SmileyBee, dobrodosla! 🙃 I vi ste svasta prosli i puno je tu vremena bilo, drago mi je da ste donijeli odluku i da ste s njom sretni ❤️ ja bi samo napomenula kako u slucaju donacije se rade razni testovi i ispituje se povijest bolesti unutar obitelji (donatori ih ne bi smjeli imati), tako da nije to tek tako... Rizik naravno postoji, ne samo s donatorima vec i s biološkim roditeljima, a tako i s posvojenom djecom gdje se nekad i ne zna tko je jedan od roditelja a jos manje njihova povijest bolesti. Htjela sam ovo napisati jer ako netko cita da ne dobije krivu sliku od donaciji. Eto, svu srecu vam zelim, Tratinčica ce se sigurno javiti s informacijama 🥰

Hvala ti Lotta!
Naravno, nisam htjela nikoga prozivati niti mislim da je donacija loša odluka. To je samo nešto s čim se mi ne bi mogli nositi i uvijek bi me to na neki način proganjalo. A i nedavno se otvorilo pitanje da li reći djetetu i na koji način.
Malo sam duže opisala, ali eto, dugo je to trajalo i bilo je tu svega, da ne kažem da smo zajedno od moje 15. godine i stvarno smo odrasli zajedno tako da je to bio jako veliki šok.
Bilo čija odluka, kakva god bila ne donosi se preko noći, niti ju je lako donesti. Sve ima svoje rizike i posljedice.. Ali smatram da je dijete i velika sreća i odgovornost na koji god način ga netko dobio. 

SmileyBee jako mi je žao što ste sve prošli i ako to itko razumije to smo mi ovdje. Isto sam i sama mislila dugo vremena da je problem u meni, neredoviti ciklusi, visok prolaktin itd nakraju šok. I sama sam razmišljala o posvajanju ali me je presudila naša birokracija i duh i isrcpljujuc postupak. Prednost za posvajanje imaju oni koji žele posvojiti dijete s posebnim potrebama. Najbitnije u ovom svemu je razgovor i razgovor, i biti u miru u miru sam sa sobom i partnerom. Lotta napisala si bolje nego što bi ja napisala♥️

SmileyBee, super što nam se uključujete i stalno neke nove priče. Nije bas najsretnija vijest što nas je sve više na ovoj temi, ali lijepo je znati i druga iskustva. 🥰
Pa ovako.. Mi smo predali papire za posvajanje nekad krajem 11 mjeseca, sve u centru smo obavili do početka 2 mjeseca, s njihove strane. 
Radionica nam je krenula online negdje pred kraj 2 mjeseca i trajala je do 15.5. Jednom tjedno, mi smo imali svaki ponedjeljak od 17h do 19 ili 20h, kako kad koja tema.. 
Radionice su malo bile naporne i iscrpljujuće, ali bilo je i ugodno i poučno.
Papir smo dobili poštom na kućnu adresu tjedan dana nakon završetka radionica i odmah smo otišli do našeg centra to predati i oni su nas upisali idući dan u registrar, dok znam da su neke zavlačili i po 3 tjedna da ih samo upišu.. Znači, dovoljan im je 1 dan, samo ih treba pritisnuti. 🤣
Ako te bilo što još zanima, pitaj i sretno 🤭

Draga SmileyBee, dobrodošla! 🌸  Vidim da vas život po pitanju djece nije mazio kao ni sve one koji su na ovih temi. Vjerujem da vas je taj put dodatno zbližio i učvrstio vaš odnos. ❤️ Žao mi je što ste dio vremena izgubili u prazno, ali čini mi se da smo svi to prošli, neki kraće, neki duže. 
Želim vam puno sreće, strpljenja i radosti kad stignete do svog cilja. 👶🏻
Osobno ne primjećujemo i ne osjećamo nikakve posljedice ove dijagnoze osim sreće i ljubavi prema svojoj curi 😘🙃 I svima želim da se na kraju tako osjećaju. 
Nisam imala vremena pisati kad je bilo aktualno kada i kako reći djetetu. To je toliko individualno kao i svatko od nas. Vrijedi i za posvojenu djecu i za donacije. Ne doživljavam te zakone i pravila 2%! Još nisam čula da je netko pokucao na vrata posvojiteljima ili roditeljima koji imaju dijete iz donacije i pitao jesu li mu/joj rekli istinu nakon 18. godine 😅 Radim s puno ljudi i puno papira, bili biste iznenađeni koliko odrasli i djece na rodnom listu pod ime oca ima X. Te mame nitko ne može natjerati ni prisiliti da bilo kome kažu tko je biološki otac djeteta. 🙄 Tako da po tom pitanju samo opušteno, sve će s vremenom doći na svoje 😉

