Pogrešan izgovor, nemogućnost shvaćanja pročitanog, koncentracije ili neshvaćanje brojki problemi su koji otežavaju školski put i bitno ih je prepoznati na vrijeme
Prema nekim procjenama, svako sedmo dijete ima neku vrstu teškoća u učenju, a one naravno postaju uočljivije djetetovim polaskom u školu. Pokazatelji prisutnosti teškoća u učenju mogu biti problemi s govorom, razumijevanjem, pisanjem i čitanjem, nemogućnost koncentriranja, problemi s koordinacijom, Među poteškoćama koje su dominantno vezane uz školu i učenje su, među ostalim, poremećaji razvoja govora i jezika te specifični razvojni poremećaji vještina učenja i školskih znanja.
"U poremećaje razvoja govora i jezika spada dislalija, poremećaji izgovora pojedinih glasova koji mogu biti vezani uz poteškoće sluha ili izgovora. Kod poremećene sposobnosti jezičnog izražavanja radi se o situaciji kad je razumijevanje govora u skladu s dobi, a mogućnost izražavanja je sužena uz urednu razumljivost govora (razvojna disfazija ili afazija). Tu spadaju i poremećaji razumijevanja govora koje u većini slučajeva prate i nepravilnosti u izgovoru", objašnjava dr. sc. Jadranka Zorić, prof.spec. kliničke psihologije dodajući da je sukladno vrsti poremećaja razvoja govora i jezika, potrebna intervencija i tretman logopeda, ORL specijaliste ili neurologa.
Znakovi upozorenja
Kod predškolaca na poteškoće u učenju upućuju ovi znakovi: kasno počinju govoriti, imaju problema s izgovorom i često ne mogu pronaći pravu riječ. Imaju problema s jednostavnim rimama i pjesmica, brojenjem, prepoznavanjem slova i dana u tjednu. Nemirni su i ne mogu se fokusirati na određenu aktivnost. Imaju problema u interakciji s vršnjacima.
Kod razvojnih poremećaja vještina učenja i školskih znanja, nastavlja prof. Zorić, spadaju specifični poremećaji čitanja manifestirani kao poremećaj shvaćanja pročitanog, poremećaj prepoznavanja pročitanih riječi, poremećaj usmenog čitanja i izvođenja zadataka koji uključuju čitanje ( npr. čitanje unatrag, disleksija).
Kognitivni i motorički poremećaji
Kod školske djece mogu se među ostalim javiti i poremećaji u vještini računanja poput nedostatka osnovnih vještina zbrajanja i oduzimanja, množenja i dijeljenja, a bez zaostajanja u kognitivnom razvoju (razvojna akalkulija, aritmetički poremećaj). Ove vrste teškoća, naglašava prof Zorić, zahtijevaju stručnu pomoć logopeda i defektologa. Manje česti poremećaji djeteta koji također otežavaju savladavanje školskih zadataka i prilagodbu na novi kolektiv su poremećaji razvoja motoričkih funkcija (nespretnosti djeteta, razvojni poremećaj koordinacije, dispraksija - otežano izvođenje pokreta), a koje se umanjuju kroz rehabilitacijski fizikalni i defektološki tretman.
Različiti stilovi učenja kod djece
Stilovi učenja dijele se na vizualne i auditivne. Kod vizualnog stila dijete mora vidjeti napisano da bi zapamtilo, preferira ilustracije i čitanje te je odlično u pismenom bilježenju predavanja. Takva djeca su uredna i organizirana, uočavaju detalje i pamte pomoću asocijacija. Auditivni stil prepoznaje se po tome da dijete mora čuti kako bi zapamtilo i prije zapamti ono o čemu se raspravlja nego ono što se vidi. često pričaju sami sa sobom, vrlo su detaljni u opisima, često više vole glazbu od likovne umjetnosti te su otvoreni i komunikativni.
Pored navedenog, poteškoće u prilagodbi na školski kolektiv i učenje, mogu praviti i hiperkinetski poremećaj (nedostatak postojanosti u aktivnosti, stalna potreba za kretanjem), različiti poremećaji ponašanja (ograničeni na obitelj, nedruštvenost, socijalizirani poremećaj ponašanja, prkos), miješani poremećaji ponašanja (kombinacija više njih uz depresivno raspoloženje, poremećaj ophođenja i emocija) ili pak emocionalni poremećaji (anksioznost, strah, tjeskoba, rivalitet između braće).
Potpora roditelja je bitna
"Roditelji svojim angažmanom prvenstveno trebaju djetetu pružiti razumijevanje i podršku, te osigurati adekvatan tretman i skrb. Važno je naglasiti da sve manifestirane teškoće nisu produkt 'zločestoće' djeteta ili njegovog nehtijenja za savladavanje zadataka, već su odraz bioloških osobitosti djeteta ili izvanjskog djelovanja sredine. Podrška i ljubav, razumijevanje roditelja, kao i davanje djetetu izvjesne slobode u kreiranju vlastitog vremena i aktivnosti, dozvoljavanje prava na njegov odabir, preduvjet su za razvoj sretne i zadovoljne, ostvarene odrasle osobe u budućnosti", naglasila je prof. Zorić.
Vodič kroz razvoj govora od rođenja do početka škole
Kockice i gumbići
Kod manjih problema s grafomotorikom postoje vježbe koje svako dijete može raditi kod kuće s roditeljima. "Korisno je mijesiti tijesto, otkopčavati i zakopčavati gumbe, nizati perlice na najlon (izrađivati narukvice) ili slagati kockice. Za finu motoriku pomaže i putovanje olovkom kroz nacrtani labirint, spajanje točaka na papiru ili bojanje zadanih bojanki", objašnjava prof. psihologije Tanja Dejanović Šegadin.
