Trogodišnji dječak gura drugu djecu u vrtiću i otima im igračke, a roditelji ne znaju kako reagirati. Pročitajte savjet psihologinje Natalije Stanković
Moje dijete ima tri godine i imamo problem. Ove školske godine je promijenio vrtić koji je jako dobro prihvatio. Tete su prezadovoljne njegovom prilagodbom. Nakon dva tjedna u vrtiću počeo je mijenjati ponašanje, gurati djecu i otimati im igračke. Tko god uzme neku igračku on mu je odmah otme i pritom ga gurne. Pokušali smo na sve načine objasniti mu da se to ne smije raditi, da to drugu djecu buba, da mora dijeliti igračke. Pokušali smo i s 'kaznama', npr. mirnim kutićem i slično, ali ništa nije upalilo, i dalje to radi. A svjestan je da to nije prihvatljivo ponašanje pa se kasnije ispriča, ali nakon nekog vremena ponavlja isto.
Moram napomenuti da ga od malena učimo da se igračke moraju dijeliti npr. u parku i slično. To se u prijašnjem vrtiću nije dobro odrazilo po njega, druga djeca su ga gurala, otimala, grizla dok se on micao i nije se branio, a sada on primjenjuje taj njihov uzorak ponašanja. Inače je jako dobro dijete i do sad nismo imali nikakvih problema s njegovim ponašanjem. Sretno je i veselo dijete koje voli društvo. Što napraviti u takvim situacijama? Što god smo probali za sada nije upalilo.
Iz opisa koji navodite, rekla bih da vaše dijete, kroz ponašanje koje pokazuje, izražava određeno nezadovoljstvo koje bi bilo važno prepoznati te omogućiti mu da zadovolji potrebu koja se nalazi u podlozi njegovog ponašanja na prihvatljiv način.
Iako u ovoj dobi djeca počinju učiti kako izraziti emocije, pa tako i nezadovoljstvo na socijalno prihvatljiv način, ona još nemaju mogućnost samokontrole kakvu će razviti kasnije, kad malo porastu. S druge strane, sukobi su prilično česti u ovoj dobi, i iako ih djeca sve više počinju rješavati verbalno, može se dogoditi da zbog nezadovoljstva još uvijek udaraju ili guraju druge odnosno otimaju igračke.
Smatram da je prvo važno vidjeti što se nalazi u podlozi djetetovog ponašanja. Koja je djetetova potreba? Što se s njim događa? S čime je dijete nezadovoljno? Traži li pažnju? Radi li se možda o odgođenoj reakciji vezano za prilagodbu vrtiću? Ako je dijete „dobro“ i surađuje s roditeljima, odgajateljima i drugima u većini situacija, obično mu treba mjesto gdje može pokazati i svoje nezadovoljstvo ili frustraciju (promjenom sredine, novim vrtićem, ili nekom drugom promjenom ili događajem u okolini). Važno je napomenuti da i ugodni događaji također mogu biti stresni.
Iako postoji mogućnost da dijete ponavlja ponašanje koje je i samo ranije doživljavalo, ono to vjerojatno ne radi samo zbog toga, već je u podlozi takvog ponašanja potreba koju dijete pokušava zadovoljiti. U situacijama kada dijete gura drugu djecu i otima im igračke, kao što je važno pobrinuti se za drugu djecu, jednako tako je važno usmjeriti se i na dijete koje se gura i otima, no ne samo u smislu kritike i zabrane takvog ponašanja.
Važno je pomoći djetetu koje se gura i otima da izrazi svoje nezadovoljstvo, pokazati mu da ga se razumije, da nam je važno (i onda kada je njegovo ponašanje neprihvatljivo) te ga podučiti kako može svoju potrebu zadovoljiti na socijalno prihvatljiv način odnosno što točno može napraviti kako bi dobilo igračku ili pažnju koju treba. Često dijete koje se gura i otima (koje je nezadovoljno) dobije samo kritiku, zabranu ili kaznu bez da se i njemu pokaže razumijevanje i da ga se točno poduči što može učiniti drugi puta u sličnoj situaciji.
S djetetom bi mogli razgovarati na sljedeći način: "Primijetila sam da u zadnje vrijeme često drugima otimaš igračke i guraš ih. Čini mi se da znaš da to nije u redu – vidim da se poslije ispričaš djetetu koje si gurnulo. Ljuti li te nešto? ... Pokazat ću ti što možeš napraviti kada želiš igračku koju netko drugi ima". Uzmite neku igračku i počnite se igrati. "Ako želiš igračku s kojom se ja igram, možeš me pitati da ti ju dam. Kaži: I ja se želim igrati s tom igračkom. Hoćeš mi ju dati?"
Zatim zamijenite uloge i sada vi zatražite igračku od djeteta. Možete mu objasniti da će ponekad dobiti igračku brzo, a ponekad ne. Recite mu da će se možda i ljutiti no da u tim situacijama ne smije gurati druge ili otimati stvari, već da može udariti nogom o pod ili reći: "Ljut sam". Također, možete mu pokazati da uvijek može potražiti nešto drugo za igru, ako ne dobije igračku koju želi. Jednako je važno podučiti dijete da kada ono prvo uzme neku igračku, da ima pravo i priliku poigrati se njome i da ju ne mora odmah prepustiti drugome ako ga drugi traži.
Ako se nađete uz dijete u situaciji kada uzme igračku drugom djetetu, podučite ga isto na konkretnom primjeru: "Ne želim da udaraš i guraš druge. Ako želiš igračku, pričekaj da se ovo dijete poigra s njom. Možeš ga pitati da ti ju da nakon što se poigra ili se igrati s nečim drugim. Sjećaš li se kako smo mi to radili?". Potaknite dijete da se ispriča drugome ako ga je povrijedilo guranjem ili otimanjem. Pokažite mu kako (bez kritike i uz poštovanje).
Jedan dio u odnosu s djetetom važno je posvetiti podučavanju kako da se dijete ponaša u situacijama kada želi istu stvar kao i drugi, no vrlo je važno obratiti pažnju i na djetetove potrebe, istražiti koja djetetova potreba nije zadovoljena te mu pomoći da zadovolji svoju potrebu na socijalno prihvatljiv način.
Nakon povratka iz vrtića osigurajte dovoljno vremena kako bi mogli biti s djetetom. Slušajte ga, mazite se s njim, igrajte. Zamolite i odgajateljice u vrtiću na suradnji kako biste doznali što se s djetetom događa, omogućili mu da zadovolji svoje potrebe i naučili ga kako primjereno reagirati u opisanim situacijama. Za promjenu i učenje novog ponašanja i načina reagiranja potrebno je određeno vrijeme. Strpljenje, povjerenje, ljubav i podrška pomažu djetetu da uči brže.
