Nakon što dođu iz škole, često kod kuće nastane kaos. Tada kreću možda i najveće borbe između roditelja i školaraca. Jedan tata misli da zna zašto, a ima i savjet koji pali.
Bez obzira na to kakav karakter ima tvoje dijete i bez obzira na to kako se inače ponaša i kako izlaziš na kraj s njime, popodneva ili večeri nakon povratka iz škole znaju biti baš kaotični i burni. Svi školarci, imamo osjećaj, pomalo su osjetljivi kad dođu iz škole, razdražljivi, ljutiti… Dođe ti svako malo da ih pitaš „Pa dobro što ti rade u toj školi?!“
No, zapravo je razlog takvog ponašanja malo drukčiji… Nakon što cijeli dan ili većinu dana provedu u školi, gdje se sve svodi na „napravi ovo, riješi ono, ne smiješ ovo niti ono“, ta zapravo još uvijek krhka stvorenja dolaze na sigurno mjesto, u svoj dom, gdje mogu pokazati kako je na njih utjecalo sve ono što su prošli u danu. Trebaju prostor za, kako to kažemo, dekompresiju.
Jedan tata i voditelj podcasta za roditelje na svom je TikToku @calmparentingpodcast objavio sjajan trik reguliranje emocija naše djece nakon dugog dana u školi. Osim toga, tako je vjerno pokazao kako i zašto stvari funkcioniraju tako kako funkcioniraju, posebno ako se radi o djeci s, na primjer, ADHD-om.
„Mnogi od vas imaju tvrdoglavu, neurodivergentnu ADHD djecu koju škola mentalno, emocionalno i društveno iscrpi, vjerojatno već oko podneva ili do 14 sati. Svaki dan,” započeo je ovaj tata u svom videu, te dodao: „Zašto? Jer u školi je sve izvan njihove kontrole. Oni zapravo ne kontroliraju što rade, kamo idu, gdje sjede, a ljudi im govore što da rade cijeli dan.“
Pa, da, zapravo je stvarno tako. A tko to voli? Nakon tog, rekao je da kada se naša djeca vrate iz škole, moramo se boriti protiv svakog poriva da im postavljamo pitanja i namećemo im se oko zadaće. Umjesto toga, moramo im dati osjećaj kontrole.
„Dakle, kada dođu kući, umjesto da im se odmah ubacite s pitanjima i ostalim, dajte svojoj djeci nešto što osjećaju da kontroliraju. Nekada smo radili te popodnevne kampove za djecu, a oni bi dolazili, stvarno bi mi zapovijedali. I tako je moja prva reakcija bila: ‘Pa ti si mali se*onja koji želi zapovjedati. Nije ni čudo što nemaš prijatelja.’ Ali to je bilo samo što sam ja bio se*onja”, nastavio je.
@thecalmparentingpodcast ♬ original sound - Calm Parenting Podcast
„Znate, cijeli dan je sve bilo izvan kontrole ovog djeteta. Pa bih rekao: 'Oh, znaš što? U podrumu je slomljena metla. Misliš li da možeš naći malo ljepljive trake tamo dolje i popraviti mi to?’ Dao sam djetetu nešto što je imalo pod kontrolom, nešto na dodir. Mogli su graditi. Mogli bi popraviti. Mogli su napraviti. Dajte im stvari koje mogu organizirati. Oni mogu sortirati. To je vrlo, vrlo ugodno za vašu djecu.“
Kaže da je u redu djeci ipak dati nešto da rade što nije samo buljenje u ekran, ali taj zadatak mora biti nešto što ih nimalo ne podsjeća na školu.
„Dajte im posao za odrasle, a ne zadaću. Idite u potragu za blagom vani. Kladim se da ovo ne možete pronaći. Sakrio sam nešto u dvorištu. Tako će biti na svježem zraku. Sve te stvari su stvarno, jako super za vašu djecu nakon škole jer ih to jednostavno smiruje. To je lijep uvod u poslijepodne i večer”, zaključio je.
Ovaj se savjet čini tako očiglednim, a opet, mnogi od nas se bore s raspadom sistema kod svoje djece nakon škole. Ali nije li ovo „vrijeme opuštanja“ potrebno i nama, odraslima? Ima nečeg smislenog i poticajnog u tome da odvojimo sekundu da se smirimo i 'dođemo sebi' nakon što se vratimo s posla. Dakle, zašto ne bi bilo isto i za našu djecu?
