Celijakija se sve češće dijagnosticira, pa čak i kod djece, a sve što trebamo znati o ovoj autoimunoj bolesti sažela nam je prim. Alemka Jaklin Kekez, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije, iz Poliklinike za dječje bolesti Helena.
Celijakija ili glutenska enteropatija je kronična, upalna, autoimuna bolest primarno tankog crijeva koja nastaje kao posljedica imunološkog odgovora na gluten u osoba sa genetskom sklonošću.
Za razvoj celijakije važan je međuodnos tri čimbenika: genetska sklonost, gluten i reagiranje imunološkog sustava. Poznato je da čak oko 40% osoba ima gene (HLA, DQ2 i DQ8) koji nose dispoziciju za razvoj celijakije, no na sreću samo 1-2% od njih razvije bolest. Iako se celijakija istražuje desetljećima još uvijek nije do kraja poznato što pokreće proces nastanka, tj. zašto neke osobe s istom genskom podlogom uz gluten razviju bolest, a druge ne. Ključnim se smatra reagiranje imunološkog sustava. Provokativni faktor je svakako gluten, sastojak triju žitarica - pšenice, ječma i raži koje su česte u svakodnevnom jelovniku. Unesen hranom kod osoba koje obolijevaju uzrokuje specifičnu imunološku reakciju organizma koja rezultira upalom i oštećenjem crijevne površine te slabom apsorpcijom hranjivih tvari. Ipak refleksija postoji i na druge organe i organske sustave, stoga su simptomi raznorodni.
Celijakija nije tako rijetka kao što se ranije mislilo i javlja se s učestalosti od skoro 1%. Veću učestalost nalazimo u braća i sestara oboljelih od celijakije, bolesnika koji imaju druge autoimune bolesti (štitnjače, dijabetes tip 1, autoimunu bolest jetre..), snižen imunoglobulin A te kod osoba sa sindromom Down i još nekim drugim sindromima.
Jedna od većih zabluda je da se bolest javlja samo u djece. Točno je da se može pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi, ali se najčešće otkriva u male djece jer su tada simptomi najtipičniji. Odrasli pacijenti često lutaju bez dijagnoze dugo vremena, a za celijakiju kažemo da je poput sante leda – vrh viri, a dobar dio je skriven.
Koji su simptomi celijakije i koga je potrebno testirati?
Tipični simptomi su oni sa strane probavnog trakta i češće ih vidimo u male djece. To su kronični proljev, nadutost trbuha i slabo napredovanje na tjelesnoj masi. Dodatno, tu su još bolovi u trbuhu, ponavljana mučnina i/ili povraćanje te zatvor. Simptomi koji nisu vezani za probavni sustav su: nizak rast, kašnjenje puberteta, ponavljane afte u ustima, oštećenje zubne cakline, tvrdokorna anemija, osteopenija i osteoporoza, bolovi u zglobovima, kožne (herpetiformne) promjene, umor, razdražljivost, povišenje jetrenih testova i sl.. Takozvani „tihi“ oblik bolesti varijanta je u kojem simptomi nisu vidljivi ili su minimalni, mada promjene na crijevnim resicama postoje.
Oboljeli od celijakije, čak i oni bez jasnih simptoma, ako se ne liječe imaju rizik za nastanak komplikacija. To su prije svega maligne bolesti u odrasloj dobi: limfomi, tumori jednjaka i crijeva, za koje se pokazalo da su bitno učestaliji u osoba s neliječenom celijakijom nego u drugih ljudi.
Zbog svega navedenog važno je da liječnici misle o celijakiji i aktivno ju traže ako postoji neki od ranije navedenih simptoma (probavnih i izvan-probavnih), ali i u rizičnim skupinama.
Za probir na celijakiju mogu se koristiti testovi probira (screening testovi). Oni su brzo gotovi i jednostavni, tj. rade se iz kapilarne krv (prsta). Ti testovi su odlični za isključivanje bolesti, tj. ako su negativni bolest se može isključiti s visokom sigurnošću. S druge strane pozitivni, ne znače nužno celijakiju i moraju se provjeriti dodatnom dijagnostikom.
Kako se dijagnosticira celijakija?
Postoje vrlo jasni kriteriji koje je definiralo Europsko pedijatrijsko gastroenterološko društvo (ESPGHAN), temeljem kojih se postavlja dijagnoza celijakije u djece. Do dijagnoze dolazimo na temelju krvnih pretraga (povišenih nalaza protutijela za celijakiju), a nekada je potrebna i biopsije sluznice tankog crijeva. Postavljena dijagnoza, znači doživotnu potvrdu bolesti.
Bitno je naglasiti kako se podrazumijeva da u času provođenja prehrane nije već započeta bezglutenska dijeta, jer u protivnom može biti lažno negativnih rezultata.
Jesu li sve tegobe vezane za gluten celijakija?
Važno je reći kako celijakija nije isto što i alergija i preosjetljivost na gluten. Alergija se dokazuje alergološkim testovima, jer ima druge mehanizme nastanka, obično se javlja u ranoj životnoj dobi i većinom je prolazna s vremenom. Preosjetljivost ili nepodnošljivost glutena kažemo da je prisutna kod osoba koje imaju neke simptome (bolovi, nadutost, proljevi..) kada konzumiraju gluten, ali su svi testovi (alergološki i oni na celijakiju) uredni.
Kako liječimo celijakiju?
Celijakija se liječi strogom bezglutenskom prehranom. To znači iz prehrane izostaviti sve što sadrži gluten (pšenica, ječam, raž), ma i u najmanjim količinama. Zob se može konzumirati ako nije kontaminirana glutenom. Za sve namirnice uvijek je potrebno čitati deklaracije o sastavu, a najsigurnije je koristiti samo one koje imaju jasno istaknuto da ne sadrže gluten. Važno je da je prehrana dobro izbalansirana u zastupljenosti hranjivih tvari, stoga je poželjno da je u savjetovanje uključen nutricionist. Ispočetka je često potrebno dodati korigirati i deficite vitamina (najčešće D) te minerala (najčešće željeza) koji nastaju radi njihove loše apsorpcije u oboljelih. Provođenjem bezglutenske prehrane celijakija se u potpunosti liječi te nestaju svi simptomi, kao i rizici za maligne komplikacije. Prema dosadašnjim istraživanjima udio oboljelih koji se pridržava prehrane nije optimalan i kreće se od 40 – 88%, zato je bitno dalje prosvjećivati o zdravstvenim razlozima zbog kojih je važno liječiti celijakiju.
Praćenje bolesnika, izuzetno je važno, kako bi se održala svijest o potrebi provođenja prehrane i kontroliralo zdravstveno stanje.
