Potaknuta nedavnim tragičnim događajem, kada je pri porodu kod kuće preminulo novorođenče, svoju je reakciju na ovo objavila Hana Vutmej, koja je svoje dvoje djece rodila kod kuće, uz licenciranu primalju, a i sama je doula. Njezinu reakciju prenosimo u cijelosti.
"Kao majka dvoje djece rođene kod kuće uz licenciranu primalju, žena koja prati stanje rodiljske skrbi u Hrvatskoj i na posljetku kao doula, osjećam potrebu reagirati na tragični događaj koji je ovih dana potresao javnost.
Kad se dogodi tragedija, uvijek možemo detektirati isti obrazac kod ljudi - upiranje prstom i traženje krivca. Ipak, valja imati na umu da će osobe koje su izravno involvirane u ovaj događaj nositi cijeli život teret boli i odgovornosti koja je neusporediva s bilo kakvim javnim linčem, privremenom medijskom hajkom ili eventualnim kaznenim progonom.
Umjesto seciranja, razvlačenja događaja po medijima i dodatnog produbljivanja neupitno najveće roditeljske traume (bez obzira na upitne motive odluke, s obzirom na utvrđen stadij trudnoće i visokog rizika kojeg blizanački porod kao takav predstavlja te propusta primalje koji je ovakvom ishodu prethodio), svoj fokus trebali bismo staviti na ono doista važno, a to je dugogodišnje oglušivanje nadležnih institucija po pitanju uvođenja regulacije kućnog poroda u Republici Hrvatskoj.
Dakle, kućni porodi u Hrvatskoj nisu zabranjeni, ali nisu ni zakonski regulirani. To znači da žene koje žele roditi kod kuće iz raznoraznih motiva nemaju podršku sustava te se često oslanjaju na pomoć primalja iz inozemstva, što stvara sivu zonu s kojom neupitno dolaze i potencijalni rizici.
Evo nekih od činjenica.
# U većini zemalja Europske unije, uključujući Nizozemsku, Njemačku, Austriju, Veliku Britaniju i skandinavske zemlje, Sloveniju, Češku i Mađarsku, kućni porodi su jasno regulirani: postoje kriteriji koji određuju kada je kućni porod moguć, a žene imaju dostupnu stručnu medicinsku skrb u vlastitom domu.
# Statistike pokazuju da planirani kućni porodi s kvalificiranom, stručnom primaljom u ** niskorizičnim trudnoćama imaju jednaku ili vrlo sličnu razinu sigurnosti kao i bolnički porod. Istraživanja pokazuju da nema značajnih razlika u perinatalnim ishodima za niskorizične trudnice koje rode kod kuće uz stručnu podršku, u odnosu na one koje rode u bolnici. Dapače, kućni porodi nose mnogobrojne benefite u vidu smanjenja potrebe za medicinskim intervencijama, skraćuju vrijeme poroda i rezultiraju nižom stopom postpartalne depresije kod rodilja.
# Osim medicinskih rizika koje sa sobom nosi siva zona, žene u Hrvatskoj nakon kućnog poroda nerijetko nailaze i na stigmatizaciju i represiju sustava. Umjesto podrške i razumijevanja, često doživljavaju ispitivanja, prijetnje, zastrašivanje, otežano upisivanje djeteta u maticu rođenih, pa čak i intervencije centara za socijalnu skrb. Takav pristup ne samo da dodatno traumatizira rodilje u jednom od najosjetljivijih životnih razdoblja, nego i jasno pokazuje koliko je trenutna praksa neodrživa i nepravedna, a sustav zakazao. Istome sam svjedočila i osobno, nakon posljednjeg kućnog poroda nakon kojeg sam bez medicinske indikacije odvojena od tek rođene bebe, izložena višestrukoj povredi prava i traumama koje moja obitelj nosi i nosit će - a sve pod krinkom zaštite prava djeteta i mjera predostrožnosti. O svemu tome izabrali smo šutjeti, kao i mnoge druge obitelji - tražeći primarno svoj unutarnji mir i sigurnost.
Nadalje, važno je naglasiti i drugu stranu problema - iskustvo rodilja u bolnicama. Prema istraživanjima provedenim u Hrvatskoj, poražavajuće visok postotak žena doživljava porod kao negativno/ traumatično iskustvo, uključujući osjećaj nepoštovanja, gubitka kontrole, nedostatka emocionalne podrške tijekom poroda i informiranog pristanka u praksi.
Upravo ta poražavajuća statistika potiče žene da iz želje za dostojanstvom i sigurnošću, a opet vođene nepovjerenjem i strahom u naš sustav, potraže alternativu - pa i pod cijenu dodatnog rizika u nereguliranom sustavu.
Žene će uvijek rađati kod kuće - to nije nešto što se može zabraniti ili iskorijeniti. Ipak, ako doista želimo da kućni porod bude siguran za rodilje i bebe, jedini način je upravo uvođenje regulative. Potrebno je uvesti jasne zakonske okvire, osigurati prisutnost educiranih i licenciranih primalja, te omogućiti integraciju kućnog poroda unutar zdravstvenog sustava!
Samo na taj način možemo minimalizirati tragedije (koje će se neminovno ipak dešavati bez obzira na mjesto rađanja, dešavaju se i u bolničkim uvjetima - samo bez senzacionalističkih izvještaja javnosti), smanjiti rizike i ženama osigurati pravo na izbor, uz istodobnu zaštitu života i zdravlja majki i djece.
Na kraju, neka ova tragedija ne bude tek senzacionalistički naslov u medijima na koji ćemo ubrzo svi zaboraviti kao što je to bilo prije par godina i tragedije koja se dogodila u Ivancu, već poziv na promjenu kojoj svatko od nas svojim istupom doprinosi - da se ženama konačno omogući izbor, ali u okviru uređenog sustava koji jamči sigurnost i poštovanje dostojanstva svake rodilje."
