Mama je u iskrenom pismu opisala iskustva hranjenja bebe. Njezinu priču prenosimo u nastavku.
"Razgovarajmo o hranjenju djece - temi koja zasigurno izaziva mnogo kontroverzi. Čini se da je jedna od glavnih tema majčinstva način na koji žene odlučuju hraniti svoju bebu. To je neizostavni dio brige o djeci i očita veza koju majke međusobno dijele. Ali u stvarnom životu, iskustvo svake majke je jedinstveno.
Svako "putovanje" je jedinstveno
Svaka majka na svijetu ima jedinstveno iskustvo na svom putu hranjenja bebe; nemoguće je uspoređivati situacije. Majke donose odluke na temelju onoga što njihovoj bebi treba, što utječe na svakodnevni život njihove obitelji, te nadasve količine mlijeka koje ima u odnosu na djetetove potrebe. Odabir načina prehrane bebe može postati jedna od najtežih prvih odluka koju majka mora donijeti. Tu sam odluku morala napraviti dva puta u životu. I ta je odluka, svaki puta bila drugačija.
Kad sam prije šest godina bila trudna sa svojim prvim djetetom, bila sam mlada žena koja tek ulazi u svijet majčinstva. Kupila sam sve knjige, prijavila se na sve tečajeve, a moje samopouzdanje i sposobnosti bile su, barem sam tada tako mislila - jako visoke. Ali, bila sam naivna, pa nisam baš razumjela sve kontroverze vezano za tu temu.
Poput mnogih novih majki, bila sam preplavljena napisima i savjetima da je "dojenje najbolja metoda hranjenja". Rečeno mi je da je dojenje prirodna sposobnost koju imamo kao žene, pa sam, naravno, i sama počela tako razmišljati. Ni u jednom trenutku nisam razmišljala o bilo kojoj drugoj opciji hranjenja. Međutim, nakon neočekivanog, ranog poroda dok sam bila na putovanju izvan države, brzo sam shvatila da su sva moja pusta planiranja, brzinom svjetlosti, pala u vodu. Hranjenje mog prvog sina, bilo je sve ono što nisam očekivala, ali je ipak bilo lijepo i nezaboravno iskustvo.
Moje putovanje hranjenjem adaptiranim mlijekom bilo je prvo iskustvo
Imali smo težak početak u našem partnerstvu, moj sin i ja. Mislila sam da je dojenje prirodna veza koju ćemo dijeliti, ali saznala sam da to neće biti tako već petog dana njegova života. Bio je letargičan, pelena mu je bila suha, a mi smo svakodnevno u panici jurili pedijatru. Bio je dehidriran, smršavio je i bio je gladan.
Moj pedijatar odlučio je da ćemo ga hraniti drugačije. Počela sam plakati, shvativši da nisam u stanju otkopčati grudnjak i nahraniti ga. Osjetio je moje oklijevanje (iskreno, strah) i upitao me jesam li ikada čula za dodatnu formulu. Naravno, čula sam za formulu. No, je li moj sin bio dovoljno star? Zar mu ne treba moje mlijeko? U glavi su mi se vrtjele silne knjige koje sam pročitala, preporuke koje sam čula, a moja beba je plakala od gladi.
U tom trenutku nije bilo ničega što bi je nahranilo, osim bočice hranjive formule, koja ga je čekala nadohvat ruke. Pogodi što? Sve je pojeo, podrignuo i nasmiješio se. Njegovo cjelokupno stanje, fizičko i emocionalno, promijenilo se u trenu.
Moj sin je bio gladan i nisam ga mogla nahraniti, unatoč svim naporima. Nakon sastanka s liječnicima, stručnjacima za dojenje, mojih liječnika, te promatranjem znakova i povećanja tjelesne težine moga sina, odlučili smo se nekoliko tjedana kasnije prebaciti na hranjenje adaptiranim mlijekom. Ne samo da se on promijenio, nego i ja. S ramena mi je skinut uteg i osjećala sam se kao da mogu lakše disati. Odmjerila sam količine, pratila njegove obroke i jasno vidjela kako se boca prazni u njegov gladni trbuščić. Predvidljivost i stabilnost hranjenja adaptiranim mlijekom pomogli su mi.
Naravno, bilo je trenutaka kad sam bila tužna što ne dojim. No bilo je također nevjerojatno lijepo podijeliti obveze hranjenja s obitelji i prijateljima. Hrana koja je hranila mog sina pomogla mi je da se osjećam moćno i pod kontrolom, a ja sam se osjećala kao da ga svojom odlukom uistinu mogu nahraniti.
Dojenje me iznenadilo....
Kao što svaka majka mora donijeti drugačiju odluku za svoju obitelj, ponekad ista mama mora donijeti različite odluke za svako svoje dijete! Kad je moj sin hranjen formulom imao dvije godine, dobili smo prvu kćer. Naše iskustvo s njom, i moje iskustvo s mojim tijelom, bilo je potpuno drugačije. Činilo se da je moja kći zadovoljna i sita te da joj je dojenje dovoljno za napredovanje. Bila sam u šoku jer sam do sada bila samo mama koja je hranila formulom. Eto me, sad sam bila mama koja isključivo doji. Međutim, i tu su se javili problemi.
Nije htjela jesti iz boce kad smo to trebali, pa sam time postala jedina osoba koja ju je mogla hraniti. To je bio zaista težak period, jer je bila jako vezana za mene, što je opterećivalo mog muža koji je navikao hraniti naše prvo dijete.
Činilo se da moja kći zaista uživa u prehrani na ovaj način. Lako ju je bilo utješiti i zaista je napredovala u svom razvoju. Moje putovanje dojenjem bila je nova životna promjena na mom putu majčinstva. Dojenje moje kćeri pomoglo mi je da se osjećam moćno i kontrolirano. Osjećala sam se kao da sam je doista mogla nahraniti svojom odlukom.
Naučila sam da je najvažnije da je beba sita
Moje iskustvo dojenja jedne bebe i hranjenja adaptiranim mlijekom druge (i kombiniranje to dvoje za treće) bili su događaji koji su mi promijenili život. Kao majka koja je učinila oboje, zaista mogu davati savjete i saslušati druge majke koje pokušavaju donijeti ovu odluku.
Bilo je i drugih žena koje me hvale što sam odabrala svoje mentalno zdravlje oslanjajući se na formulu. Tu su i žene koje mi govore da sam se trebala više potruditi da ga nahranim i da sam bila lijena što sam se naslonila na formulu. Na kraju sam shvatio da ne mogu svima ugoditi. Nisam imao energije brinuti o tome, i iskreno, nije me bilo briga što oni misle.
Bilo da hranite dijete adaptiranim mlijekom ili dojite svoje dijete, važno je samo jedno - hranite ga. Rastu zbog vaše ljubavi i naklonosti, držeći ih blizu dok piju svoje obroke. Želim vam svu sreću u vašem individualnom, posebnom i prekrasnom iskustvu hranjenja."
