'Ako dijete uspoređujete s braćom i sestrama ili sa samima sobom dok ste bili njegove dobi, šaljete mu poruku da nije dovoljno dobro, ako spominjete savršenstvo, nudite očekivanje savršenstva od djeteta, a nitko od nas nije savršen', objašnjava psihologinja i psihoterapeutkinja Gordana Buljan Flander
"U odnosu s djecom, pa tako i rečenicama koje uobičajeno koristite, važno je poslati poruke da su dovoljno dobri baš takvi kakvi jesu, da vjerujete u njih, da su vrijedni ljubavi, da ih volite bez obzira na sve i da ćete biti tu za njih", ističe prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander, ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba.
Kad razgovaramo s djecom, postoje neki izrazi koje često koristimo iz navike, bez da se zapitamo što njima zaista poručujemo djeci ili što oni zapravo znače, nastavlja.
"Ako dijete uspoređujete s braćom i sestrama ili sa samima sobom dok ste bili njegove dobi, šaljete mu poruku da nije dovoljno dobro, ako spominjete savršenstvo, nudite očekivanje savršenstva od djeteta, a nitko od nas nije savršen. Govorite li o djetetu kao o osobi umjesto o ponašanju - primjerice ti si lažljivac umjesto rekao si laž, izazivate sram i označavate dijete negativnom kategorijom s kojom se može poistovjetiti", naglašava psihologinja i psihoterapeutkinja Buljan Flander.
Objašnjava da i pretjeranim nuđenjem pomoći i obavljanjem stvari umjesto djeteta, požurivanjem djeteta i slično, šalješ poruku da nije dovoljno sposobno i kompetentno, a stavljajući sebe u prvi plan - primjerice izjavom 'žrtvujem se zbog tebe', daješ djetetu osjećaj krivnje za nesreću roditelja i osjećaj dužnosti da nekako uzvrati.
Izrazi kakve treba govoriti djeci:
- dovoljno si dobar/dobra baš takav kakav jesi
- vjerujem u tebe
- vrijedan/vrijedna si ljubavi
- volim te bez obzira na sve
- bit ću tu za tebe
Izrazi kakve treba izbjegavati govoriti djeci:
- Zašto nisi kao brat/sestra
- Vježbom do savršenstva
- Ti si lažljivac/lažljivica
- Daj da ti pomognem
- Ja sam to mogao kad sam bio tvoje dobi
- Požuri se
- Ja se žrtvujem zbog tebe
No nije problem ako ti ponekad 'izleti' neka od tih rečenica, naglašava psihoterapeutkinja.
"Pitanje je obrasca odnosa s djecom, uobičajenog ponašanja i odnosa koji gradite od najranije dobi, čak i prije nego što djeca razumiju riječi koje im govorite. I najbolji roditelji griješe, kažu nešto nepromišljeno i imaju pravo na loš dan. Pitanje je što s tim rade kasnije. Jesu li se spremni ispričati, razgovarati o onome što se dogodilo i preuzeti odgovornost? I to je prilika za izgradnju odnosa s djetetom, pokazivanja da nitko nije savršen, ali da se greške mogu ispraviti, da ljubav i odnos postoje i dalje", zaključuje prof. Buljan Flander.
