Dijete koje oboli od teškog oblika pneumokokne bolesti (sepsa, teška upala pluća, teška gnojna upala uha ili upala mozga) ima značajno veće izglede da će se ovakav teški oblik infekcije ponoviti, stoga je od iznimne važnosti prevencija u vidu cijepljenja
Velik broj djece, pogotovo dojenčadi i male djece, nositelj je bakterije pneumokoka u svom ždrijelu i kao kliconoša bez simptoma može zaraziti drugu djecu i odrasle u svojim domovima, jaslicama i vrtiću.
Roditelji moraju znati da je Streptococcus pneumoniae ili pneumokok bakterija koja je široko rasprostranjena u populaciji. Iako najčešće ne uzrokuje značajnije poteškoće jer dijete može biti samo kliconoša bez simptoma bolesti ili imati dugotrajnije curenje iz nosa (u obliku gustog bijelog iscjetka), pneumokok je jedan od glavnih uzroka obolijevanja i vodeći bakterijski uzročnik sluzničkih (akutne upale srednjeg uha, nebakterijemične pneumonije, sinusitisa) i invazivnih (sepse, meningitisa, bakterijemične pneumonije) infekcija kod djece.
Invazivni sojevi češće su otporniji na antibiotike
Pedijatar prof. dr. sc. Milivoj Jovančević ističe da postoji više podvrsta (sojeva) te da su neki od njih potencijalno opasniji zbog svoje agresivnosti i potencijala da se brzo razmnožavaju i šire na udaljena mjesta.
"Riječ je o tzv. invazivnim sojevima koji u pravilu uzrokuju teže upalne procese koji mogu katkada biti životno ugrožavajući. Najopasniji su invazivni oblici ove bolesti kada bakterija iz primarnog mjesta upale (upala uha, upala pluća) prodire u krvni optok (to se zove bakterijemija ili sepsa) te ako dospije do mozga", objašnjava primarijus Jovančević.
Roditelji moraju znati i da invazivni sojevi pneumokoka imaju značajno veću sklonost postati otporni na sve antibiotike.
Prevencija u vidu cijepljenja najbolji je način za sprječavanje širenja pneumokoka pa smo upitali stručnjake pruža li cjepivo zaštitu od svih bolesti uzrokovanih ovom bakterijom. Naime, u hrvatski Nacionalni imunizacijski program cjepivo protiv pneumokoka uvršteno je 2019. godine po shemi 2+1, što znači da se djeca cijepe u dobi od dva, četiri i 12 mjeseci.
"Prema kalendaru cijepljenja djeca se cijepe već od navršena dva mjeseca života, potom još u dva do tri navrata primaju cjepivo kako bi se osigurala dobra razina i trajanje zaštitnosti. Kako je već rečeno, teški oblici pneumokokne bolesti mogu biti životno ugrožavajući ili mogu ostaviti trajna oštećenja mozga ili sluha. Najteži oblici upale mozga i moždanih ovojnica su uzrokovana pneumokokom", objasnio je primarijus Milivoj Jovančević te naglasio da treba imati na umu da dijete koje oboli od teškog oblika pneumokokne bolesti (sepsa, teška upala pluća, teška gnojna upala uha ili upala mozga) ima značajno veće izglede da će se ovakav teški oblik infekcije ponoviti.
Smanjuje se učestalost upala uha, a teži oblici bolesti gotovo nestali
"Cijepljenjem se smanjuju izgledi za teške oblike bolesti za oko 95 % dodatno, smanjuje se učestalost upala srednjeg uha, i to ne samo uzrokovanih pneumokokom nego i drugim uzročnicima (bakterijama i virusima)", rekao je primarijus Jovančević, ali i objasnio nam je da se zaštita od najtežih oblika bolesti postiže u preko 90 % cijepljene djece dok su blaži oblici bolesti mogući no oni su u pravilu uzrokovani neinvazivnim sojevima protiv kojih cjepivo ne štiti.
