Psihologinja Nikolina Essert savjetuje kako reagirati na dječje sukobe, a psihologinja Natalija Stanković kako naučiti dijete da se izbori za sebe bez agresivnosti
Iako su svađe među djecom normalna pojava, roditelji se često iznenade i zabrinu kad saznaju da upravo njihovo dijete započinje svađu, a posebno kada tuče drugu djecu.
Dijete ponašanje uči od roditelja i odraslih
"Oko treće godine dijete ulazi u doba prkosa i otpora pri čemu želi sve samo i ne želi da drugi rade umjesto njega, dok s druge strane ima potrebu za uživanjem u zajedništvu s drugima što često rezultira sukobima s drugom djecom", objašnjava Nikolina Essert, psihologinja i savjetovateljica na Telefončiću.
"Dijete u dobi od 4 do 5 godina prolazi burno razdoblje i u procesu je utvrđivanja tuđih i svojih granica te često udara rukama i nogama, baca predmete, razbija, bježi, smije se bez povoda, a javljaju se i prostote. U ovoj dobi djeca vole naređivati drugoj djeci što može biti izvor sukoba među vršnjacima Predškolska djeca pak više iskazuju ljutnju verbalnom agresijom npr. ruganjem, vrijeđanjem, izazivanjem ili svađanjem nego li udaranjem ili štipanjem".
Psihologinja objašnjava da su ovi oblici nasilja normalan dio razvoja djece te je važno naglasiti da je uloga roditelja ili neke druge odrasle osobe s kojom dijete provodi vrijeme izuzetno važna u učenju prosocijalnog ponašanja i sprječavanja sukoba te objašnjava da je prvi korak u sprečavanju nepoželjnog ponašanja da roditelji svojim ponašanjem pokazuju prosocijalno ponašanje.
Dijete uči od svojih roditelja uvažavanje i pomaganje drugima te nenasilno rješavanje sukoba. Roditelji moraju pokazati kako upravljaju svojim emocijama i jasno izraziti emociju i pozvati dijete na suradničko rješavanje problema.
Pročitajte kako reagirati na dječju agresivnost!
Što kad dijete ima pasivnu ulogu?
Psihologinja Natalija Stanković kaže da se roditelji iznenade i kad se njihovo dijete ne pokušava zauzeti za sebe. Neka djeca zauzimaju pasivnu ulogu, ne reagiraju, odmaknu se ili paze da u budućnosti "ne stanu drugom djetetu na put".
"Dijete reagira slično kao i jedan od njegovih roditelja - kada se osjete ugroženima oni nisu niti grubi niti agresivni prema drugima, ali niti se zauzimaju za sebe", objašnjava psihologinja i kaže da je dječje ponašanje rezultat biološke komponente, ali i učenja kroz promatranje i oponašanje odraslih s kojima je dijete u kontaktu. Odrasli možda i imaju sliku o tome što bi mogli učiniti drugačije u sličnoj situaciji, ali malo dijete to još ne može znati.
No roditelji i drugi odrasli mogu mu u tome pomoći, mogu ga podučiti što učiniti kada bude ili se osjeti ugroženo. Zauzeti se za sebe i izboriti za svoja prava, a pritom ne ugrožavati druge najbolji je način “borbe za sebe“. Pročitajte kako naučiti dijete da se zauzme za sebe!
Tuče li se vaše dijete s drugom djecom? Podijelite svoje iskustvo s drugim roditeljima na forumu!
