Svakog roditelja izludi kad mu djeca lažu. One male laži nas izlude manje, a one malo veće puno više. Jer odmah pomišljamo kako bi te laži jednog dana mogle postati opasne. Uz ove trikove mogla bi se smanjiti učestalost laži.
Sva djeca lažu. Ponekad puno lažu, što roditelja može potpuno izludjeti, posebno ako te djetetove laži shvati kao osobnu uvredu. Dijete ne misli ništa loše i ne misli povrijediti roditelja, ali nije svjesno posljedica. Iako je laganje neizbježan izazov s kojim se roditelji susreću, ono je ipak nužan razvojni proces koji postavlja temelje za pozitivan rast kako djeca budu odrastala.
No, to ne znači da je dobro pustiti da laganje prođe nezamijećeno i da se ignorira i oprašta bez posljedica i bez pojašnjenja. Krajnji je cilj da djeca nauče biti pošteni i postanu osobe kojima se može vjerovati. Najvažnije je svakako razmotriti zašto djeca lažu i ustanoviti različite vrste laži koje govore.
Važno je za početak znati da djeca ne prepoznaju u potpunosti razliku između istine i laži sve dok ne navrše 3 godine. Čak i tada, njihova sposobnost da razgraniče što je stvarno od onoga što je izmišljeno neće se u potpunosti razviti još iduće dvije ili tri godine.
Evo nekoliko trikova koje bi roditelji trebali zapamtiti kada pokušavaju pomoći svojoj djeci da budu dosljedni i govore istinu.
1. Napravi razliku između mašte i laži
Nije uvijek loše kada djeca govore stvari koje nisu istinite. Na primjer, u redu je saslušati ih i pridružiti im se ako pretjeruju ili smišljaju informacije dok se upuštaju u neku vrstu maštovite igre.
Ponekad će djeca izmišljati priče kako bi privukla pozornost, kako bi se zabavila i testirala granice onoga na što mogu natjerati roditelje da vjeruju. Ako malo zastaneš i razmisliš, shvatit ćeš da znaš kad te dijete testira ili ti laže. U redu je pridružiti se šali i onda im negdje usput dati do znanja da se možemo oboje smijati ovome jer oboje znamo da to nije istina.
Održavanje prostora za maštovitu igru pomaže u poticanju kreativnosti i slobodnog razmišljanja kod djece dok im pomaže da nauče kada treba ostati prizemljen i usredotočen. Djeca bi trebala znati da postoje mjesta gdje mogu - i čak se od njih očekuje - biti zabavna, kreativna i šašava, iako postoje i okruženja poput učionica koja zahtijevaju više realnosti i istine. Uključivanje u zabavu može roditeljima dati prozor u unutarnji svijet njihova djeteta, a istovremeno zadržati dojam šašavosti u njihovom odnosu.
Međutim, kada dijete nešto izmišlja kako bi pobjeglo ili izbjeglo negativne posljedice, roditelji bi se tim lažima trebali pozabaviti kao prilikama za poučavanje o vrlini poštenja.
2. Uzmi u obzir kontrolu nagona
Prirodno je laži odmah proglasiti namjernima, ali mnoga djeca izmišljaju ne razmišljajući o tome. Ako na djetetove laži gledamo kao da oni to namjeravaju učiniti, tada ćemo na kraju biti još više povrijeđeni - jer osjećamo da nas naše dijete ne poštuje.
Djeca koja lažu zbog slabe kontrole nagona mogu izludjeti roditelje. Impulzivnost je glavni uzrok nepoštenja kod mnoge djece, a posebno kod djece koja imaju dijagnosticirano neko stanje poput ADHD-a. To nije nužno podlo laganje. Oni samo govore sve što im padne na pamet.
U takvim situacijama ne treba odmah dijete zaskočiti s nekom posljedicom. Također je važno ne dopustiti im da se zakopaju u ogromnu hrpu laži niti pustiti da lažu unedogled, bez da im kažeš da moraju prestati. Dijete možeš pozvati i zamoliti da bude malo pažljivije što se tiče riječi koje izlaze iz njihovih usta. To će biti vještina na čijem će poboljšanju djeca koja se bore s kontrolom nagona morati naporno raditi.
Ako dijete kaže istinu nakon što mu je pružena druga prilika, treba potvrditi istinitu verziju i pustiti dijete bez posljedica. Ali ako i dalje laže nakon pokušaja ponavljanja, najbolje je prekinuti to, dati odgovarajuću posljedicu i onda krenuti dalje.
Kada znaš da dijete laže, nemoj doći u situaciju da pokušavaš saznati detalje ili prisiliti svoje dijete da bude iskreno s tobom. Kada roditelji pokušavaju izvući istinu iz svoje djece postavljajući više pitanja i istražujući, to uzrokuje više problema nego rješenja. Ono što se na kraju najčešće događa je da dijete govori više laži, a roditelji se samo još više ljute.
3. Pohvali i nagradi poštenje
Iako su roditelji frustrirani kada djeca nisu iskrena, kad su djeca iskrena, ne događa se ništa posebno, odnosno takvo ponašanje se ne hvali niti ne slavi. No, važno je djecu pohvaliti kad su iskrena. Ako priznaju nešto što su učinili, pobrini se prepoznati tu iskrenost, a možda čak i smanjiti ili zaboraviti na posljedice problematičnog ponašanja jer su bili pošteni.
Roditelji se također mogu povezati sa svojom djecom tako što će iskrenost predstaviti kao nešto što pomaže u jačanju odnosa roditelj-dijete umjesto da gledaju samo nepoštenje kao nešto loše.
Djeci treba objasniti da će postojati trenutci kada je važno da im se može vjerovati i da im stvarno želite vjerovati. U slučaju nekog nestašluka u školi ili maltretiranja vršnjaka, roditelj mora biti siguran da je ono što govori točno, pa je zato važno to objasniti djetetu točno tako.
No, isto tako vrijedi i obrnuto. Važno je moći vidjeti stvari iz djetetove perspektive kada su oni neiskreni. To je nešto što uvijek moraš imati na umu, pa svaki put kad opravdaš neko nepoštenje ili malu laž, imaj na umu da je dijete to primijetilo. Oni uvijek slušaju.
