Nitko ne želi da mu dijete bude na meti nasilnika i zlostavljača. Znamo da nije problem u onom tko je na meti, ali uvijek je bolje izbjeći tu mogućnost.
Vršnjačko maltretiranja, zlostavljanje nasilje – kako god ga nazivali – sve je veći problem u školama i izvan njih. Iako znamo da nikad nije problem u onom tko je na meti zlostavljača, nego u zlostavljaču (ili oko njega, naravno), postoje neka djeca koja su češće na meti nego druga. Teško je to objasniti činjenicama i reći zašto, ali znamo da je tako.
Stručnjakinja za roditeljstvo Heather Johnson rekla je za NBC da iako roditelji imaju dobre namjere, često nude savjete koji promašuju cilj. Ona je podijelila strategije koje pomažu roditeljima da zaštite svoju djecu od maltretiranja. Između ostalog, rekla je da nije dovoljno reći djetetu da "samo ode". To je dobronamjeran savjet, ali može biti, kaže ona, štetan.
"Ono što im zapravo govorimo jest da ih nećemo naučiti kako se nositi sa sukobima", rekla je. "Tako ih ne naučimo što učiniti kada je nešto neugodno ili kako se zauzeti za sebe."
Na ovaj način djecu učimo da budu empatični, što je sasvim u redu, ali ih, kaže Johnson, ne učimo kako da ne budu žrtve. Ako djecu naučimo kako da budu otporni na nasilje, to ne znači da se neće suočiti s nasiljem, naravno. To znači da će se lakše nositi s tim kad se dogodi.
Isto tako, treba promijeniti način razmišljanja o nasilju. Nasilje nije nešto "vidljivo" i nešto što je "dramatično". Nasilje je i ako netko djetetu govori istu, neljubaznu stvar neprestano i svakog ga dana izolira ili odbacuje zbog nečeg. To je klasično maltretiranje, kaže Johnson.
Johnson je rekla da nasilnici traže neke predvidljive obrasce kod onih koje će "napasti", a podijelila je i neke stvari koje će nasilnici – nesvjesno najčešće – primijetiti:
- Izolacija
- Oklijevanje s odgovorom
- Neugoda
- Neuspostavljanje kontakta očima
- Izbjegavanje pojavljivanja pred svima
Kad znamo te obrasce, onda ih možemo i spriječiti, ističe Johnoson, koja je preporučila da je mudro djecu učiti kako razbiti te obrasce vježbanjem samouvjerenog ponašanja – odnosno svega obrnutog od onog što nasilnike "privlači".
Evo kakvo bi ponašanje moglo odbiti nasilnike:
- Ulazak u sobu uzdignute glave
- Uspostavljanje izravnog kontakta očima
- Zabacivanje ramena unatrag
- Uspravno držanje
- Samo uvjereno i snažno izgovaranje riječi
„Nasilnici to ne vole“, rekla je. „Traže ljude koji upadaju u obrasce, a ne rade te stvari.“
Te stvari mogu se vježbati svakodnevno, u obitelji i krugu prijatelja, u restoranu, knjižnici... To mogu biti prilike za izgradnju samopouzdanja i pomoć u razbijanju obrazaca. A važna stavka je i – prijateljstvo, kao i izgradnja otpornosti.
"To što ih netko drugi zlostavlja ne znači ništa o njima", rekla je Johnson. "Moraju imati tu sposobnost da se oporave."