"Važno je napomenuti da se katkada dogodi da dijete oboli od teškog oblika pneumokokne bolesti, unatoč tome što je cijepljeno. Tada se u pravilu provjerava koji je soj u pitanju, je li bolest uzrokovao neki od sojeva od kojeg bi cjepivo trebalo pružiti zaštitu (je li došlo do tzv. probojne infekcije). U svojoj praksi nisam imao slučaj da je došlo do takve, probojne infekcije", objasnio je pedijatar Jovančević i napomenuo da otkad je cijepljenje uvršteno u redoviti program cijepljenja teški oblici bolesti su se višestruko prorijedili, gotovo su nestali u populaciji cijepljene djece.
"Nama u primarnoj zdravstvenoj zaštiti od velike je koristi podatak je li dijete cijepljeno ili ne, jer kada procjenjujemo koja vrsta antibiotika ima najveće izglede biti učinkovita. Sada je to penicilinski antibiotik obzirom da su izgledi da je bakterija na njega otporna minimalna. Podnošljivost je izvrsna, a neželjeni učinak na razvoj otpornosti ostalih bakterija je minimalan“, rekao je i dodao:
"Upravo su invazivni sojevi s većom učestalosti otpornosti na antibiotike - katkada ne postoji antibiotik koji je djelotvoran. Cijepljena djeca, u pravilu, ne obolijevaju od ovih sojeva".
Dr. sc. Lorna Stemberger Marić, spec. pedijatrijske infektologije iz Klinike za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević“, Zavoda za infektivne bolesti djece te Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, objasnila nam je da je učinkovitost nakon 3-4 doze konjugiranog pneumokoknog cjepiva za invazivnu pneumokoknu bolest (koja uključuje i pneumokokni meningitis i sepsu) od 66-94% (ovisno o studiji).
"Iako nešto slabije nego od invazivnih, dobro štiti i od neinvazivnih pneumokoknih bolesti poput akutne upale srednjeg uha i pluća (30-60%)", rekla je pedijatrijska infektologinja te objasnila da je u zemljama u svijetu nakon uvođenja cjepiva u nacionalni program pala učestalost akutnog bakterijskog meningitisa za 26-65% u djece ispod dvije godine i za preko 54% kod starijih od 65 godina zbog imuniteta krda.
Odrasle osobe se mogu cijepiti i s konjugiranim i nekonjugiranim polisaharidnim cjepivom. Prema aktualnom trogodišnjem programu imunizacije konjugiranim cjepivom cijepe se sve osobe starosti od dva mjeseca nadalje s funkcionalnom ili anatomskom asplenijom, imunokompromitirane osobe, te imunokompetentne osobe s kohlearnim implantima i stanjima koja dovode do izloženosti cerebrospinalnog likvora infekciji, a kod djece do pet godina starosti uz sve navedeno i slučajevi s kroničnim bolestima srca, pluća, bubrega, jetre i metaboličkim bolestima, uključujući dijabetes melitus. S nekonjugiranim polisaharidnim cjepivom cijepe se oni s kroničnom plućnom, srčanom, jetrenom i bubrežnom bolesti, dijabetesom, alkoholizmom, kohlearnim implantatima te stanjima koja dovode do izloženosti cerebrospinalnog likvora infekciji.
"Oba su cjepiva zaštitna za invazivne pneumokokne bolesti (pogotovo bakterijemiju) kod imunokompetentnih starijih osoba (54-81%, a nešto manje kod imunokompromitiranih). Za pneumoniju je PSV23 manje učinkovit od PCV13 koji u starijih od 65 godina smanjuje bakterijemiju za 75%, a pneumoniju za 45%. Odrasli bolesnici s indikacijom se cijepe s konjugiranim ili nekonjugiranim polisaharidnim cjepivom koji sadrži čak 23 soja, ali ne pruža adekvatnu zaštitu za djecu mlađu od dvije godine“, objasnila je dr. sc. Stemberger Marić.
Više informacija o pneumokoknim bolestima potražite na web stranici pneumokok.hr.