Tratinčice, hvala ti. 
Taj cijeli dio smo i mi riješili unutar mjesec i pol s našim centrom, rekli su samo da se javimo dok budemo gotovi s radionicom. Bili smo do sad 2 puta, isto jednom tjedno ali uživo, do sad su bili online. Da, naporno je nakon radnog dana još cijelo popodne, i stalno neki radni listići, pitanja, mišljenja. Ali kao što sam rekla, svaki proces je sam za sebe težak.
Žao mi je što ste vi odustali od posvajanja, ali mi smo spremni da će to dugo trajati jer nas stalno upozoravaju i u Centru i na radionici da često dođe do problema s oduzimanjem skrbništva na sudu itd.

Samo pozitiva kod nas, neka mala sreća nas sigurno već negdje čeka ❤️

Momtobe, da, dio vremena je "otišao u prazno", ali kao što su nam rekli u Centru, to je proces tugovanja i prihvaćanja, slično kao kad ti umre netko drag. Njemu je trebalo dugo da se psihički izvuče iz toga, inače je veliki emotivac i naravno da ga je pogodilo više nego mene. U to vrijeme je bio i nezaposlen duže vremena, selili smo se, imala sam probleme na poslu, radila puno prekovremenih, pa neki smrtni slučajevi, ukratko - život nosi svoje. Nije niti dobro srljati u bilo kakve velike odluke u takvim situacijama....

Posvojeno dijete mora znati da je posvojeno, baš na prošloj radionici su naglasili, što prije to bolje. Ja općenito smatram da treba biti uvijek iskren i otvoren po pitanju svega. Ali odluka je u konačnici uvijek na svakome da sam odluči, kako, kada i zašto

SmileyBee dobrodošla 🥰 drago mi je da si podijelila svoju priču, žao mi je zbog dijagnoze, ali bitno da ste krenuli dalje🍀 želim vam svu sreću u posvajanju i da dođete do svog cilja🤞🏻🍀🤞🏻🍀🤞🏻🍀nastavite sa pozitivom i sigurno ćete ju privući u svoj život❤️❤️❤️😘
Lotta potpisujem sve što si rekla😍♥️
Mom zaista mislim da bi svatko o tome treba li reći djetetu trebao sam odlučiti a ne da mu država o tome odlučuje, to mi je grozno. Zaista se nisam previše raspitivala vezano za to, kad si već spomenula papire i X pod ime oca, kakva je situacija sa papirima djeteta, npr.rodni list kod donacije? Možda glupo pitanje ali... zar i vama piše X ili piše ime tvog muža, a ovo si mislila na nešto drugo? Uopće nisam razmišljala o tome dok nisi sad to napisala..javi molim te, baš me zanima ♥️🥰😘

Još u Pragu je muž potpisao papire da zakonski priznaje dijete. Kod nas nitko ne zna za donaciju. Čak ni većina liječnika koja je bila uključena u vođenje trudnoće i porod, kao ni njena pedijatrica. To je poptpuno nebitna informacija svima njima i tako mi je lijepo objasnio dr. koji je znao cijelu priču. Nitko te ni inače ne pita ‘a tko je tata?’, pa je tako i u ovom slučaju. Ni u jednom njenom papiru od rođenja nije navedeno da je trudnoća ostvarena donacijom, pa čak ni IVFom iako su to svi znalo. Samo na mom otpusnom pismu piše da je bio IVF. 
Odluka kako i kada reći samo je vaša i papir vas ne može izdati, a tvoj muž je tata tom djetetu kao što i je 🙃🥰

Ovo za ime oca X sam mislila uglavnom na mame koje su trudne ostavljene ili je trudnoća bila u vrlo ranoj mladosti. Jedan takav primjer živi nekoliko vrata od mene. Dijete na rodnom listu ima X i mama sama kaže da nikada nikome nije i neće reći ime tog čovjeka. I nitko joj ništa ne može 🙃 i nek tako i bude.