Ako dijete nije svjesno svog tika, ne smije ga se koriti ni opominjati. Pokušajte biti što smireniji, pomognite mu opuštajućim metodama jer oni najčešće brzo prolaze
Tikovi su brzi pokreti dijelova tijela ili grupe mišića koji se ponavljaju, a zajednička karakteristika im je da se javljaju mimo volje i dijete ih ne može spriječiti.
"Uzroci nastajanja tikova mogu biti idiopatski (akutni prolazni, multipli tikovi djetinjstva, multipli tikovi koji ostaju dulje, Tourreteov sindrom), sekundarni (traume glave, trovanje ugljik-monoksidom, mentalna retardacija, lijekovi...) i srodni poremećaji (manirizmi i stereotipije, hiperaktivnost, konvulzije, pretjerane reakcije). Kod školske djece pojavljuju se od 4 do 24 posto, znatno su češći kod dječaka i javljaju se najčešće u dobi od 4 do 5 godina", kaže prof. logoped Nataša Šunić.
Mogu biti motorički (ubrzano teptanje, žmirkanje, trzanje vratom...) ili vokalni (coktanje, kašljucanje, čišćenje grla, šmrcanje...). Motorički tikovi se najčešće pojavljuju na licu, glavi, rukama ili prstima. Mogu biti kronični i prolazni, a pojavljuju se od blagog intenziteta pa sve do Touretteova sindroma. Prolazni tikovi javljaju se više puta tijekom najmanje mjesec dana, ali period u kojem su tikovi prisutni ne traje dulje od godine, za razliku od kroničnih tikova koji traju dulje od 12 mjeseci.
"Obično se javljaju u obliku žmirkanja, grimasa ili trzanja glavom. Mogu se pojaviti kao izolirani slučaj, no ponekad traju više mjeseci", objašnjava prof. logoped Nataša Šunić dodajući kako potiskivanje dovodi do napetosti koja popušta s izvršenjem te nestaju u snu.
Prolazni tikovi često se javljaju zbog stresa te ih stanje velike napetosti ili uzbuđenja pogoršava. Tako se oni mogu pojaviti po polasku u vrtić ili školu, zbog selidbe, ali i u drugim situacijama koje kod djeteta izazivaju osjećaj uznemirenosti i tjeskobe, poput svađe ili rastave roditelja. Neki od tikova mogu se pogoršati u situacijama u kojima se dijete osjeća pod stresom (makar je stres izazvao pozitivan događaj) tjeskobno, nervozno ili umorno.
Kako objašnjava Šunić, kod tikova je važno da roditelji i drugi odrasli ne upozoravaju dijete na tik te da mu ne govore “ne radi to” ili “prestani žmirkati”. Dok god dijete nije svjesno da ima tik, objašnjava Šunić, ne smije ga se na to posebno upozoravati.
Koja terapija pomaže?
Važno je procijeniti u kolikoj mjeri tik utječe na kvalitetu života. Ako dijete teže funkcionira zbog njega ili otežano komunicira, potrebno je potražiti stručnu pomoć, neovisno o duljini trajanja tika. Tikovi vezani uz govorne poremećaje rješavaju se kod logopeda, dok za druge vrste treba potražiti pomoć pedijatra, psihologa, a po potrebi i neurologa.
Iako ne postoji lijek za ovaj poremećaj, djetetu je potrebna jaka emocionalna podrška roditelja, ali i djelatnika vrtića ili škole.
Nekoliko je stvari koje mogu olakšati problem. Terapija igrom, vježbe disanja i relaksacije, akupunktura te bihevioralna terapija mogu polučiti dobre rezultate. Duboko i mirno disanje iz trbuha pomaže da se smiri tijelo.
Opušteno stanje koje dijete povezuje s ugodnom misli pridonijet će smanjenju i intenzitetu tikova. Bihevioralna terapija temelji se na opažanju da tikovima prethode neželjeni osjećaji koji se njima oslobađaju. Pacijenta uči da prepozna predznak da se tik približava te da odradi postupke koji sprečavaju da se tik pojavi, sve dok neželjeni osjet prođe. Istraživači sa Sveučilišta UCLA u SAD-u kažu kako bilježe velik uspjeh kod pacijenata.
Terapija igrom metoda je koju provode educirani terapeuti. Pomaže roditeljima da bolje upoznaju dijete, a djeca se lakše nose s teškim životnim situacijama te uče iskazivati ljutnju, tugu, frustracije, anksioznost, kao i pozitivne emocije. Tijekom procesa dijete bira objekte, simbole i tip igre putem kojih izražava unutarnju napetost i konflikte. Pomaže razvoju strategije ponašanja, novih rješenja za probleme s kojima se suočavaju, samopoštovanja te da prihvate sebe i druge.
