Enchy, draga nitko tebe nije komentirao ili mislio da si ti nesposobna pa ne možeš nahraniti svoje dijete, ovdje smo da pomažemo jedni drugima sa savjetima a o osobi ovisi da li će ih upiti. Ako ti primjećuješ i smatraš da bebica ovako napreduje pa tko smo mi da te osuđujemo kao nesposobnu majku, sposobna si kao i ostale koje doje i to je to, ne moraš se zato osjećati zatucano, povodljivo il nešto treće….
ma meni je prvoj krivo sto dojenje nije uspjelo, kao i pedicama koje su se stvarno trudile oko toga, i nasa, a i izuzetno draga pedica u bolnici koja je uz nas bila svako dojenje u 48 sati, trazila rijesenje, vagala bebu prije i poslije podoja u nadi da ce biti bolje, ali na kraju smo zakljucile da je uvodjenje ad-a najbolje za malenu. A i s tim je bilo problema jer nam je trebalo par dana da naucimo da beba jede vece kolicine hrane, posto je bila naviknuta da sisa tek toliko da ne osjeti glad. Zato i pusem na komentare, jer znam sto smo prosle i na koje sam sve nacine pokusala dojiti, i onda mi se nadje netko totalno neupucen i baca takve komentare. I to ne mislim samo na fejsu, nego i na prijatelje i poznanike.
Nadam se da ce ovo moje iskustvo nekome pomoci, jer ponekad beba zaista slabo napreduje, koliko god nama mamama bilo tesko prihvatiti da cicanje bas i ne funkcionira.
Bravo, Enchy! Boriš se za svoje dijete kako najbolje možeš, ali ponekad jednostavno ne ide onako kako planiramo ili mislimo da bi trebalo biti. Zato nemoj sama sebe toliko kriviti, jer si se zbilja trudila. Važan je cilj, a to je zdravo i veselo dijete! Moj malecki je rođen 5 tjedana ranije, ni 2 i pol kile težak, premala usta za ciku, izdajanje po cijele noći u bolnici. Doma su tek počeli problemi. Sisao je svaka 2 sata i noću i danju i tako 3 mjeseca. Napredak na težini barem za mene nije bio dovoljan, nekih 600 ili 700 g (a me uhvatila depresija). Pedijatricin komentar je bio: Mama, on vam je čist dobar. Već smo kupovali i AD, ali maleni nije htio ništa na bočicu, pa smo se nastavili mučiti i dalje sa dojenjem do njegovog 10 mjeseca starosti (kad je frajer odlučio da više neće). Sa 7 mjeseci su krenuli zubići van i od tad do današnjeg dana jelo mu je zadnja stvar na tapeti. Da skratim, tih prvih par mjeseci mislila sam samo da preživimo i on i ja i da prođe prvih 6 mjeseci, pa onda prva godina i tako je prošlo skoro i četiri, a on je izrastao u zdravog, prekrasnog, živahnog, znatiželjnog, sitnog, ali lijepo građenog dečkića. Enchy, puno se igrajte, pričajte, mazite i pazite i uživajte zajedno, sad je vrijeme za to. Vrijeme ionako previše brzo prolazi da bi ga trošili na tuđe komentare i razbijanje glave da li je beba pojela dovoljno ili nije. Neka papa koliko i kad želi, a za 3 godine neka bude prelijepa, brbljava, vesela, (možda sitna) i zdrava curka. Sretno cure!
Moj je isto rođen ranije, 6 tjedana, 2.2 kg…
Prvih 3-4 mj smo se borili, na prvom pregledu nije dosegao ni 3 kg
Cicao je preko šeširića za dojenje jer je bio preslab da ulovi cicu, a u rodilištu se naučio na boćicu 
pa nam je i to odmagalo..
Naslušali se svakakvih savjeta, i na kraju zaključila da: nitko ti nemože reći za tvoje dijete bolje nego što ti sama znaš, nitko ga ne poznaje kao mama. To naravno ne znači da neću saslušati ako mi netko hoće pomoći, ali ja odlučujem dali ću poslušati ili ne.
A svako je dijete različito, nije bitno koliko jede nego dali je sito, nekoj djeci je dovoljno malo i svejedno napreduju, vidim da su prvi mjeseci svima malo kritični sa prvom bebom. Kasnije vidiš da su ti strahovi koje smo preživljavali bili nepotrebni.
