Roditelji koji odgajaju stvarno samostalnu djecu imaju nekoliko zajedničkih navika. Evo što rade
Odgajati samostalno dijete danas znači dati mu prave alate, samopouzdanje i prostor da krene svojim putem. Roditelji koji to rade uspješno znaju pronaći onu finu ravnotežu između vođenja i slobode, kada trebaju uskočiti, a kada je bolje pustiti dijete da samo dođe do rješenja.
I dok je svako dijete drugačije, navike roditelja koji odgajaju istinski neovisnu djecu često izgledaju prilično slično. Ti roditelji samostalnost ne gledaju kao cilj, nego kao proces, i vjeruju da su djeca sposobnija nego što im to društvo često priznaje.
Evo što roditelji koji odgajaju zaista samostalnu djecu uvijek rade:
1. Puste djecu da se malo muče
Jako je primamljivo odmah uskočiti kad se dijete uzruja, ali roditelji koji potiču neovisnost znaju koliko je važno pustiti djecu da se nose s izazovima. To ne znači da ih ostavljaju same, već da ne nude rješenja na prvu.
Djeca koja imaju prostora da pokušaju, pogriješe i poprave razvijaju bolje vještine rješavanja problema i otpornija su. Takvi roditelji frustracije vide kao prilike za učenje, a ne kao hitne situacije.
2. Uče djecu donošenju odluka od malih nogu
Djeca koja rano donose sitne odluke, što će obući, što će jesti, kako će provesti slobodno vrijeme, puno lakše i sigurnije odlučuju i kasnije u životu.
Roditelji im daju priliku da odlučuju u okviru svojih godina i tako grade samopouzdanje i odgovornost.
3. Imaju jasna očekivanja i dosljedno ih provode
Samostalnost ne znači anarhiju. Djeca najbolje funkcioniraju kad znaju što se od njih očekuje i kad postoje jasne, ali fleksibilne granice.
Roditelji koji potiču neovisnost dosljedni su u pravilima, ali i otvoreni za razgovor i dogovor unutar tih okvira.
4. Daju djeci odgovornost primjereno dobi
Ne radi se o velikim zadacima, ponekad je to samo slaganje kreveta ili priprema školske torbe. No djeca koja redovito pomažu u kući stječu osjećaj kompetencije i odgovornosti.
Za ove roditelje, zadaci nisu kazna. Oni su prilika za učenje životnih vještina korak po korak.
5. Ne zatrpavaju djecu aktivnostima
Roditelji koji žele da njihova djeca postanu samostalna, znaju koliko je važno ostaviti im vrijeme za dosadu, igru i maštanje.
Previše aktivnosti može povećati stres, dok slobodno vrijeme potiče kreativnost, samostalno donošenje odluka i motivaciju.
6. Razmišljaju naglas i tako uče djecu
Kad donose odluke, roditelji često dijele svoje razmišljanje s djecom: "Razmišljam hoćemo li ovo kuhati jer...", "Pokušavam shvatiti kako da popravim ovo pa ću probati ovako..."
Time djeca vide konkretan primjer razmišljanja i lakše razvijaju vlastite strategije za rješavanje problema.
7. Uče djecu da se zauzmu za sebe
Od traženja pomoći učiteljice, do naručivanja hrane u restoranu, roditelji uče djecu da koriste svoj glas. Jer to im gradi samopouzdanje i vještine komunikacije.
Naravno, ako treba roditelj uskoči. Ali u pravilu se trudi biti podrška, a ne glasnogovornik.
8. Greške su kod njih, sasvim normalne
Roditelji koji potiču samostalnost ne dramatiziraju kad dijete pogriješi. Greške su kod njih dio procesa. S djecom razgovaraju o tome što se dogodilo i kako drugi put pokušati drugačije.
9. Polako popuštaju kontrolu
Kako djeca rastu, tako im ovi roditelji postepeno daju više slobode. To ne znači da nestaju iz života djeteta, nego da mu pokazuju: "Vjerujem ti da ovo možeš sam/a."
To gradi povjerenje i kod roditelja, i kod djeteta.
10. Više cijene trud nego savršenstvo
Kad roditelji pohvaljuju trud, a ne samo rezultat, djeca se više usude pokušati nešto novo i riskirati pogrešku.
Nauče da nije problem ako ne uspiju odmah jer trud se broji.
11. Pripremaju dijete za život, ne samo školu
Roditelji koji odgajaju samostalnu djecu ne čekaju "pravi trenutak" da ih nauče osnovne životne vještine. Oni to rade svakodnevno, kroz male zadatke. Kuhanje, planiranje vremena, upravljanje novcem, snalaženje u stvarnim situacijama... sve su to lekcije koje se uče doma, bez stresa i velikih govora.
