Borba sa nezdravom hranom ili borba za zdravu prehranu – svodi se na isto, a da se boriti treba svim sredstvima i na svim poljima, nećemo zanijekati. No, što ako je u pitanju borba protiv neprimjerene hrane, zato što ona – ima nelagodan miris?
Često je teško reći gdje je granica iza koje ne bismo trebali prigovoriti nekom za nešto vezano uz dijete te osobe. Nekad nam se čini da ju prečesto prelazimo, a nekad da je ne prelazimo dovoljno. Sigurni smo da je i učiteljica o kojoj pišemo bila u sličnim dilemama. S druge strane, mama o kojoj pišemo bila je uvjerena da je učiteljica prešla tu granicu. Evo o čemu se radi.
Jedna je mama iz Koreje na društvenoj mreži podijelila svoje zgražanje nad postupkom učiteljice njenog sina, petogodišnjaka. Ona ju je, naime, nazvala i na prilično je neumjestan način, kako mama kaže, zamolila da prestane svom sinu pakirati i slati „odvratne i neprikladne obroke“. Dodala je da obroci koje jede mališan često „ometaju pažnju drugih učenika, te da imaju nelagodan miris“.
„Obroci koje mu pripremam definitivno nisu najzdraviji, ali stavljam mu ono što on želi,“ rekla je mama. Dodala je kako mu često šalje male stabljike celera s plavim ili kozjim sirom, kimchijem, začinjene Doritose marinirane u ljutom umaku Sriracha.
Mama je zahvalila učiteljici na brizi, te dodala kako neće mijenjati sadržaj obroka svog sina samo zbog tog što drugim učenicima neugodno miriši. Ona i sin potječu iz Koreje, pa on voli, kaže mama, malo drukčije okuse i navikao je na drukčija jela. Sve u svemu, mama je odbila promijeniti obroke koje šalje sinu u školu.
Kad je mama objavila ovo na društvenoj mreži, mnogi su se s njom odmah složili, te ju podržali. „Prijavite je ravnatelju! Njezine opaske o hrani Vašeg sina su 'odvratne' i neprimjerenog tona – khm – gotovo rasističkog tona,“ napisao je jedan komentator, dok je drugi tvrdio da ta učiteljica uopće ne bi trebala predavati!
Jedna je komentatorica navela kako je to riješila učiteljica njenog sina: „Jednom tjedno sam slala sinu sendvič od tune za ručak, jer je to obožavao. Učiteljica mu je znala reći kako njoj to zapravo nelagodno miriši, te da ona to ne voli, ali da joj je drago što on to jede. Nikad se nije javila ovoj mami niti iskazala da postoji problem.
Da sirevi mogu imati itekako nelagodan miris, to moramo priznati. No, da nas to nije briga – i da nas ne treba biti briga – to je onako kako bi trebalo biti. Ako dijete nešto voli, a to nije nešto dramatično nezdravo i ne jede to svaki dan, djetetu to treba dopustiti. Posebno ako se dijete zbog svog porijekla malo drukčije hrani. Razumijevanje prije svega, a i navikavanje na raznolikost – to je ono čemu bismo trebali učiti svoju djecu.
