Dragi roditelji, što mislite o fizičkom kažnjavanju djece?
citajuci ove postove imam potrebu iznijeti vlastito iskustvo kao djeteta. da napomenem, moje prvo dijete tek stize kroz mjesec dana, ali i ja i partner smo suglasni u jednome: dijete treba znati cemu sluze roditelji i tko je kome sto.
prvo, ja sam kao dijete dobila 2 puta batine. prvi put sam ih dobila od mame, i to par puta kuhacom po guzi. imala sam 6 godina, a razlog zasto sam ih dobila bilo je laganje. nije to bilo nikakvo strasno laganje, nego jednostavno "izbjegavanje izricanja istine o jednom događaju". batine nisu uslijedile ekspresno nakon sto je moja mama saznala da sam joj lagala. 3 dana me ispitivala o istom dogadaju, a ja sam 3 dana ponavljala svoju laz. objasnjavala mi je da, ukoliko se izjasnim drukcije od prethodnih milijun puta, nece biti nista strasno, bitno je da kazem istinu. medutim, ja sam i dalje iz nekog svog djetinjeg razloga, ostajala pri svojoj verziji istine. nakon 3 dana neumornog razgovora i ispitivanja, a ujedno i laganja, dobila sam batine. ono sto su me te batine naucile je da su lazi nesto ruzno, nepotrebno i neprihvatljivo. pogotovo kad je u pitanju laganje roditeljima. naucilo me da sto god mi se kasnije dogodi, svojim roditeljima uvijek mogu reci sve, bas onako kako je bilo i da ce se ISKRENIM RAZGOVOROM uvijek naci rjesenje za neki problem.
svoje druge batine sam dobila od tate (nisu to bile batine, nego samar). imala sam 14 godina, i kao svaka pubertetlija, temperamentna i inace jezicava, presla sam granicu u raspravljanju sa svojim ocem o nekom pitanju. prekrsila sam granicu pocastivsi ga neprimjerenim epitetima (koje danas ne bi nikome izgovorila, kamoli ne vlastitom roditelju koji mi je u zivotu pruzio sve sto je mogao i jos uvijek to cini). za to sam dobila samar, nakon cega su uslijedile moje suze, ali i iskrena isprika i obecanje da se takav rjecnik iz mojih usta vise nece ponoviti.
ono sto sam vam htjela docarati ovim svojim primjerima je sljedece: da, kao dijete sam dobila "batine" ako ih hocete tako nazvati, ali ono sto je najvaznije, ja i danas, sa svojih 25 godina jako dobro znam ZAŠTO sam dobila te batine i čemu su me te batine naučile. nije mi ni na kraj pameti osuđivati roditelje sto su me na taj nacin kaznili jer ja sam ta koja je na kraju dobila nesto dobro iz toga i naucila lekciju za cijeli zivot, dok su mi oni kasnije priznali da im se srce slamalo nakon mojih "batina".
mislim da previse danasnjih roditelja dopusta vlastitoj djeci da ih vrte oko malog prsta samo zato jer su oni njihovi princevi i princeze. da se razumijemo, ja svoju curicu nestrpljivo ocekujem i kanim joj pruziti svu ljubav i podrsku ovoga svijeta, kad god me ona u zivotu bude trebala. ali ja kao njezin roditelj, isto tako imam odgovornost nauciti ju prihvatljivom ponasanju u drustvu u kojem ce odrastati i kasnije stvarati vlastitu obitelj. imam odgovornost pokazati joj sto se smije, a sto ne smije - bilo to laganje, vrijedanje, skakanje kroz prozor ili nepromisljeno prelazenje ceste. djeca nam svakodnevno postavljaju izazove na koje mi kao roditelji odgovaramo onako kako smatramo da je najbolje za njih, nase princeve i princeze - ali treba razmisljati kako ce nasi postupci utjecati na njih dugorocno. svrha batina nije trenutacno iskaliti vlastiti bijes, nesigurnost, neznanje nad djetetom. svrha batine je dokazati djetetu ozbiljnost pojedine situacije, s naznakom da dijete mora znati zasto je dobilo batine i objasniti mu to. roditelji su me naucili da se sve moze rijesiti razgovorom i iskreno vjerujem u to, jer zakopavanje problema, laganje, izvlačenje iz problema ili njegovo ignoriranje ne dovodi ničemu dobrome.
