Koliko si puta tijekom svog odrastanja čula rečenicu: Batina je iz raja izašla? Nažalost, različiti oblici kažnjavanja još su uvijek jedna od odgojnih metoda. Ali svi znamo da kazna zapravo nema nikakvog efekta kod djece. Kako onda pristupiti i čime zamijeniti tu kaznu? Odgovor donosi Family coach Dragana Aleksić
U izbjegavanju kazne najviše nam može pomoći razumijevanje i prihvaćanje činjenice da dijete ne radi nama nešto namjerno, već se pokušava snaći u nekoj situaciji s manje ili više uspjeha. Roditelji često mnogo toga što dijete radi ili ne radi, doživljavaju osobno, kao da sve ima veze samo s njima, a previde veoma važnu stvar - a to je da je u ranom uzrastu za dijete sve novo, da ono kroz pokušaje i rezultate tih pokušaja nešto uči. Na roditelju je da taj jak poriv za učenjem usmjeri tako da dijete bude sigurno (jer ono ne zna što je za njega opasno), a da se ne ometa proces učenja.
5 stvari koje trebamo znati kada pričamo o udaranju po guzi
Ali kazna svakako nije način da se "upravlja“ djetetovim ponašanjem. Mi ne dovodimo u pitanje da dijete ne treba učiti da neka ponašanja imaju posljedice, već da ga ne treba "učiti" strahom, emotivnim distanciranjem, ne daj Bože fizičkim kažnjavanjem. Pričamo o pronalaženju drugih načina koji dijete stavljaju u aktivnu ulogu (a ne pasivnog izvršioca naših zahtjeva) i tako učimo odgovornosti za ponašanje. Ogromna je razlika između biti odgovoran i osjećati krivicu. Upravo s ovim se svakodnevno susrećem u individualnom radu kroz moj drugi program "Emotivni detoks“, što samo potvrđuje u kojoj mjeri neadekvatan pristup djetetu negativno utiče na njegov budući život. Problem s kaznama je što one daju trenutno "rješenje“, ali dugoročno vode u problem, posebno ako su česte i jedini način iz kojeg se očekuje da dijete uči.
Ovo nekada zaista nije lako, posebno što smo i mi samo ljudi sa svojim potrebama, stresovima, umorom, pa nekada nemamo strpljenja, a ni energije da sve to podržimo i ispratimo na adekvatan način.
Kada se ovako osjećamo najbolje rezultate dat će igra, na koju često zaboravimo kao važan alat za suradnju sa djetetom. Ako smo premoreni možemo djetetu nekim posebnim glasom zadati neki poseban "čarobni zadatak“, samo za njega. Na primjer, da nam "čarobnim“ prstićima masira glavu ili ramena i onda sa oduševljenjem konstatiramo kako nam je to pomoglo da se osjećamo bolje. Za dijete će ovo biti igra, a za nas šansa da uzmemo kratak predah. Sasvim je u redu i reći – Jako sam umorna, dobro bi mi došlo da malo zatvorim oči. Ajde pustimo tiho, tiho pjesmicu i da žmirimo zajedno dok se ona ne završi. Važi?
Savjete Dragane Aleksić možete potražiti na web stranici i pratiti je na Facebook profilu.
