Malo je tog zbog čega se roditelj može osjećati tako loše, kao što je tuga naše djece. Iako znamo da nekad jednostavno moraju biti tužni, dali bismo sve od sebe da ne budu. Baš zato nekad pogrešno reagiramo, a evo što ne bismo trebali činiti.
Tuga je emocija kao i svaka druga. No, ipak se zbog nje osjećamo nekako loše i u nama izaziva vrlo neobične porive kad je dječja tuga u pitanju. Tuga je čak neophodan osjećaj u određenim trenucima, jer bez nje ne možemo održati emocionalnu ravnotežu. Naravno, ona je dobra emocija sve dok obraćamo pažnju na tu tugu i tražimo rješenja od kojih ćemo se osjećati bolje. Stoga tugu moramo naučiti prepoznati i pravilno njome upravljati kako bismo se počeli osjećati bolje – mi ili naša djeca.
Kad je tvoje dijete tužno, ne možeš samo odmahnuti rukom i ostaviti ga da tuguje, ali nije dobro niti dovoljno reći mu kako ne treba biti tužno. Važno je znati neke ključne taktike i smjernice koje bi mogle iskreno i učinkovito utješiti dijete kada je tužno.
Kako znati je li dijete tužno
Svaka je osoba drugačija, pa tako i svako dijete. Dakle, nećeš moći samo na prvi pogled reći je li dijete tužno ili ne, jer tuga se može iskazati na najsuptilniji način. Na primjer, mogu se javiti promjene u ponašanju, djeca se mogu izolirati od drugih ili više ne žele razgovarati kao prije. Stoga je važno obratiti posebnu pozornost na ono što dijete radi ili govori.
Apatija također može biti dio tuge, kao i plač ili promjene navika – na primjer premalo ili previše jedenja ili spavanja. Također, dijete može pokazati tjeskobu ponašajući se drugačije nego obično. Uzroci tuge mogu biti vrlo različiti i ponekad ih je lako prepoznati, a ponekad ne. Ako se osjećaš loše zbog ove vrste emocija kod svog djeteta, vjerojatno ćeš htjeti pronaći način kako da se tvoje dijete bolje osjeća i bude bolje raspoloženo.
Kada je dijete tužno, važno ga je saslušati, zajedno potražiti uzrok tuge, razgovarati o njegovim osjećajima i pomoći mu. Naravno, ključno je nikada ne umanjiti osjećaje svog djeteta, nikada ga zbog toga ne kazniti i ne grditi – kako zbog tuge, tako zbog bilo koje emocije.
Ovo je važno imati na umu kad je dijete tužno
1. Mazi se sa svojim djetetom
Ljudska toplina i blizina može lako učiniti se osjećamo bolje, bliskije i povezanije s drugima. Zato je maženje s djetetom koje se osjeća potišteno i tužno pravi put do nekog boljeg osjećaja, čak i ako je dijete i dalje zbog nekog razloga tužno. Naravno, ako dijete ne želi fizički kontakt, i to moraš poštovati.
2. Priznaj tugu
Tuga je jednako važna emocija kao i bilo koja druga koju možda smatramo boljom emocijom, poput sreće. Tvoje bi dijete trebalo znati da, iako je to emocija zbog koje se osjećamo loše, trebali je razumjeti, jer je to nešto što svi osjećamo s vremena na vrijeme.
3. Pomozi djetetu da prepozna svoje osjećaje
Tuga se ponekad manifestira kroz agresivnost ili frustraciju. Stoga djeci treba dati prostora i učiti ih zdravim načinima otpuštanja osjećaja, uvijek poštujući sebe i druge.
4. Slušaj što govori
Daj svom djetetu prostor koji mu je potreban da izrazi kako se osjeća. Slušaj s razumijevanjem i suosjećanjem, ali nemoj osuđivati niti umanjivati njihove osjećaje.
5. Zagrli dijete
Majčin zagrljaj je najbolji lijek za mališane. A još više kada svom djetetu dopustiš da izrazi svoje emocije bez osjećaja potrebe da ih skriva.
Djeca bi u svojim roditeljima trebala vidjeti snažnu emocionalnu podršku koja im omogućuje da budu ono što jesu, kao i vodiča koji će prepoznati što im se događa i zajedno s njima tražiti rješenja.
Kada se treba zabrinuti
Tuga sama po sebi nije loša, sve dok se s njom pravilno postupa. Djecu treba naučiti da je tuga prolazan osjećaj koji nam govori da moramo tražiti rješenja. Međutim, ponekad treba obratiti više pozornosti na dječju tugu i, ako je potrebno, potražiti stručnu pomoć. Kada bi to trebalo biti? Evo na što trebaš paziti:
- Tuga traje predugo (tjednima).
- Dijete često plače (tijekom nekog razdoblja).
- Žali se na sve.
- Nema interes za stvari koje je prije voljelo.
- Ne želi jesti i nikad nije gladno.
- Ne spava dobro.
Tugu ne treba potiskivati, već razumjeti
Djeca bi trebala naučiti da je tuga poticaj za traženje pomoći, osobito ako se zbog usamljenosti ili negativnih misli osjećaju loše. U tom smislu, moramo razmisliti o tome što nam se događa i krenuti naprijed. Biti tužan nije loša stvar i tu emociju ne bismo trebali potiskivati. Ali moramo to razumjeti kako se protiv toga boriti.
U svakom slučaju, ako je ova emocija vrlo česta kod djeteta, najbolje je razgovarati s liječnikom. Valja utvrditi treba li djetetu stručna pomoć za procjenu mentalnog zdravlja i treba li mu liječenje, odnosno terapija.
