Djeca nažalost poprilično rano postaju svjesna društveno nametnutih ideala o mršavosti i ljepoti.
Možda se čini nevjerojatnim, ali djeca već u dobi od tri godine mogu biti nezadovoljna svojim izgledom, piše Today’s Parent. Rezultat je to istraživanja iz 2016. godine koje je provela udruga PACEY (Profesionalna udruga za djecu i raniju dob) te pritom ustanovila da jedna četvrtina odgajatelja kod djece u dobi od tri do pet godina vidi da imaju problema s percepcijom vlastitoga tijela.
Djeca vrlo rano postaju svjesna društveno nametnutih ideala
Savjetnica iz udruge Pacey i stručnjakinja za razvoj djeteta Jacqueline Harding, napominje da nekoliko čimbenika utječe na (negativnu) percepciju male djece o vlastitome tijelu. Navela je samo neke od njih: “slike s televizije, fotografije iz knjiga, reklame i generalan razgovor između odraslih o njihovom tijelu, izgledu, rigoroznoj prehrani i dijetama”. Drugim riječima, djeca su poprilično svjesna društveno nametnutih ideala o mršavosti i ljepoti, neovisno o tome što ih roditelji pokušavaju naučiti.
Studija je otkrila da anksioznost oko doživljaja vlastitoga izgleda počinje u ranijoj dobi no što je to bio slučaj u prošlosti. Upravo je zato potrebno s djecom pričati o ovoj temi mnogo ranije. Posebno pogođena skupina su mlade djevojčice jer su pod većim pritiskom oko toga kako bi trebale izgledati. Anketa koju je poduzela The Girls’ Attitudes ispitala je 1600 mladih djevojaka i žena u dobi od 7. do 21. godine, a shvaćeno je da što su starije, djevojke više postaju posramljene zbog svoga izgleda.
Izrazito je važno naučiti djecu da se odupru nasilnim društvenim normama i komentarima te im objasniti na koji način se trebaju nositi s time. Što se ranije počne s razgovorom, to će njihova mentalna snaga biti jača u budućnosti i mogla bi se izbjeći anksioznost, depresija i poremećaji u prehrani. Emily Lauren Dick, stručnjakinja za sliku o vlastitome tijelu, fotografkinja te majka trogodišnje djevojčice i petogodišnjeg sina, pronašla je nekoliko smjernica pomoću kojih se može obaviti razgovor.
“Debljina nije ružna”
“Kada čujete riječ ‘debeo/la’, obično pomislite na nešto loše i nezdravo, ali to nije tako. Ne možete procijeniti zdravlje neke osobe samo na račun njezina izgleda. Živimo u društvu koje ne tolerira debljinu što znači da je društveno prihvatljivo biti pristran protiv ‘debelih’ ljudi. To je toliko ukorijenjeno u našu kulturu da je postalo fobija, a mi svakodnevno ohrabrujemo predrasude. Naučite svoju djecu da su sva tijela "dobra i vrijedna" tijela. Procjena ljudi na temelju njihove težine uči našu djecu da samo fizičke karakteristike čine osobu dobrom ili lošom. Činjenica da djeca razvijaju nesigurnosti u vrlo ranoj dobi, dovoljan je znak da su isto tako spremna i za ovakve "ozbiljne" rasprave.
“Nemojte razgovarati o dijeti i rigoroznoj prehrani”
Dick objašnjava da su roditelji prvi uzori koje dijete ima te da je na njima odgovornost o tome da dijete ima samopouzdanje. “Kada vaše dijete primijeti da pričate o sebi negativno, vrlo vjerojatno će to pokušati oponašati. Ako stalno pričate o nezdravoj hrani ili zabrani određene ‘loše’ hrane, možete dovesti do toga da vaše dijete ima vlastite probleme vezane uz hranu. Imperativ je naučiti djecu da budu sretna sa svojim tijelom. Zapamtite, čak i ako mislite da vas dijete ne sluša, sluša vas.
Valjalo bi napomenuti da nezdrava prehrana i česta konzumacija fast food-a također nije dobar primjer za djecu. Umjesto korištenja riječi “dijeta” ili “loša hrana”, probajte hrani pristupiti s pozitivne strane te objasniti djetetu da im se ništa neće dogoditi ukoliko tu i tamo pojedu slasticu. Jedini ispravan način prehrane je onaj uravnoteženi u kojem na dnevnoj bazi unosite sve potrebne nutrijente i to je nešto što bi dijete odmalena trebalo znati. Volimo špinat i blitvu, ali zaslužujemo i čokoladu i pizzu.
Pozitivna inspiracija je važna
Studija koju je proveo proizvođač kozmetičkih proizvoda otkriva da časopisi smanjuju samopouzdanje za 80 posto kod djevojčica. To je postao mainstream i društvene mreže su prepune nekakvih ideala u svijetu ljepote i težine. Kada malo bolje pogledate, većinom ne postoji uključivost. Čast iznimkama. Prezentiraju se jednaki ideali o mršavosti i ljepoti pa je upravo zato, kako naglašava Dick, važno izložiti djecu različitim, nefiltriranim i ne retuširanim tijelima koja nas u stvarnosti okružuju. .Moramo normalizirati normalna tijela i upoznati djecu s pozitivnim primjerima. Pokazati im da postoje različite vrste tijela i da su sva ona jednako "dobra" i vrijedna.
