Mala djeca se možda ne sjećaju detalja obiteljskog putovanja ili posebnog događaja, ali nose emocionalni sadržaj tih avantura kroz život...
Kada počinju trajna sjećanja iz djetinjstva? Jedna od velikih radosti roditeljstva je upoznati svoje dijete sa svijetom i pružiti mu temelj lijepih uspomena iz djetinjstva na kojima može početi graditi svoj život.
Glavni način na koji roditelji pokušavaju izgraditi uspomene iz djetinjstva su obiteljske avanture. Budući da odlazak na put s malim djetetom zahtijeva strateško planiranje na razini NASA-e, mnogi roditelji jednostavno ostaju kod kuće, pomireni s činjenicom da vrlo mala djeca imaju dječju amneziju i da se ionako neće sjećati putovanja i avantura.
Možda ste čuli da djeca ne formiraju sjećanja do otprilike treće godine života, ali takva je tvrdnja previše pojednostavljena. Prema dvojici vodećih stručnjaka za pamćenje iz djetinjstva, vaš dvogodišnjak se možda neće sjećati svog prvog okretanja šalice za čaj kao vi, ali zadržat će drugačiju, tajanstveniju vrstu sjećanja - onu koja traje cijeli život.
Djeca pamte stvari drugačije od odraslih
Odrasli bi o sjećanjima mogli razmišljati u kategoričkim terminima, poput "Sjećaš li se onog sjajnog restorana u koji smo išli na našem medenom mjesecu?". No, prema Nori Newcombe, doktorici znanosti i profesorici psihologije na Sveučilištu Temple, pamćenje je više od puke mentalne slike. “Jedan od velikih doprinosa psihologije i neuroznanosti u posljednjih nekoliko desetljeća jest promatranje sjećanja u različitim kategorijama.” Dvije su kategorije, objašnjava Newcombe, eksplicitno pamćenje i implicitno pamćenje. Obje su podjele dugotrajnog pamćenja i počinju se razvijati vrlo rano.
Evo kako se razlikuju:
- Eksplicitno pamćenje: Zahtijeva svjesno prisjećanje i općenito je povezano s vremenom i mjestom - autobiografskom verzijom sjećanja na koju ste navikli.
- Implicitno sjećanje: Sjećanje koje nije povezano točno s određenim događajima, već je više nesvjesno, emocionalno sjećanje.
Što je dječja amnezija?
Djeca počinju formirati eksplicitna sjećanja iz djetinjstva oko druge godine, ali većina sjećanja su još uvijek implicitna sjećanja dok ne napune oko 7 godina. To je ono što istraživači, poput Carole Peterson, doktorice znanosti s kanadskog Memorial University of Newfoundland, nazivaju "dječjom amnezijom". Ona kaže da je treća godina, ili otprilike predškolska dob, prekretnica kada eksplicitna sjećanja počinju biti češća, detaljnija i nalik sjećanjima odraslih. Do 6. ili 7. godine pamćenje vašeg djeteta je slično vašem.
Stvarajte kolektivna obiteljska sjećanja
Vaše dijete, srećom, neće se sjećati svog rođenja. Ali ako nastavite spominjati tu priču o tome kako ste jurili s njihovom mamom u bolnicu u najgoroj mećavi stoljeća, oni će se sjećati tog događaja kao da su bili pokraj vas. “To također postaje dio njihova sjećanja”, kaže Newcombe. “U nekom smislu, ovo je lažno sjećanje jer oni to nisu doživjeli. Ali to je pravo sjećanje jer se dogodilo.”
U eksperimentima su istraživači otkrili da je moguće unijeti lažne detalje u ljudska sjećanja. "I dobro je i loše što su naša sjećanja plastična", kaže Newcombe. “Možemo uključiti nove stvari, ali moramo zapamtiti da su naša sjećanja pogrešiva.”
Osnažite lijepa sjećanja iz djetinjstva
Gotovo nitko nema dovoljno RAM-a u mozgu da se prisjeti svega što im se događalo u životu. No, prema Petersonu, vjerojatnije je da će se sjećanja koja su prožeta emocijama formirati ranije i trajati dulje. Možete pomoći ovom procesu tako što ćete razgovarati sa svojom djecom o iskustvima iz njihovih života. “Dječja su sjećanja koherentnija kada postoji kontekst tko, što, gdje, kada, zašto i kako”, kaže Peterson. Stručnjaci za pamćenje smatraju da roditelji koji puno pričaju o prošlosti imaju važnu ulogu u kreiranju uspomena, odnosno u broju uspomena koje djeca stvaraju i koliko rano ih formiraju.
Nije važno ako se djeca ne sjećaju svega
Sljedeći put kada pogledate svog predškolca i pomislite: "On/ona se nikada neće sjećati ovoga", u pravu ste - vjerojatno neće. Ali utješite se činjenicom da će se sjećati važnih stvari koje će ih učiniti boljim ljudima: Roditelja koji se brinu, ljubavi, nježnosti i svijeta kao dobrog mjesta za život. To su važni temelji koje roditeljima mogu pružiti svojoj djeci u prvim godinama života.
