"Napokon je došao red da napišem svoje iskustvo iz rodilišta Splitu", tako započinje svoju objavu novopečena mama inače magistra socijalog rada na Facebook grupi Mame i trudnice 2020. Smatra da je posao 'babice' poziv, pa je, kako je napisala, u totalnom šoku od svih događanja za vrijeme poroda i boravka u splitskom rodilištu.
Prenosimo ti njezinu priču:
Trudovi su mi počeli 1.9 u 1 sat iza ponoći (svakih 10 minuta). Muž me doveo u bolnicu jer mi je ipak prva trudnoća i nisam znala što me čeka, pa smo došli odmah. Primljena sam u predrađaonicu otvorena samo 1 prst. Na CTG-u sam bila od 2 do 6 ujutro sama u sobi, nitko me nije ni povirio do 6. U 6 su mi rekli da hodam sat i pol. Nakon toga klistir i u box, probili mi vodenjak stavili na drip.
Bolovi užasni, nisu mi dali da ustanem iako sam se sporo otvarala. Maska obavezna. U jednom trenu san je skinula da bi stara sestra došla i rekla mi: "Budete li skidali masku ostavit ću vas samu, neću vas ni poviriti. Ja na to: "Gospođo ne mogu disat". Ona se navila ako ja ne vjerujem u Coronu da ona je, da ima doma obitelj itd. Pola sam čula, pola ne, samo sam rekla molim vas ne mogu o tome meni je samo da rodim. Ostalo se ne sjećam bas jer sam se zbog boli i nedostatka zraka između svakog truda onesvijestila.
Tražila epiduralnu, nisu mi je dali s objašnjenjem da bebi nisu otkucaji u redu. Ja u još većoj panici pitam i tražim odgovore.... Ništa! Hitan carski za jedno sat i pol jer su mu drastično počeli otkucaji opadati. Intenzivna prespavana.
Nakon hitnog carskog reza, mamu koja je jedva čekala vidjeti bebu, vratili su na odjel. Prvog dana se, kaže, ne sjeća dobro jer je bila pod šokom i dalje.
Ali problemi se i dalje nastavljaju
Nastupaju problemi s cicama, mlijeko nadošlo, tražim da mi netko pokaže kako se izdojiti jer je cica kao kamen i beba od 2,3 dana ne može cicati, a pogotovo tako punu cicu. Nitko ništa, pedijatrica koja mumlja sebi u bradu, sestre koje u 3 ujutro lupaju kao da je podne. Mali mi dobio žuticu, spominju neke brojke ja pitam, odgovara nema. Mali izgubio 200 grama, pedijatrica kaže obavezna dohrana. Sljedeći dan opet molim jer mi cice pucaju i bole me gore nego rez od carskog, također tražim nadohranu jer je tako doktorica rekla da bi mi sestra koji sam molila da mi pomogne rekla ovako: Bogu plakat koliko imaš mlijeka, a tražiš nadohranu, niti sam dobila nadohranu nit pomoć oko cica.
Mama je stavila bebu na prsa jer je sestra odlučila na ne treba nadohranu. Sljedeći dan mali nije dobio ni grama, susrećem se s izjavom da nešto nije i redu s bebom ako ne dobiva na težini. Njezina cimerica proživljava isti teror: Grlimo se kao da se znamo 100 godina jer smo jedna drugoj jedina utjeha tu.
Najgore za ovu mamu tek počinje.
Vrhunac svega uz 100 situacija svaki dan je bio kad mi je sestra došla u ponoć dati antibiotik. Malac je gladan, čekam nadohranu, dolazi mlijeko i antibiotik. Ja molim mogu li sačekati da nahranim maloga pa onda antibiotik. Ne može naravno. Stavlja meni kroz braunilu, miče krevetac onaj plastični od mene, a dijete se doslovno dere. U to ona od mene odlazi do njega i uzima poplun koji mu baca preko krevetca i pokriva ga cijelog i govori: Ajde dosadan si i meni!!!! Ja se nekako dižem i dolazim do kreveta i skidam ono i govorim njoj nemojte ga, a najradije bi je udarila...al ne mogu jer što ću tu noć. Što mogu, mali ima žuticu, što ako zovem policiju, muža, izađem na svoju odgovornost... Što ako se malom nešto dogodi radi moje reakcije... 100 misli u sekundi, nego opet se ponizi spusti glavu plači i moli Boga da što prije prođe vrime i da idem doma.
Javili smo sestri koju znamo, odgovor je bio: Znam sve, ravnatelj se ne može obraniti od primjedbi, nažalost.
Žao mi je zbog mog iskustva i zbog žena koje imaju slično. U najranjivijem periodu sam ovo doživjela i sreća nisam ostala bez mlijeka, niti sam psihički pala, a mogla sam.
Svim ženama, budućim majkama je poručila: "Držite se, ako ništa, lakše se psihički pripremiti kad znate, a nemate drugog izbora osim Splita. I držim fige da budućim mamama ne bude ni slično."
Uključite se i podijelite svoje iskustvo s poroda ili iskustvo s rodilištima i njihovim osobljem.
Ako ti se dogodi bilo kakva vrsta nasilja u rodilištu, znaj da nisi sama. Prijavite nasilje nadležnim tijelima (rodilištu, bolnici, Povjerenstvu za zaštitu prava pacijenata u vašoj županiji, Liječničkoj komori i Komori primalja), te na stranicama udruge Roda.