Treba uzeti u obzir i genetiku, npr moja sestra je visoka 155 cm, pa nije čudno da je moj nečak sitnije dijete.
Moj mucek je sa 5 mj dostigao vršnjake u svemu, sa 7 mj zaključio da mu cica više ne treba, sa 8 mj na pregledu dok je komentirala da ima visinu i težinu djeteta od 1 god. Jede sve čega se dočepa i raste ko gljiva. Danas sa 15 mj ima 12kg, i 84 cm
ma meni je prvoj krivo sto dojenje nije uspjelo, kao i pedicama koje su se stvarno trudile oko toga, i nasa, a i izuzetno draga pedica u bolnici koja je uz nas bila svako dojenje u 48 sati, trazila rijesenje, vagala bebu prije i poslije podoja u nadi da ce biti bolje, ali na kraju smo zakljucile da je uvodjenje ad-a najbolje za malenu. A i s tim je bilo problema jer nam je trebalo par dana da naucimo da beba jede vece kolicine hrane, posto je bila naviknuta da sisa tek toliko da ne osjeti glad. Zato i pusem na komentare, jer znam sto smo prosle i na koje sam sve nacine pokusala dojiti, i onda mi se nadje netko totalno neupucen i baca takve komentare. I to ne mislim samo na fejsu, nego i na prijatelje i poznanike.
Nadam se da ce ovo moje iskustvo nekome pomoci, jer ponekad beba zaista slabo napreduje, koliko god nama mamama bilo tesko prihvatiti da cicanje bas i ne funkcionira.
Prosla sam isto sa svojim tako da te u potpunosti razumijem. Nikom ne zelim takvo nesto jer tko to nije prosao ne moze ni znati.
14.06.2014. L ♥
[lilypie.com]
Bok! Moj sin ne napreduje na tezini..rođen je sa 3450g i 53cm..za mjesec dana imao je 4100g i 55cm..za dva mjeseca imal je 4300g i 57cm..uvela sam dohranu i za 9 dana imao je 4900g..jucer smo opet bili na kontroli i imao je 4900g i 60cm..a pedijatar nezna sta je..a maleni je jako veseo i normalno je jeo..sad smo uveli rizolino.. DAL IMA KOJA MAMA ISKUSTVA O TAKVOM NESTO? Ili barem nesto slicnom
Drage mame imamo problem…Mihael nam je treca beba I jako nam slabo dobiva na tezini…prva dva decka iskljucivo dojila I dobivali u prosjeku od 1000-1500 g mj…ogromni su bili…ali malisa nikako…ovako…rodjen je sa 3990g…otpusten iz bolnice sa 3750g….prirodno rodjen sve ok….nakon 2 dana dosli doma I odma sam ostala sama(nemamo baka I djeda)…iskljucivo sam ga dojila…nikakva nadohrana..prvo sam imala uzasne ragade I bradavice su mi krvarile unatoc mazanju purelan kremom…pa smo uveli sesirice…zatim prvi mastitis I antibiotik…porodnu tezinu smo vratili tek za 2 tj….al nisam ja brinula(reko pa nisu sve bebe iste)…na prvom vaganju je dobio 525g…pedijatrica nas vratila doma I uz savjete da ne spava na cici I da ga ne dojim dugo rekla da se vratimo za 4 dana…tad je dobio 120g u ta 4 dana…I onda opet nakon tj dana 2 mastitisa….4 dana temp(lj za desnom cicom) I opet antibiotik…nije islo drugacije…nakon toga sve se umirilo mi se uskladili…beba guguce…smije se igra…pokretna…vrpolji…slini…spava I po 3 sata ujutro u kolicima…preko dana po 2 sata…doduse mora si malo cickati…ali fino jede…podriguje…grceva nema….soor nemamo…kaki I piski ko velika I danas nam 2 mj I sok…dobio 400 g…tj 4940g….skoro u nesvjest pala….pedica nam rekla da probamo ponudit umjetnu hranu …al on je samo zvakao dudu ni kapi popio nije….sta sad? Malo utjehe…malo necega…samo se zivciram a to mi netreba…a kaze pedijatrica da mozda nemam dovoljno mlijeka…pa sam plakala ko kisna god
Sortiraj odgovore
Najstariji