Jednostavno je nemoguće uvijek imati na umu da moramo do najmanjih detalja promisliti sve što govorimo djeci. Pa opet, nekad nam se čini da neki – nimalo ne razmišljaju.
Kad bi netko tebi, kao odrasloj osobi, rekao da se trebaš više smiješiti ili kad bi kritizirao koliko je hrane na tvom tanjuru, a tek komentirao težinu ili ti rekao da malo previše zanovijetaš... Svaka odrasla osoba s pravom bi takvoj osobi rekla da gleda svoja posla ili izvadi nos iz tvojih stvari, a možda bi tu bilo i "težih" riječi... No kada odrasli tako razgovaraju s djecom, najednom sve to postaje – prihvatljivo.
Komentari o izgledu, pretpostavke o rodnim normama, zahtijevanje fizičkih dokaza povezanosti, osuda zbog drukčijeg ponašanja – sve je to normalno i bez razmišljanja izlazi iz usta nekih odraslih osoba kad su djeca u pitanju. Djeca se ne mogu suprotstaviti kao odrasli, ograničeni su što se odgovora tiče, pa sve to "ostaje negdje" u djetetu. I ne čini dobro.
Na stranici HuffPost pitali su roditelje da daju primjere rečenica koje su drugi izgovorili njihovoj djeci, a oni smatraju da su neugodne i – grozne. I psiholozi su rekli svoje, ali evo koje rečenice su se ponavljale i bile na vrhu neugodne top liste groznih rečenica upućenih djeci.
Moraš se malo više smijati.
Plačeš/tučeš se/plivaš/trčiš kao curica.
Zašto se sramiš?
Dečki ne ljube i ne grle dečke!
Stvarno si buckast/a, trebaš malo smršavjeti.
To su sve rečenice izgovorene "u dobroj volji", izgovaraju ih ljudi koji žele biti bliski s djetetom, žele stvoriti dobru sliku o sebi. No to ne ispadne tako.
"Znamo da ono što odrasli govore postaje unutarnji glas i identitet djeteta kako ono odrasta", rekla je za HuffPost Audrey Schoen, obiteljska terapeutkinja. "Učimo ih tko su i što se od njih očekuje ovakvim komentarima. Kada komentiramo djetetovo tijelo, izgled ili izvedbu, učimo ga da se njegova vrijednost temelji na onome što ima ili što radi. Ne samo na tome tko je."
Problem nije zla namjera. To je jednostavno ponavljanje bez promišljanja.
"Ono što prirodno dolazi u roditeljstvu nije uvijek ono što je najbolje. To je jednostavno ono što smo naučili raditi kroz vlastita iskustva i primjere", kaže Schoen. "Često te rečenice izlaze iz usta ljudi bez razmišljanja. Odrastali su slušajući ih, a ostale su nepromišljene."
Nekad je bolje čak i – ništa ne reći.
