Dok će neki roditelji reći da je u redu platiti djeci da odrade neke svoje poslove, drugi će reći – nema šanse. No čini se da je ovih prvih sve više...
Da je netko rekao našim roditeljima, tamo negdje u 80-ima, da nam trebaju platiti da bismo pospremili svoju sobu ili kad pročitamo dovoljno stranica ili kad budemo dovolno vani – reakciju ne moramo nagađati. Odnosno, mogla bi to biti jedna od ovakvih reakcija: grohotan smijeh, možda kakav udarac (kao u šali) i definitivno neka od psovki koju djeca nisu smjela izgovarati naglas. Svatko ima svoje dužnosti i obavlja ih. Točka.
Danas, pak, stvari stoje malo drukčije. Roditelji više nemaju neupitnu "vlast" i nisu jedini koji mogu nešto određivati u obitelji. Ono što se često roditeljima predbacuje jest da su previše toga prepustili djeci i dali im preveliku moć. Danas mnogi roditelji, tako, djeci plaćaju obavljanje njihovih zadataka. I taj popis više nije samo pospremanje sobe ili pranje suđa, nego je puno širi.
Tvrtka Greenlight, koja ima svoju debitnu karticu i financijsku aplikaciju za djecu, provela je istraživanje koje je pokazalo roditelji osim kućanskih poslova u posljednje vrijeme djeci plaćaju i rad na brizi o sebi. To često uključuje čitanje, vježbanje i razvoj vještina. Iako tradicionalni kućanski poslovi i dalje dominiraju, ove aktivnosti povezane sa osobnim razvojem počinju se pojavljivati kao dio načina na koji neke obitelji proširuju svoju definiciju kućanskih poslova, prenosi Parents.com.
No, stručnjaci se brinu da bi ovaj trend mogao imati posljedice i potiču roditelje da pronađu druge načine da djecu nauče financijskoj odgovornosti i brizi o sebi.
Podatci tvrtke Greenlight pokazuju da su 2025. djeca obavila 73 milijuna kućanskih poslova, a obitelji su tijekom godine isplatile 242 milijuna dolara džeparca. Od kućanskih poslova vezanih uz brigu o sebi, čitanje je bilo najčešće. Upravo je čitanje činilo oko 7% svih kućanskih poslova za koje su djeca dobila "naknadu", pa je čak 4,9 milijuna kućanskih poslova vezanih uz čitanje dovršeno u 2025. godini.
U međuvremenu, gotovo 40 000 djece obavilo je i dobilo novac za kućanske poslove vezane uz vježbanje, vježbanje glazbe i učenje jezika, što je ukupno 1,6 milijuna dovršenih kućanskih poslova u 2025. godini.
Što bi roditelji iz 80-ih godina rekli na takve podatke? Čini nam se da bi se grohotom nasmijali, a sigurni smo da bi bila uključena i kakva psovka. Inače, u SAD-u djeca sada dobivaju prosječni mjesečni džeparac od oko 52 dolara (gotovo 45 eura), što je otprilike 36 dolara više od onoga što su njihovi roditelji primali u istoj dobi. No dok na klasični džeparac primjerene visine stručnjaci nemaju prigovora, ove moderne naknade nailaze na kritike.
Zašto su stručnjaci zabrinuti
Psihologinja Anne Josephson vjeruje da će podučavanje o vrijednosti novca djeci dugoročno pomoći, ali plaćanje za obavljanje zadataka brige o sebi može dovesti do zbunjenosti, jer pruža vanjski poticaj za stvari za koje želimo da djeca budu intrinzično motivirana. Čitanje je važno i ne želimo to motivirati novcem.
"Premisa učenja o nekome drugome ili bijega od vlastitog života kada čitate djeluje vrlo pozitivno. To je također jedna od prvih stvari koje djeca savladaju na svom obrazovnom putovanju, što je vrlo uzbudljivo iskustvo", objašnjava ona. "Kada se djetetu sada plaća za čitanje, ono može ograničiti aktivnost i povezati je sa zarađivanjem novca, a ne sa samim čitanjem."
Roditelji često pomisli da bi motivacija novcem mogla pretvoriti čitanje u naviku. To je moguće, kaže znanstvenica Emily Bly, ali to može slati pogrešnu poruku.
"Moja briga kao roditelja bila bi da monetizacijom nečega poput mindfulnessa i meditacije možemo zapravo djeci reći da je biti sam sa svojim mislima i osjećajima obaveza ili da je čitanje ili pranje zubi ponašanje koje se može izvesti samo na zahtjev", kaže dr. Bly.
S njom se slaže i psihologinja Emma Basch, koja kaže da je zabrinjavajuće povezivati brigu o sebi s džeparcem, te da se tako ne pomaže djeci da shvate da briga o sebi nije posao za koji će ikada biti plaćeni, već način iskazivanja poštovanja i brige prema sebi. Postavlja se također pitanje hoće li dijete nastaviti raditi tu aktivnost i nakon što se "ukloni" motivacija novcem.
"Želimo odgojiti djecu koja ne samo da mogu tolerirati nelagodu, već i naučiti da imaju moć promijeniti kako se osjećaju i da je poduzimanje koraka da se osjećaju bolje samo po sebi nagrada", kaže dr. Bly.
Stručnjaci nisu usuglašeni ni kad je u pitanju plaćanje za obavljanje kućanskih poslova. Mnogi smatraju da je to pogrešno.
"To smanjuje intrinzičnu motivaciju za obavljanje zadataka i može poslati poruku da je sudjelovanje u kućanskim poslovima posao, a ne zajednička obiteljska odgovornost", objašnjava dr. Basch.
Tjedni džeparac, kažu stručnjaci, najbolji je način, uz obavezan razgovor o financijama i štednji. Što se tiče brige o sebi, dr. Josephson kaže da roditelji mogu potaknuti djecu na to bez plaćanja - korištenjem drugih potkrepljenja.
"To bi mogla biti pohvala (specifična), pristup određenim privilegijama (mogućnost odabira filma ili ostajanje budnim duže) ili izvlačenje iz nečega što ne žele raditi, a što nije velika stvar", kaže ona.
