Trudimo se biti najbolji roditelji. Ali što kada želja za „savršenim“ roditeljstvom počne djeci stvarati pritisak? Stručnjaci upozoravaju: pretjerani perfekcionizam, pogotovo kada je povezan s prehranom, može kod djece potaknuti nezdrave obrasce ponašanja i poremećaje u prehrani.
Roditelji koji teže savršenstvu često nesvjesno stvaraju stresnu atmosferu. “Iza perfekcionizma obično stoji anksioznost i potreba za kontrolom, uvjerenje da će sve biti u redu samo ako napravim sve savršeno,” objašnjava dr. Erin Parks, klinička psihologinja iz programa Equip za liječenje poremećaja u prehrani.
To se često očituje kroz stroga pravila oko hrane – zabrana šećera, označavanje hrane kao „dobre“ i „loše“. “Djeca tada počinju povezivati vlastitu vrijednost s onim što jedu,” upozorava dr. Thea Runyan, stručnjakinja za javno zdravstvo i savjetnica pri CDC-u.
Djeca vrlo lako prepoznaju roditeljski stres, i često ga preuzmu na sebe. “Roditelji misle da dobro skrivaju svoje brige, ali djeca ih vrlo brzo osjete, osobito kad je riječ o hrani,” dodaje dr. Runyan za Parents.
Rani znakovi na koje treba obratiti pažnju
Neće svako dijete razviti poremećaj u prehrani, ali postoje jasni znakovi upozorenja:
- izbjegavanje hrane ili obroka
- preskakanje društvenih aktivnosti zbog hrane
- izrazi poput “loš/a sam jer sam pojeo/la kolač”
- tjeskoba ili gađenje prije obroka
“Ako dijete pokazuje snažne emocije povezane s hranom već u dobi od šest godina, to je signal za uzbunu,” kaže dr. Parks.
Kako pomoći djetetu da razvije zdrav odnos s hranom
Budi uzor
Djeca uče promatranjem, ne samo slušanjem. Jedi raznoliku hranu, bez osjećaja krivnje. Vrijeme ručka/večere pretvori u priliku za povezivanje, bez ekrana i pritiska.
Izbjegavaj zabrane i kritike
Ne zabranjuj pojedine namirnice jer to može potaknuti opsesivno ponašanje. Umjesto toga, ponudi strukturu – redovite obroke, zdrave izbore i malo slobode.
Rečenice poput: “Ako voliš čips, hajde da zajedno narežemo jabuke na tanke kriške za isti osjećaj hrskavosti,” mogu pomoći.
Izbjegavaj komentare o tjelesnoj težini ili izgledu. “Roditeljska kritika vezana za težinu povezana je s većim rizikom od poremećaja prehrane i niskog samopouzdanja,” ističe dr. Patton-Smith.
Uključi djecu u proces
Planirajte obroke zajedno, idite zajedno u trgovinu, pripremajte grickalice. Kada sudjeluju, djeca lakše prihvaćaju zdravije navike.
Resetiraj ako treba
Ako si bila prestroga, priznaj to. “Djeci je izuzetno važno pokazati da je u redu mijenjati stav. Možeš reći: ‘Prije sam govorila da su kolači loši, ali sada znam da ima mjesta za sve u zdravoj prehrani’,” kaže dr. Parks.
Što ako sumnjaš da dijete ima problem
Ako primijetiš da dijete pokazuje znakove stresa oko hrane, otvori razgovor bez osude. Umjesto “Zašto to radiš?”, pitaj: “Primijetila sam da si tužan/a kad je vrijeme za obrok. Možeš li mi reći kako se osjećaš?” Nemoj čekati da se razvije ozbiljan poremećaj. Obrati se pedijatru, psihologu ili školskom savjetniku za podršku.
Savršenstvo nije uvjet za dobro roditeljstvo, ali povezanost jest. Kada spustimo ljestvicu i usredotočimo se na razumijevanje i podršku, djeci pokazujemo da je u redu biti nesavršen, ali istinski svoj.