mozete mi reci da necu biti dobra majka jer sam takvog stajalista, ili da nemam pojma o cemu govorim jer teoretski jos uvijek nisam roditelj, a ja cu vam na to unaprijed odgovoriti sljedece:
1. kad odraste, moje dijete ce procjeniti jesam li bila dobar roditelj ili ne, a ne stranci oko mene koji su mozda vidjeli ili culi isjecak mojih odgojnih "metoda"
2. mozda jos nisam imala priliku naci se u situaciji gdje moram disciplinirati svoje dijete, ali su mi zato vlastiti roditelji dali jako dobar primjer, jer su me uz puno ljubavi i razumijevanja odgojili u odraslu, zrelu i odgovornu osobu.
Pozdrav dragi roditelji evo nova sam na klokanici pa ću vas prije svega sve lijepo od srca pozdravi!!!Ja imam dva sina jedan je 5 i pol godina drugi 19 mjeseci.Ja sam isto protiv fizičkog kažnjavanja ali po guzi veći dobije...zato sam i došla tu da mi pomognete oko nečega!
sanela d
grrrrrr to mi se nikako ne sviđa....ja sam više za nekakve kazne tipa: ne smiješ gledati danas crtiće jer si bio zločest.... mislim da to više pali jer onda dijete zna ako drugi put napravi ono šta ne smije da slijedi kazna
Ako ne udaram bilo koju odraslu osobu koja me naljuti ili povrijedi zašto bi onda svoje dijete udarila pa čak i po guzi.
Ako ne udaram bilo koju odraslu osobu koja me naljuti ili povrijedi zašto bi onda svoje dijete udarila pa čak i po guzi.
Upravo tako.
Ako ne udaram bilo koju odraslu osobu koja me naljuti ili povrijedi zašto bi onda svoje dijete udarila pa čak i po guzi.
u potpunosti se slažem



Hej, da, i ja imam stav kao katarinaV, da se odnosim prema svom djetetu kao prema bilo kojem drugom čovjeku u smislu nasilja, pa mi čak i koncept kazni na sličan način baš ne sjeda. Nije da ću neku svoju prijateljicu ili muža kazniti ako napravi nešto što mi se ne sviđa, a kod djeteta mi to posebno nema smisla kad su to stvari nad kojima još ne može imati kontrolu i potpuno razumijevanje. Doduše nema još ni dvije godine, možda mi se perspektiva promjeni kad poraste. Sad mi je nekako kroz proučavanje tih tema o odgoju došla i ideja o tome kako kažnjavanjem možemo oblikovati ponašanje djeteta ili odrasle osobe na način da će raditi ono što treba samo iz straha od kazne, a ne zato što to stvarno želi ili zna da je dobro.
Na žalost osjeća se jadno i dijete i Vi. Jasno sam
protiv tjelesnog kažnjavanja i ako nas izlude
Moje misljenje je ako se dijeca fizicki kaznjavaju da ta dijeca zive u strahu i nemogu imati normalno djetinstvo jer sigurno zna ako nesto lose napravi slucajno ili odnamjerno da ce biti kaznjeno. I mislim da ta dijeca i sami kasnije primjenjuju nasilje nad drugima jer dijeci roditelj mora biti uzor. Razgovorom se sve rjesava i uvijek upali bar kod nas.
Definitivno sam protiv fizickog kaznjavanja djece. To je sve sto imam reci na ovu temu.


http://proudmomy.blog.hr/
10.03.2013. Maksim 💙
04.06.2018. Aleksandar 💙
Jesam protiv udaranja, nanošenja boli, šamara, čupanja i sl. ali tu i tam kofnut dijete po guzi (peleni) ne vidim kao nešto nad čm se treba zgražati. Gore mi je vidjet neodgojeno dijete ponosnih roditelja koji "odgajaju dijete bez fizičkih kažnjavanja". Naravno da toj metodi treba pribjeći kao zadnjoj opciji kad ne vrijede riječi, molbe, objašnjavanje..
Obriši komentar
Jeste li sigurni da želite obrisati komentar?
Sortiraj odgovore
Najstariji