Dio prijevremenih porođaja znak je ozbiljnih komplikacija djeteta i/ili majke, a rizik od prijevremenog rađanja značajno je veći u žena koje su i u prethodnoj trudnoći rodile prije termina
Fiziološki, trajanje trudnoće je 40 tjedana, odnosno 280 dana, računajući od prvog dana zadnje menstruacije. Svaki porođaj prije navršenih 37 tjedana po definiciji je prijevremeni. Kad trudnoća dosegne 37 navršenih tjedana tj. trudnica uđe u 38. tjedan govorimo o terminskoj trudnoći. Štoviše, terminska trudnoća traje od 37. do 42. tjedna. Dakle, tek s navršenih 42 tjedna govorimo o prenošenju iako većina populacije smatra da je žena prenijela čim uđe u 41. tjedan.
Donja granica prijevremenog rađanja, to jest granicom prijevremenog porođaja i spontanog pobačaja danas se smatra 22. tjedna trudnoće. Ova granica vezana je uz mogućnost ploda da preživi nakon rođenja. Naime, napredak tehnologije i neonatološke službe zaslužan je da se danas mogu spasiti i djeca od samo 500 g porođajne težine, tj. u 22. tjednu trudnoće.
Uzrok još uvijek nije do kraja poznat
Incidencija prijevremenog porođaja različita je u pojedinim geografskim područjima, te ovisi o više različitih čimbenika. Tako je njegova učestalost u zapadnoj Europi oko 8 posto, u SAD između 7-10 posto, dok je u zemljama u razvoju veća, između 10-15 posto. Sveobuhvatno, smatra se da otprilike 5 do 15 posto trudnoća završava prije termina. Uvijek ponovo iznenađuje činjenica kako se, unatoč brzom razvoju znanosti i tehnologije, učestalost prijevremenog rađanja desetljećima nije bitno smanjila.
Činjenica je da nam nije do kraja poznat uzrok/uzroci prijevremene aktivnosti miometrija (mišićnog sloja maternice) tj prijevremenog porođaja. Ipak, smatra da je jedan dio prijevremenih porođaja znak ozbiljnih komplikacija djeteta i/ili majke (primjerice infekcije ili hipoksije ploda). Stoga bi jatrogeno produljenje takvih trudnoća bilo vrlo opasno, no istovremeno ono je često i potpuno bezuspješno.
Nadalje, smatra se da je značajan čimbenik rizika i opstetrička anamneza. Naime, rizik od prijevremenog rađanja značajno je veći u žena koji su i u prethodnoj trudnoći rodile prije termina. Prema nekim istraživanjima stres i pretjerana fizička aktivnost smatraju se također čimbenicima rizika za prijevremeni porod.
Posljedice na prerano rođenu djecu
Načelno, prijevremeno rođeno dijete je, u komparaciji s terminski rođenim djetetom, nezrelije i teže se prilagođava životnim uvjetima u vanjskom svijetu. Pri tome je opseg problema individualan i najčešće povezan s gestacijom (trajanjem trudnoće).
Veći opseg problema treba očekivat kod tzv. ranog prijevremenog poroda (do 34. tjedna trudnoće). Kasni prijevremeni porod (od 34. do 37. tjedna trudnoće) obično je povezan s manjim opsegom odstupanja u razvoju iako se smatra da je i u ovoj skupini (34.-36. tjedan) još uvijek značajan udio cerebralnih oštećenja i odstupanja u psihomotornom razvoju.
Dakle, iako od 26.-28. tjedna trudnoće pa nadalje preživljavanje prijevremeno rođene, a inače zdrave djece, u adekvatno opremljenim tercijarnim centrima nije upitno, ostaje pitanje opsega oštećenja takve djece. Naime, djeca rođena u zoni ranog prijevremenog porođaja koja život počinju s borbom za isti, imat će u slučaju preživljenja vjerojatno brojne i ozbiljne dugoročne probleme.
Tako na primjer, što je dijete ranije rođeno, to je veći rizik od nastanka sindroma respiratornog distresa (poteškoće vezane za funkciju pluća tj disanje dok ona još nisu dovoljno zrela zbog prijevremenog porođaja). Davanje kortikosteroida trudnici prije porođaja, a neposredno prije očekivanog prijevremenog porođaja može pomoći, ali problem će i dalje ostati dosta ozbiljan te često postporođajno dijete treba terapiju kisikom. Prerano rođena djeca osjetljivija su na infekcije. Imaju povećan rizik od nastanka intraventrikularnog krvarenja i ozbiljnih dugoročnih posljedica.
Terapija za sprečavanje poroda prije termina
Stoga je jasno naše nastojanje da spriječimo prijevremeni porođaj. U tu svrhu koriste se različite skupine lijekova: gestageni, agonisti beta adrenergičkih receptora, inhibitori sinteze prostaglandina, antagonisti kalcija, antimikrobni lijekovi za liječenje infekcije. U stvari, svi pokušaji liječenja prijevremenog porođaja, svode se na njegovo sprečavanje, odnosno simptomatsku terapiju već započetih kontrakcija (trudova). Uspjeh se postiže u oko trećine trudnoća.
Za očekivati je da će budućnost donijeti nove spoznaje o etiologiji prijevremenog porođaja (što nam do danas nije u cijelosti poznato) pa će biti moguća i etiološka tj. uzročna terapija. Do tog vremena za očekivati je da se pojavnost (učestalost) prijevremenog porođaja neće značajno smanjivati kao niti njegove posljedice na psihomotorni razvoj djece.
