle osobe na način da će raditi ono što treba samo iz straha od kazne, a ne zato što to stvarno želi ili zna da je dobro.

Na žalost osjeća se jadno i dijete i Vi. Jasno sam
protiv tjelesnog kažnjavanja i ako nas izlude

Moje misljenje je ako se dijeca fizicki kaznjavaju da  ta dijeca zive u strahu i nemogu imati normalno djetinstvo jer sigurno zna ako nesto lose napravi slucajno ili odnamjerno da ce biti kaznjeno. I mislim da ta dijeca i sami kasnije primjenjuju nasilje nad drugima jer dijeci roditelj mora biti uzor. Razgovorom se sve rjesava i uvijek upali bar kod nas.

Definitivno sam protiv fizickog kaznjavanja djece. To je sve sto imam reci na ovu temu.

Jesam protiv udaranja, nanošenja boli, šamara, čupanja i sl. ali tu i tam kofnut dijete po guzi (peleni) ne vidim kao nešto nad čm se treba zgražati. Gore mi je vidjet neodgojeno dijete ponosnih roditelja koji "odgajaju dijete bez fizičkih kažnjavanja". Naravno da toj metodi treba pribjeći kao zadnjoj opciji kad ne vrijede riječi, molbe, objašnjavanje..